Sjećam se kada je Jesse Ventura (političar, bivši hrvač) izjavio nešto poput "Vjera je za
slabiće!" Na što su su različiti ljudi uznemirili i počeli
odgovarati kako to nije točno. No, takvi odgovori ne postižu ništa.
Ventura je zapravo u pravu. Međutim, ono što Ventura ne shvaća je
da smo svi slabi.
Svi smo slabi u odnosu na standard
istinite snage. Slabi smo tijelom, umom i voljom. Razapeti smo između
naših strasti. Tijelo koje može izgubiti svoju snagu u djeliću
sekunde, primjerice zbog aneurizma mozga, je samo relativno, ovisno i
trenutno snažno. Takva snaga nije nešto zbog čega se možete
hvaliti. Ili je Venturina snaga tako velika da je dokaz protiv svake
zavisnosti? Može li je zadržati vječno? Je li on causa sui?
Ako nije, zašto je tako ponosan na svoje sposobnosti?
Velike religije uče jednostavnu istinu
o našem slabom i siromašnom stanju.(Nude li ove religije stvarno rješenje na problem je drugo pitanje.) Ispravan način da
vjernici odgovore Venturi je istaknuti mu kako onaj smisao u kojem on
misli da su slabi, nije smisao u kojem oni znaju da smo svi mi slabi.
Religija nije projekcija tek potencijalne slabosti nekih od nas, nego
trevezno priznavanje nužne slabosti svih nas. Religija ne postoji
kako bi popravili nedostatke koje mi možemo i moramo popraviti
vlastitim snagama, nego kako bi popravili duboke nedostatke koje
nitko od nas ne može popraviti, bilo individualno bilo kolektivno,
vlastitim snagama.
Izvorni post Is Religion for the Weak?
PS
Da podsjetim na prošlogodišnje (prigodne) postove;
Neka vam je blagoslovljeno sveto Trodnevlje!
