četvrtak, 31. siječnja 2013.

Vizija Odabranih i uvođenje spolnog odgoja, primjer SAD-a

Svjedoci smo čestih planova kojima ljevičari žele promijeniti društvo. Sowell koristi izraz "anointed" kako bi opisao takve ljude, ja sam to preveo kao "odabrani". Ljevičarski planovi pokretani njihovom filozofijom, odnosno vizijom, se često pokazuju neuspješnim, ali to ih ne ometa previše pa i dalje nastavljaju sa sličnim programima. Zbog toga se razvio i karakteristični uzorak kada analiziramo opetovane promašaje njihove vizije. Uzorak obično ima četiri faze;
Faza 1: "Kriza": Postoji neka situacija, a odabrani odluče ukloniti njene negativne aspekte. Takva situacija se proziva "krizom" (iako sve situacije u društvu imaju svoje negativne aspekte). Rijetko daju dokaze koji pokazuju da je ta situacija jedinstveno loša ili da postoje naznake da se pogoršava. Ponekad situacija koja se opisuje kao "kriza" već godinama pokazuje znakove poboljšavanja.
Faza 2: "Rješenje : Predlažu i uvode razne programe kako bi stali na kraj "krizi". Odabrani tvrde kako će to dovesti do rezultata A, kritičari kažu da će dovesti do rezultata Z. Odabrani odbacuju prigovore kao apsurdne i "pojednostavljene", ako ne i nepoštene.
Faza 3: "Rezultati": Uvedeni su programi koji zatim dovode do situacije Z.
Faza 4: "Odgovor": Oni koji povezuju rezultat Z sa uvedenim programima se odbacuje jer ignoriraju "kompleksnost" situacije. Na kritičarima je da dokažu kako je program doveo do tih rezultata, a oni koji su predviđali da će program dovesti do napretka ne moraju ništa opravdavati. Zapravo, često se pretpostavlja da bi stvari bile i puno gore, da takvi programi nisu uvedeni.
Naravno, opisani uzorak ne opisuje potpuno razvoj svih događaja, ali pogađa srž mnogih planova kojima je cilj popraviti neke pojave u društvu. S obzirom da je "rasprava" oko spolnog odgoja i dalje aktualna odlučio sam prenijeti što se događalo u SAD-u kada su uvodili slične programe (preuzeto iz The Thomas Sowell Reader, uz male promjene, uređivanje moje, reference citata nisam navodio)

***

Među različitim progresivcima koji su se pojavili 1960-ih, posebno mjesto imaju oni koji su zagovarali spolni odgoj u javnim školama, kao i nekim drugim kanalima. Jedan od prvih poteza ureda (Office of Economic Opportunity) 1964. godine bilo je financiranje ureda organizacije Planned Parenthood u Texasu. Počevši sa pola milijuna dolara izdvojenih za spolni odgoj 1965. godine, kroz narednu godinu iznos se povećao pet puta. Ne samo da je vlada počela značajno povećavati financijska sredstva do kraja 1960-ih za spolni odgoj – poznat i kao "planiranje obitelji" ili pod nekim drugim eufemizmom, nego je također počela naređivati državama da provode takve programe. Broj pacijenta koje je poslužila klinika "planiranja obitelji" povećao se pet puta u razdoblju 1968-1978. Već 1968. National Education Association u svojem NEA Journalu je izvještavala kako financirani projekti "pokazuju potrebu za spolnim odgojem kao integralnim djelom školskog kurikuluma od najranijih razreda." Neke od savjetovanih trudnih djevojaka su izjavile kako "imaju osjećaj da su učili o ljudskoj seksualnosti tijekom osnovne škole, onda ne bi ostale trudne." Spolni odgoj i klinike "planiranja obitelji "- tako ih nazivaju unatoč toga što im je cilj sprječavanje rođenja djece – ne samo da su se brzo raširile nego su promijenile i svoju klijentelu. Kao što jedna studija ističe;
Usluge planiranje obitelji su porasle od sredine 60-ih do sredine 70-ih. Savezna vlada je počela financirati organizaciju 1964. godine i koristile su je samo udane žene. Do 1970. kongres je usvojio prve zakone o nacionalnom obiteljskom planiranju i populaciji. Troškovi su porasli sa 16 na 200 milijuna dolara. Manje od četvrtine milijuna tinejđera je koristila usluge 1969. godine, a do 1976. taj broj je narastao do 1.2 milijuna.
Prema Alan Guttmacher Institutu, vodećoj istraživačkoj organizaciji koja se bavila promoviranjem spolnog odgoja, vladina podrška za usluge "obiteljskog planiranja" je porasle sa 14 mil. u 1968. na 279 mil. dolara desetljeće poslije – gotovo dvadeset puta. Koji je cilj sve te aktivnosti? Spolni odgoj se smatrao primarnim sredstvom "pomaganja adolescentima da izbjegnu neželjenu trudnoću," barem sudeći prema tipičnom komentaru tog vremena. Još jednom, imamo tipičan uzorak od četiri koraka:

Prva faza: KRIZA
Godine 1968. tvrdilo se kako je "edukacije i savjetovanje o kontracepciji hitno potrebno da se pomogne sprječavanju trudnoća i vanbračne djece kod srednjoškolskih djevojaka." Čelnik "Planned Parenthooda" svjedočio je pred kongresom 1966. da je spolni odgoj potreban kako bi "pomogli našim mladim ljudima i smanjili pojavu vanbračnog rađanja i ranog braka zbog trudnoće". Pročelnik za obrazovanje grada New Yorka citirirao je stope spolnih bolesti kao dokaz da je potreban "intenzivan odgojni program." Članak u American School Board Journalu je 1969. opisao spolni odgoj kao način borbe protiv "vanbračne djece i spolnih bolesti." PTA magazine je slično tome zagovarao spolni odgoj da bi se suzbila "stopa spolnih bolesti, trudnoća prije braka i katastrofalne emocionalne posljedice neodgovornog seksualnog ponašanja."
Slične izjave su se mogle čuti iz različitih izvora. Ali kakva je bila stvarna situacija kada je stvoren ovakav "krizni" mentalitet kako bi progurali spolni odgoj u školama? Stopa trudnoća među tinejđericama je opadala više od desetljeća još od 1957. Stope spolnih bolesti su također opadale. Stopa infekcija od, primjerice, gonoreje se smanjila od 1950. do 1959. a stopa sifilisa je do 1960., pala na polovicu iznosa iz 1950. To je ta "kriza" koju je trebalo riješiti.

Druga faza: RJEŠENJE
Zagovarana su velika sredstva za programe spolnog odgoja u školama, i klinike "planiranja obitelji", kako bi se suzbile tinejđerske trudnoće i spolne bolesti. Nakon spolnog odgoja, prema jednom profesoru, dječak će "osjetiti manju potrebu za usputnim, neodgovornim i sebičnim eksperimentima sa seksom." Kritičari su davali različite argumente protiv programa, uključujući i vjerovanje kako će spolni odgoj dovesti do veće seksualne aktivnosti, a ne manje; baš kao i viših stopa tinejđerskih trudnoća. Takvi stavovi su odbačeni u medijima i politici, baš kao i od strane zagovornika spolnog odgoja. Članak u NY Timesu je odbacio "emocije i neispitanu tradiciju" , a njegov urednik za obrazovanje je izjavio: "Strahovati da će spolni odgoj dovesti do veće seksualne popustljivosti znači da ne shvaćate fundamentalni cilj cijelog pokreta". Kao i obično, namjere su kamen temeljac u viziji odabranih.
Treća faza: REZULTATI
Već početak 1968. godine, gotovo polovica škola u zemlji – javnih i privatnih, vjerskih i sekularnih – je imalo spolni odgoj, koji se stalno širio. Širenjem spolnog odgoja kroz američki obrazovni sustav kroz 1970-te, stopa trudnoća djevojaka od 15 do 19 godina povećala se sa 68 na 96 (na tisuću) do 1980. godine. Među neudanim djevojkama između 15 i 17 godina, stopa rađanja se povećala 29 posto u rasponu od 1970. do 1986., unatoč velikom povećanju broja pobačaja, koji su se više nego udvostručili u tom periodu. Među djevojkama mlađim od 15 godina, broj pobačaja je nadrastao broj rađanja do 1974. godine. Razloge za to nije teško pronaći: Prema Insitutu Alan Guttmacher, postotak neudanih djevojaka koje su imale spolne odnose je bio veći za svako godište (15-19) nego što je bio prije samo pet godina. Stopa tinejđerske gonoreje se utrostručila u periodu od 1956. do 1975. Bivši načelnik ureda koji je vodio bitku za više spolnog odgoja i klinika "obiteljskog planiranja" otvoreno je svjedočio pred kongresom; "Istodobno dok se stopa spolnih bolesti povećala 350% u posljednjih 15 godina, otvorili smo više klinika, podijelili više pilula, i uveli više spolnog odgoja nego ikad u povijesti, a i stope tinejđerskih trudnoća su porasle." Međutim, takva iskrenost je iznimka, a ne pravilo među onima koji su zagovarali spolni odgoj i kontracepcijske klinike ("planiranja obitelji").
Četvrta faza: ODGOVOR
Zagovornici spolnog odgoja nastavili su sa svojim aksiomom kako je potrebno još spolnog odgoja da bi suzbili maloljetničke trudnoće i spolne bolesti. Još 1980-te, unatoč gomili dokaza, Institute Alan Guttmacher proglašava; "Maloljetničke trudnoće se mogu, kroz bolji odgoj i preventivne usluge, ako ne potpuno ukloniti, onda barem smanjiti; a kroz bolje rodiljne, socijalne i usluge pobačaja, može se reducirati i učinak na maloljetnice koje ostanu trudne." Protivljenje spolnom odgoju je i dalje, u časopisu The Ameican Biology Teacher, odbacivano kao "pojednostavljeno gledište". Kongresmen New Yorka otkrio je kako alarmantne statistike porasta trudnoća samo "pojačavaju potrebu za jakim utjecajem vlade u rješavanju problema." Sama mogućnost da je takav "jaki" vladin "utjecaj" možda i pogoršao situaciju nije nikada niti spomenuta. Isto tako, za Institut Alan Guttmacher "gotovo učetverostručene" stope spolnih bolesti u periodu 1960. do 1972. samo pokazuju da je potrebno više "nacionalnih programa u javnim školama"
Protivljenje spolnom odgoju se predstavljalo kao "opasnost demokratskom društvu." Kada ih suočite sa dokazom da je stopa trudnoća i pobačaja porasla tijekom 1970-ih, zagovornici često negiraju da je spolni odgoj bio raširen u tom razdoblju, definirajući termin "spolni odgoj" kao sveobuhvatni spolni odgoj, koji je uveden kasnije.
Iako su programi spolnog odgoja predstavljeni javnosti, kongresu i školskim birokratima kao način reduciranja društvenih problema poput tinejđerske trudnoće i spolnih bolesti, mnogi od glavnih pokretača programa su imali važniju agendu. Kao što jedan izvještaj Kongresa oprezno navodi:
Primarni cilj vladinog bavljenja obiteljskim životom i spolnim odgojem je reduciranje neželjenih trudnoća među tinejđerima, ali primarni cilj većine seksualnih edukatora je, čini se, poticanje zdravih stavova o seksu i seksualnosti.
Ukratko, koliko god da politički korisne mogu biti javne zabrinutosti oko trudnoća i bolesti prilikom dobivanja vladinog novca i pristupa zarobljenoj publici u javnim školama, pravi cilj je promijeniti stavove učenika – ili točnije, isprati im mozak sa vizijom odabranih, kako bi istisnuli vrijednosti koje su naučili u svojem domu. Prema članku u The Journal of School Health, spolni odgoj predstavlja "uzbudljivu priliku da se razviju nove norme." Samo u svjetlu te agende možete shvatiti zašto takozvani "spolni odgoj" treba zagovarati kroz sve školske razrede – od vrtića do fakulteta – kada je očito da nije potrebno toliko vremena da naučite osnove biološke ili medicinske informacije o spolnosti. Razlog tolikog trajanja spolnog odgoja je konstantna indoktrinacija sa novim stavovima. Primjer takve indoktrinacije bi mogao biti koristan:
Popularni program za učenike viših razreda osnovne škole (13 i 14 godina), pokazuje scene četiri gola para, dva homoseksualan i dva heteroseksualna, u različitim seksualnim činovima, a seksualni edukatori upozoravaju učitelje da ne pokazuju taj materijal roditeljima ili prijateljima sa napomenom kako: "Mnogi od materijala ovog programa pokazani van konteksta samog programa mogu dovesti do zabuna." 
Roditelje koji su saznali za taj program i protestirali su ubrzo nazvali "fundamentalistima" i "desničarskim ekstremistima". To je jedan od tipičnih primjera vizije odabranih, odlučuju umjesto roditelja kada i čemu će izložiti vlastitu djecu vezano uz seks – uz potpuno odbacivanje onih koji imaju drugačije stavove o tom pitanju. Opisana epizoda nije specifična za jednu školu. Slične stvari se događaju diljem zemlje. Roditelje se omalovažava i u diskusijama javne politike i u raspravama oko materijala koji se nude učenicima u školama. Tipičan komentar "stručnjaka" je da su "seks i seksualnost postali toliko kompleksne i tehničke stvari pa to ne smijemo ostaviti roditelju, koji je ili neinformiran ili je prestidljiv da bi podijelio te informacije sa svojim djetetom."

Ovakva uvjerenost da su u pravu, čak u toj mjeri da izigravaju roditelje, je potpuno dosljedna njihovoj viziji, iako je nedosljedna desetljeću empirijskih podataka o stvarnim posljedicama "zdravih stavova prema seksu" koje promoviraju "stručnjaci".


PS

Koja je pouka ove povijesne epizode? Neka svatko za sebe odluči.

Ne mislim da će neki zagovornik očajavati zbog iznesenih podataka, reći će da odgoj nije imao utjecaja, a i uvijek postoji neki "stručnjak A" ili "istraživanja su pokazala" da je u X došlo do rezultata Y, ili nešto takvo. S obzirom na dugo razdoblje provođenja odgoja jasno je da će postojati periodi promjene smjera, odnosno nemoguće je da će neki parametar stalno rasti/padati, iako se tridesetogodišnji trend opadanja stope trudnoće u hrvatskoj čini kao zanimljiv podatak, posebno kada pratimo izjave u medijima. Inače, pretražujući članke, ovaj naslov jutarnjeg mi je najviše zapeo za oko;"'Izlaze iz osnovne, a ne znaju za oralni i analni seks! Hitno treba organizirati stručno usavršavanje učitelja'"

Problem analize uspješnosti odgoja mi se čini kao tema za sebe, o čemu sam već i pisao. Mislim da je jasno da ne možemo samo tako preslikati rezultat iz jednog društva u drugo zbog niza razloga – socijalna politika, društvene norme, povijest, ekonomija, struktura stanovništva i drugo. Osim toga, svatko ima slobodnu volju i ne znam zašto tretiramo trudnoću i spolne bolesti kao gripu koju dobijemo jer smo na krivom mjestu u krivo vrijeme. Kakvi god rezultati nekog programa bili sumnjam da će odabrani odustati od njega, samo će ga proširiti – bitno je da se uvede, pod kojim god uvjetima. Mislim da je jasno da veliki broj uključenih ima svoje specijalne interese u svemu.

Zanemarimo li širu sliku i usredotočimo se samo na podatke, možemo vidjeti da ovi podaci o uvođenju spolnog odgoja u americi potvrđuju da rezultati nisu onakvi kakve su obećavali njegovi zagovornici; i to u izravnim parametrima poput stope pobačaja i spolnih bolesti. Ne treba ni spominjati da filozofija koja oblikuje takvo "odgajanje" rezultira i sa slabljenjem institucije braka odnosno više vanbračne djece, povećanje stope razvoda i sve ostalo što prati takav razvoj događaja (uključujući i odrastanje djece u nestabilnoj okolini, što znači i nasilje).

No, već sam dosta pisao protiv odgoja, a razlozi protivljenja ne ovise o ovakvim rezultatima. Ovaj post je samo podsjetnik na iskustvo uvođenje odgoja u SAD-u; primjer može, a i nemora, imati veze sa našom situacijom - Vizija odabranih je bitnija od podataka!
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove