četvrtak, 28. ožujka 2013.

Je li religija za slabe?

Sjećam se kada je Jesse Ventura (političar, bivši hrvač) izjavio nešto poput "Vjera je za slabiće!" Na što su su različiti ljudi uznemirili i počeli odgovarati kako to nije točno. No, takvi odgovori ne postižu ništa. Ventura je zapravo u pravu. Međutim, ono što Ventura ne shvaća je da smo svi slabi.


Svi smo slabi u odnosu na standard istinite snage. Slabi smo tijelom, umom i voljom. Razapeti smo između naših strasti. Tijelo koje može izgubiti svoju snagu u djeliću sekunde, primjerice zbog aneurizma mozga, je samo relativno, ovisno i trenutno snažno. Takva snaga nije nešto zbog čega se možete hvaliti. Ili je Venturina snaga tako velika da je dokaz protiv svake zavisnosti? Može li je zadržati vječno? Je li on causa sui? Ako nije, zašto je tako ponosan na svoje sposobnosti?

Velike religije uče jednostavnu istinu o našem slabom i siromašnom stanju.(Nude li ove religije stvarno rješenje na problem je drugo pitanje.) Ispravan način da vjernici odgovore Venturi je istaknuti mu kako onaj smisao u kojem on misli da su slabi, nije smisao u kojem oni znaju da smo svi mi slabi. Religija nije projekcija tek potencijalne slabosti nekih od nas, nego trevezno priznavanje nužne slabosti svih nas. Religija ne postoji kako bi popravili nedostatke koje mi možemo i moramo popraviti vlastitim snagama, nego kako bi popravili duboke nedostatke koje nitko od nas ne može popraviti, bilo individualno bilo kolektivno, vlastitim snagama.



PS

Da podsjetim na prošlogodišnje (prigodne) postove;

Neka vam je blagoslovljeno sveto Trodnevlje!

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana