Mnogi pravovjerni ljudi smatraju kako je posao skeptika da obore usvojene dogme, a ne dogmatika da ih dokažu. Ovo je, naravno, greška. Ako bih rekao da porculanski čajnik kruži po eliptičnoj orbiti oko Sunca, između Zemlje i Marsa, nitko ne bi mogao osporiti moju tvrdnju, pod uvjetom da sam bio pažljiv i napomenuo kako je čajnik suviše mali i da se ne može vidjeti ni kroz najmoćnije teleskope. Ako dalje kažem kako je, s obzirom na to da moju tvrdnju nitko ne može oboriti, nedopustivo da ljudski razum u nju sumnja, s pravom bi se moglo reći da govorim besmislice. Međutim, ako bi postojanje ovakvog čajnika bilo potvrđeno u drevnim knjigama, ako bi se svake nedjelje slavio kao sveti predmet i ideja o njemu utiskivala u umove djece u školama, oklijevanje da se povjeruje u postojanje takvog predmeta postalo bi znak ekscentričnosti, a sumnjičavac bi privukao pažnju psihijatra u doba prosvjetiteljstva ili inkvizicije u ranijim vremenima.
Jedna stvar koju Russell ističe u ovom
odlomku je sasvim obična napomena o teretu dokazivanja i/ili ad ignorantiam zabludi. Ako egzistencija X nije opovrgnuta, iz toga ne
slijedi da X postoji, čak niti da je razumno vjerovati kako X
postoji. Dakle ako netko želi potvrditi postojanje nečega poput
Russellova nebeskog čajnika ili ljutog jednoroga na tamnoj strani
mjeseca, onda je teret dokazivanja za tu čudnu tvrdnju na njemu.
Teret dokaza nije na osobi koja negira ili odbacuje takvu tvrdnju.
Za sada nema problema. No, Russell
naravno pokušava reći nešto više od isticanja nekoliko očitih
stvari vezanih uz teoriju argumentacije. On primjenjuje tu logiku na
pitanje Boga. Tu također nema nikakvih problema. Ako postojanje Boga
nije opovrgnuto iz toga ne slijedi kako Bog postoji, čak niti da je
razumno vjerovati kako Bog postoji.
Ali stvarna privlačnost ateista i
agnostika prema odlomku o čajniku leži u trećoj Rusellovoj
tvrdnji. Jasno je da sugerira kako je vjerovanje u Boga (tj.
vjerovanje da Bog postoji) epistemološki u istom rangu kao i
vjerovanje u nebeski čajnik. Baš kao što nemamo nijedan razlog
zašto vjerovati u nebeski čajnik, bijesne jednoroge na mjesecu,
leteća špageti čudovišta i slično, nemamo razloga vjerovati u
Boga. Možda je potrebno razlikovati jako (J) i slabo (S)
razumijevanje Russellove pretpostavke:
J: Baš kao što ne možemo imati nikakav razlog da vjerujemo kako empirijski nemjerljiv nebeski čajnik postoji, tako ne možemo imati nikakav razlog da vjerujemo kako Bog postoji.
S: Baš kao što nemamo razloga da vjerujemo kako nebeski čajnik postoji, tako nemamo nijedan razlog vjerovati kako Bog postoji.
Čini mi se kako su i (J) i (S) očito
krivi: imamo različite vrste razloga za vjerovanje kako Bog postoji.
Ovdje Alvin Plantinga skicira dvadesetak teističkih argumenata.
Naravno, ateisti ih neće smatrati uvjerljivim, ali to je nevažno.
Pitanje je možemo li dati razumne argumente za teizam, a odgovor je
potvrdan. Dakle vjerovanje u Boga i Russellov čajnik ne mogu biti
ista stvar jer ne postoje empirijski ili teorijski razlozi za
vjerovanje u čajnik.
Još jedna pretpostavka koju čitamo iz
Russellova odlomka je ideja da ukoliko bi Bog postojao, on bi bio još
jedan fizički predmet u fizičkom svemiru, ali naravno da to nema
nikakve veze sa ničime što vjeruje bilo koji (sofisticirani) teist.
Bog je čisto duhovno biće.
Još jedan problem sa analogijom
čajnika je u tome što Bog tradicionalno koncipiran na Zapadu nije
isolani – da iskoristim šahovski izraz. On nije poput
izoliranog pijuna, koji ne podržava ništa i kojeg nitko ne
podržava. Jer ako Bog postoji, onda je Bog uzrok egzistencije svakog
kontingentnog bića, i zapravo svakog bića koji se razlikuje od
njega samog. To nije točno za lunarne jednoroge i nebeske čajnike.
Ukoliko postoji lunarni jednorog onda se radi o još jednoj
izoliranoj činjenici svemira. No ukoliko Bog postoji, onda je sve
ujedinjeno tom činjenicom: sve ima temelj svog bića i svoje
razumljivosti u stvaralačkoj djelatnosti tog jednog paradigmatskog
bića.
To je povezano sa činjenicom da
možete argumentirati iz općih činjenica o svemiru prema
egzistenciji Boga, ali ne možete iz takvih činjenica doći do
egzistencije lunarnih jednoroga ili nebeskih čajnika. Tako postoje
različite vrste kozmoloških argumenata koji nastavljaju
contingentia mundi na temelju
kontigentnih bića. No, ne postoji slični a posteriori
argumenti do nebeskog čajnika. Također postoje argumenti iz istine,
iz savjesti, iz dizajna, iz čežnje, iz morala, i drugi.
Samo postojanje ovih argumenata
pokazuje dvije stvari. Prvo, s obzirom da kreću od vrlo općih
činjenica (postojanje kontigentnih bića, postojanje istine) do
postojanja izvora tih općih činjenica, oni pokazuju kako Bog nije
biće među drugim bićima, nije nešto što dodajemo stvarima za
koje obično smatramo da postoje. Drugo, ti argumenti daju pozitivne
razloge za vjerovanje u Božju egzistenciju.
Ljudi poput Russella, Dawkinsa i
Dennetta, koji uspoređuju Boga sa nebeskim čajnikom tako pokazuju
svoj promašaj shvaćanja i odgovoranja na samo značenje teističkih
tvrdnji. Da sumiram. (i) Bog nije bespotrebna stvar jer
postoji puno detaljnih argumenata za Božju egzistenciju; (ii) Bog
nije fizičko biće; (iii) Bog nije biće koje jednostavno postoji
među drugim bićima. U sve tri odrednice, Bog nije ništa slično
nebeskom čajniku, lunarnom jednorogu, nevidljivom nilskom konju i
takvim izmišljotinama.
Poprilično mi je teško objasniti
zašto bi itko mislio da analogija čajnika sadrži išto vrijedno i
da drži vodu. Curi na sve strane kao sito.
Autor ove kratke analize je filozof
Bill Vallicella, izvorni tekst ovdje. (Iako će netko reći da postoji razlika između Boga filozofa i Boga religija, takvo razlikovanje je pogrešno. Primjerice, Bog kakvog opisuje Akvinski
nije tek obična filozofska tvorevina.)
