ponedjeljak, 24. prosinca 2012.

Križ i Božić

Teško je biti ljudsko biće. Bolesti, ozljede, smrt, žalost, depresija, neispunjeni snovi, neuzvraćena ljubav, očaj, poniženje, glad, golotinja; težnje različitih vrsta – uobičajene ilustracije problema zla pružaju dovoljno dokaza za to. Isto vrijedi i za one ljude koji su relativno nedotaknuti takvim nedaćama jer su skloniji postati samozadovoljni, površni, nezahvalni i sebični – još teža nesreća, i to ona koja nas vodi u druge probleme. Ali svaki čovjek ima svoje vlastite moralne slabosti. Teško je biti ljudsko biće jer je teško biti dobro ljudsko biće – ljudsko biće koje cvijeta, koje ispunjava različite namjene koje nam je priroda postavila, bilo da se radi o našim životinjskim ili našim višim, racionalnim i moralnim namjenama.

To je na neki način naša prirodna sudbina. Priroda određuje dobro za nas i obvezuje nas da ga slijedimo, ali ona nas je postavila u okolnosti zbog kojih je to izuzetno teško. Dijelimo svijet sa bakterijama, virusima, i divljim životinjama, sa potresima i poplavama, i sa drugim ljudskim bićima koja dijele naša ograničenja. Ono što je potrebno za naše ispunjenje je dostupno, ali kako bi to dostigli potrebna je hrabrost, predan rad, i biti na pravom mjestu u pravo vrijeme. Biti ljudsko biće se ponekad čini kao biti jedna skromna stanica spermija – milijarde i milijarde sa istim ciljem, a samo maleni dio ga ikada ostvari. Ili bi se tako činilo kada ne bi po prirodi imali besmrtne duše. Svijetlo razuma nam govori da postoji Bog, da je dobar, i da patnja u ovom životu nije kraj priče za nas. Tako nam priroda daje određenu utjehu u preprekama koje nam je postavila. No, samo donekle – djelom zato što nam ne govori o životu koji će doći, a djelom zato što nam govori ono što nam govori samo u kulturnim okolnostima. Razumjeti prirodnu teologiju zahtijeva slobodno vrijeme i filozofske resurse. Također pomaže ako ne živite u doba koje je intelektualno dekadentno kao što je naše.

Izvorni grijeh obuhvaća gubitak nadnaravne pomoći koja bi otklonila različite poteškoće našeg prirodnog stanja. Priroda kakvu je Bog stvorio je bila dobra, stroga na opisane načine. Ništa osim onoga što nam je dala nije nam se "dugovalo", ali svejedno bi nam Bog dao više, svojom milošću – dodao onome što nam je već prirodom dano, i tako nam omogućio da zaobiđemo njene prepreke – da nije bilo Pada. Obnova ovog nadnaravnog dara je dio značenja Utjelovljenja, a time i dio značenja Božića; ali nije sve sadržano u samoj obnovi. Kao što je Akvinski rekao, Utjelovljenja nije bilo u strožem smislu nužno za otklanjanje Pada, s obzirom da je Bog po svojoj beskrajnoj moći mogao to postići drugim putem, ali bilo je nužno u slabijem smislu, utoliko što nije bilo doličnijeg načina da se to ostvari.(ST III.1.2) Citirajući Augustina, Akvinski nam daje jedan od više razlog zašto je to bilo najdoličnije s obzirom da "Ništa nije bilo toliko nužno za ohrabrivanje naše nade kao da nam se pokaže koliko nas Bog duboko ljubi. I što bi nam mogao biti jači dokaz za to od toga da Božji Sin postane naš partner u ljudskoj prirodi?"

Problem zla ne predstavlja intelektualnu poteškoću za klasični teizam, djelomice jer nemamo nikakvog razloga vjerovati kako Bog ne može postići dobro koje nadvladava čak i najgora zla koja trpimo, a imamo svaki razlog vjerovati da On to može i hoće. Ali to je ogromna praktična poteškoća, poteškoća koju kršćanska teologija liječi onako kako sama filozofija ne može. Razum nam govori da vjerujemo u Boga, ali razum je hladan, posrće gledajući u lice umirućeg djeteta. Da, mi smo racionalne životinje. Ali smo racionalne životinje – stvorenja od mesa i osjećaja, baš kao i misli. Jednostavno je teško biti racionalna životinja, ljudsko biće – krvariti, osjetiti slomljeno srce, patiti. Sin Božji je u svojoj božanskoj prirodi iznad toga. Ipak, On je svejedno preuzeo ljudsku prirodu, tako da mi potrebiti muškarci i žene ne bi patili sami. U Isusu Kristu, Bog filozofa nosi ljudsko lice. A na kraju; "otrt će im svaku suzu s očiju" (Otk 21,4); ali nakon što i sam isplače suze, na križu, i u jaslama.

Autor ove kratke meditacije je filozof Edward Feser, izvorni post Putting the Cross back into Christmas (Nije mi cilj ovim postom ulaziti u raspravu o filozofskom i/ili pastoralnom problemu zla, niti drugim prigovorima .) 

PS
 "Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima"
Lk 2,14

Ukoliko ne znate značenje Božića, neka Vam pomogne Charlie Brown Christmas, a ako nekim slučajem slavite praznike i zimske blagdane, jedan video za Vas; Stanley - Christmas Is Christmas.

Povezane postovi od prošle godine;
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove