četvrtak, 6. ožujka 2014.

Memento, homo, quia pulvis es et in pulverem reverteris

In sudore vultus tui vesceris pane, donec revertaris in terram de qua sumptus es: quia pulvis es et in pulverem reverteris.
U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: ta iz zemlje uzet si bio – prah si, u prah ćeš se i vratiti.   
***

Koliko stvarni možemo biti mi i ovaj svijet ukoliko ćemo uskoro biti ništa više od praha i pepela?



***

Kao što V. (prema kojem sam složio ovaj post) objašnjava;
Tipični sekularist negira stvarnost i skriva se od nepromjenjivih činjenica smrti i prolaznosti. To se očituje u njegovom samoobmanjujućem ponašanju: živi kao da će živjeti zauvijek, i kao da su njegovi projekti značajni iako zna da neće i da nisu. Kada bi se suočio sa stvarnošću morao bi biti nihilist. Činjenica da nije nihilist pokazuje da on sam sebe zavarava. 

PS

Prolaznost vremena objašnjava i kasniju objavu posta.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove