Oštećuju li kemijske pare moć rasuđivanja?

Jedno otvoreno pismo privuklo je dosta pažnje ovih dana. Nekoliko kolumnista je odgovorilo i ponudilo svoja razmišljanja o pismu i nastaloj situaciji što mi se učinilo kao uzaludan trud jer teško je očekivati intelektualni napredak kod novoateističkih ideologa koji su vjerujem dobro prihvatili pismo. Ipak, vrijednost rasprave nije samo u mogućnosti da će vaš sugovornik promijeniti mišljenje, nego i u mogućnosti utjecanja na promatrače. Možda je pismo dobra prilika da se netko upita o fundamentalnim premisama kojima se vodi naš apostol razuma. (Vjetar neznanja, animoziteta i autoritarnog sekularizma je u stanju daleko pronijeti ovakva pisma u današnjoj kulturi internet komentara i minimalne pažnje, ali to ne znači da premise nisu fundamentalističke i nepropitane kao u najgoroj karikaturi religije koju je u stanju osmisliti.)

Autor pisma se predstavlja kao kemičar, postoje dvije interpretacije te izjave; gospodin Močilac je (I) kemičar odnosno znanstvenik što nas asocira na nekoga tko je sklon primjenjivanju rigoroznih kriterija, pažljivom vaganju dokaza i mijenjanju mišljenja, davanju provjerenih izjava i slično; ili (II) on je kemičar odnosno fah idiot koji nije u stanju proizvesti korisnu misao van područja kemije, odnosno čim počne pisati van područja svoje stručnosti ne možemo očekivati dobre rezultate.

Nakon što pročitate pismo jasno je da ništa od ove prve "znanstvene interpretacije". Očekivali bi da će pokazati da zna o čemu priča, da je u stanju ponuditi neki argument u korist svojih tvrdnji, da će pokazati raskoš racionalnog razmišljanja, ali ništa od toga. (Općenito je takva slika znanstvenika idealizirana, koristeći autoritet znanosti mnogi promoviraju svoju ideologiju koja sa samom znanošću nema veze, ponekad svjesno ponekad nesvjesno; a što se tiče mijenjanja mišljenja još je Planck izjavio da znanost napreduje sprovod po sprovod.) Preostaje nam druga opcija, gospodin Močilac je spomenuo da je "samo kemičar", da od njega ne možemo očekivati smislene izjave vezane uz nekemijske teme, i obećano je nesumnjivo ispunio.

Nije problematično samo njegovo tumačenje Biblije nego i općenito elementarno nepoznavanje stvari koje komentira. Mogao bih bez ikakvog straha ponuditi našem kemičaru okladu da nije u stanju ni približno objasniti što je dogma o bezgrešnom začeću. (A zašto misli da bi je gospodin Boras promovirao je jasno samo njemu.) No, takvo elementarno nepoznavanje stvari o kojima govorite je gotovo nužan preduvjet za novoateističke ideologe pa nas ni ne treba puno čuditi. Ipak, ono što me čudi je uvjerenost ljudi poput našeg kemičara da upravo oni znaju što vjernici vjeruju, odnosno što bi trebali vjerovati; nije bitna višetisućljetna tradicija interpretacije teksta nego je bitno što je nedavno preminuli trockist pijan zapisivao u svojim anti-teističkim pamfletima.

Svoja pogrešna tumačenja proširio je kroz cijelo pismo. Nakon što nas pokušava uvjeriti da kada čuje za nekog kako živi po biblijskim vrijednostima on odmah pomisli da se radi o nekom krvniku, nastavlja sa svojim podjednako kvalitetnim tumačenjem što "Sveta Knjiga uči" o znanosti. (Nekako mi se čini da je svjestan da priča besmislice, ali zašto bi se zbog toga suzdržavao. Iako, tko zna, možda stvarno misli da će se svi oni vrhunski znanstvenici vjernici na našim sveučilištima i institutima odjednom ohrabriti i krenuti u neku akciju - nema veze što je X naš najbolji biolog/fizičar, on je vjernik i stalna opasnost – pokušavam ironizirat, ali na slične izjave sam stvarno i naišao. Neću navoditi znanstvenike na koje mislim – nisu toliko poznati široj javnosti, možda se jednog dana kandidiraju za rektora, zašto im stvarati neprilike sa slobodnoumnima.)

No, da me ne bi optužili kako spominjem aktualne znanstvenike vjernike vratit ćemo se u daleku povijest. Vjernici se još od prvih stoljeća mogu okrenuti Augustinu koji je ustvrdio pravilo; kada se god neki izraz u Bibliji protivi s onime što možemo(sigurno) spoznati razumom onda taj izraz moramo prikladno reinterpretirati u skladu s time. Konkretno zapisuje;

"Često se dogodi da postoji neko pitanje o zemlji, nebu, ili nekom drugom elementu svijeta, kretanju, putanji ili čak o veličini i udaljenosti zvijezdi, pomračini sunca i mjeseca, promjeni godina i godišnjih doba; o prirodi životinja, biljaka i minerala, i drugih sličnih stvari, odgovore na pitanja imaju i nekršćani koji su došli do spoznaja putem razmišljanja i promatranja. Iznimno je žalosno i štetno, te je potrebno izbjegavati, da netko čuje kršćanina kako govori o tim stvarima na temelju kršćanskih zapisa i pritom govori gluposti ..."

Povjesničari znanosti (Lindberg, Numbers) zapisuju o povijesnom odnosu znanosti i religije;

"Osim što su poslužile teologiji, grčke znanstvene spoznaje su imale istaknuto mjesto u kršćanskom svjetonazoru, još od vremena Bazilija iz Cezarije i Augustina do kraja Srednjeg Vijeka i poslije. Ideja da bi bilo koji ozbiljan kršćanski mislilac makar i pokušao formulirati svoj svjetonazor samo na temelju Biblije je smiješna."

Dakle, niti kroz povijest prigovori našeg kemičara ne bi imali smisla. No, nekako sumnjam da će prestati sa svojim napadima na religiju i tumačenje koje je sam izmislio. Sigurno je da će zbog toga i dalje dobivati pohvale svojih podjednako educiranih istomišljenika, uz prikladni medijski prostor naravno. Za svaki slučaj, spomenut ću jedan citat vezan uz najpoznatiju aferu - ujedno i jedan od najpogrešnije interpretiranih događaja u povijesti, kardinal Bellarmine, inače sveučilišni profesor prirodne filozofije zapisuje;

"Ako bi postojala točna demonstracija da je sunce u središtu svijeta i da je zemlja u trećem nebu, da sunce ne kruži oko zemlje nego da zemlja kruži oko sunca, onda bi morali pažljivo pristupiti pojašnjavanju Pisma koje se čini govori suprotno, i radije reći da ne razumijemo nego da je ono što je demonstrirano pogrešno. No, to nije stvar koju treba učiniti u žurbi, što se tiče mene samog neću povjerovati da postoji takav dokaz dok mi ga netko ne pokaže."

Naravno, takvih znanstvenih dokaza tada, i još određeni period, nije bilo. Dakle, naš kemičar se ne mora bojati, od prvih stoljeća, sve do danas, uključujući i ona razdoblja koja su bila politički posebno napeta, nije postojala opasnost od stvari koje spominje.

Možda našeg kemičara muči odnos čuda i prirodnih zakonitosti. Da ne ulazimo u širu filozofsku raspravu oko razmišljanja što čudo je, čini mi se očitim da znanstvenici koji su ujedno i vjernici ne vide nikakvih problema u pomirivanju normalnog prirodnog toka i čuda. Fizičar Stephen Barr zapisuje;

"Znanost bi mogla pokazati da je osoba pretvorila vodu u vino, ali to bi bilo čudo, a ne novi efekt u kemijskoj znanosti. Isto tako razdvajanje Crvenog Mora nije novi efekt u hidrodinamici."

Mnoštvo religioznih znanstvenika (i danas, i kroz povijest) pokazuje da su uspjeli pomiriti razmišljanja koje naš kemičar vidi kao sukobljene. (Sigurno će sada netko reći pa naravno da su bili vjernici, morali su biti. Ukoliko imate nekih informacija o tome da su Pascala prisilili da napiše Pensées, Babbagea da brani kršćanstvo, Ampera da moli krunicu, Faradaya i Kelvina da provode slobodno vrijeme u molitvi, i veliko mnoštvo drugih koji su se upuštali u javnu obranu vjere i koji su bili neobično pobožni i za standarde svog vremena onda iznesite dokaze, povjesničari će ih cijeniti.) No, nije samo stvar da su oni to nekako u svojem životu mogli pomiriti nego da su znanost i vjera kompatibilni.

Vratimo se citatom još jednom u srednji vijek i pitanje "U kojoj mjeri je Biblija izvor znanstvenih informacija?" U dvanaestom stoljeću je teolog Wiliam(iz Conchesa) objasnio;

"Pisci Istine ne pišu o pitanjima prirodne filozofije, ne zato što su te stvari protiv vjere, nego zato što nemaju veze sa obdržavanjem naše vjere, a upravo su o tome brinuli pisci."

Dakle, kao što svi citati upućuju, Biblija se nije čitala doslovno, najpoznatiji primjer je taj što Biblija implicira da je Zemlja ravna, ali ne postoji obrazovana osoba u Srednjem Vijeku koja je to vjerovala, jednostavno su pretpostavili da se radi o figurativnom izražavanju. (Ukoliko mislite da je netko obrazovan u zapadnoj civilizaciji u posljednjih dva milenija vjerovao u "ravnu zemlju" očito ne bi trebali ni pokušavati komentirati takve stvari, učlanite se u obližnji internet ateisti klub i čekajte more lajkova.)

Kad već citiram teologe iz dvanaestog stoljeća, spomenimo Thierrya (iz Chartresa) koji se pita koja je uopće motivacija, zašto bi se uopće bavili prirodom – Božjom kreacijom.

"Budući da su stvari na ovome svijetu promjenjive i pokvarljive, nužno je da imaju i autora. Zato što su racionalno uređene i u vrlo lijepom poretku, nužno je da su i stvorene sa mudrošću."

Povjesničar znanosti Hannam komentira citat i situaciju u kasnom srednjem vijeku;

"racionalnost i uređenje prirode su smatrali dokazom da Božanstvo postoji. Zbog toga je i proučavanje fizikalnih zakona još jedan put prema Božjim mislima. Priroda je knjiga napisana od strane Stvoritelja, baš kao što je to i Biblija."

Dakle, još su srednjovjekovni učenjaci govorili o dvije knjige koje upućuju na Gospodina, poznavati prirodu odnosno stvoreno značilo je poznavati i Stvoritelja. U dvadestom stoljeću nobelovac iz fizike Compton opisuje svoja razmišljanjima;

"Za mene, vjera počinje shvaćanjem da je vrhovna inteligencija dovela svemir u postojanje i stvorila čovjeka. Nije mi teško to vjerovati, jer neosporno je da tamo gdje je plan je i inteligencija – uređeni, razvijeni svemir svjedoči istini najveličanstvenije izjave ikada izgovorene - ' U početku [stvori] Bog...'";

No, možete se opet zapitati, što s onim kršćanima koji priznaju mogućnost čuda, to očito znači da se ne mogu baviti znanošću, jer kako će vjernik raspoznati kada je nešto posljedica prirodnog, a kada natprirodnog djelovanja? John Burdian, prvi fizičar, objasnio je da je posao fizičara da objasne kako se stvari uobičajeno ponašaju, "pretpostavljajući redovitost prirode". Njemu nije bitno što Bog, po svojoj apsolutnoj moći, može činiti čuda. Buridan objašnjava;

"jasno nam je da je svaka vatra vruća, iako je suprotno moguće Božjim djelovanjem. Takav dokaz je dovoljan za znanstvena načela i zaključke".

***

Sada kada smo našeg kemičara riješili svih zabrinutosti i pokazali mu da nema razloga za strah, želio bih se kratko osvrnuti na njegovu primjedbu u izboru između Boga i Velikog Praska. Problem je što je sama teorija Velikog Praska ništa drugo nego isusovačka izmišljotina. Ali doslovno. Nažalost, ispričati nešto o povijesti razvoja teorija koje se bave starošću i postankom zemlje zahtijevalo bi previše mjesta (knjiga Veliki Prasak Simona Singha nudi zanimljiv prikaz), ali da dočaram razmišljanje; prevladavajući stav početkom 20. stoljeća je bio onaj stalno-stanjaca. Kao što samo ime govori, oni su vjerovali da svemir nema početak. U tome su bili ohrabreni i svojim filozofskim uvjerenjima, reći da svemir ima svoj početak značilo bi reći da je svemir stvoren, a tko bi ga stvorio, kakav apsurd.

Naravno, bilo bi pogrešno reći da im je to bio glavni motiv, postojali su dobri znanstveni dokazi - ili barem nije bilo dokaza za suprotno, da ne ulazim u detalje - koji su ukazivali na to. No, onda je jedan fizičar, Lemaître, na temelju novih fizikalnih teorija pokazao da bi se svemir trebao širiti, a ukoliko se širi onda je trebao u prošlosti biti manji, kozmičko jaje. Ne moram ni reći da stalnostanjci nisu bili oduševljeni time, ni sam Einstein prvotno nije želio prihvatiti dokaze. S druge strane, papi se svidjela teorija, imamo dokaz da svemir nije vječan, stvoren je, na to mu je Lemaître odgovorio da mora primiriti svoje prihvaćanje teorije jer se radi samo o teoriji, tada još nije bilo uvjerljivih dokaza.

Ukoliko nisam već spomenuo, Lemaître je ujedno bio i katolički svećenik. Baš čudno da racionalni atesti koji prate dokaze odbijaju povjerovati u novu teoriju jer im se ne poklapa s njihovim razmišljanjima, neće njima pop propovijedati kreacionizam neki. Jedan od najvećih astronoma 20. stoljeća Fred Hoyle cijelog svog života nije prihvatio teoriju, a umro je prije desetak godina. Sam naziv Veliki Prasak je Hoyle osmislio da bi ismijao teoriju, ali izraz je postao prihvaćen i danas možemo slušati ateiste kako Veliki Prasak pobija Boga. Razmislite o tome. (Nažalost, cijela zanimljiva priča oko sukoba stalnostanjca i promjenjivog svemira je predugačka da bih je ispričao, naravno da su u različitim periodima dokazi upućivali na različite stvari, ali primjer dobro pokazuje da i ateistički stalnostanjci nisu skloni mijenjaju svojih razmišljanja, praćenju dokaza kamo god da ih odvedu i sličnim stvarima kakvim si tepaju. Je li teorija Velikog Praska točna? Pa, za sada je, možda uskoro neće biti, ali mi nije jasno zašto je netko spominje u korist ateizma. Inače, klasični argumenti za Božju egzistenciju ne ovise o toj teoriji.; i još jedna nevažna napomena, neki izvori spominju da je Lemaître bio isusovac što mi čini da nije točno, tako da Veliki Prasak možda nije Isusovačka , nego obična popovska izmišljotina.)

***

No, post se već odužio – živim u nadi da će neki internet ateist pročitati ovaj post, a iz iskustva znam da im je sve više od parminutnog videa u kojem netko ismijava bananamana previše – pa ću samo spomenuti da je upravo judeokršćanska vjera uvelike oblikovala našu zapadnu civilizaciju. Pošteni sekularni mislioci će potvrditi da je zapadna kršćanska civilizacija – i samo ona - bila posebno predana razumu i racionalnim argumentima što je dovelo do razvoja znanosti, obrazovnog sustava, razvoja filozofije, glazbe, arhitekture, jezika, pisma, sveučilišnog sustava, zakona, ljudskih prava i pravne znanosti. Naravno, tu su i dobročinstvo, bolnički sustav i briga za najslabije koja u takvom obliku nije postajala u antičkom svijetu. (Doprinosi pojedinim područjima su preopsežni da ih nabrajam ovdje.)

Edward Grant, povjesničar znanosti zapisuje;

"Što je omogućilo Zapadnoj civilizaciji da razvije prirodne i društvene znanosti na način koji nijedna druga civilizacija nije uspjela? Uvjeren sam da odgovor leži u dubokom i sveprožimajućem duhu ispitivanja stvari koji je prirodna posljedica naglašavanja razuma što se počelo razvijati u srednjem vijeku. Osim otkrivene istine, na srednjovjekovnim sveučilištima razum postaje konačni sudac u većini intelektualnih rasprava i kontroverzi. Bilo je sasvim prirodno učenjacima sa sveučilišta da koriste razum u područjima koja prije nisu bila istraživana odnosno da raspravljaju o mogućnostima sa kojima se prije nisu ozbiljno pozabavili."

Naravno, svi koji ne uzimaju zdravo za gotovo uspjehe naše Zapadne civilizacije svjesni su utjecaja Crkve, ali će odmah prigovoriti da to ne treba čuditi jer je Crkva imala moć i novac. Ali taj prigovor promašuje pitanje; Zašto su sveučilišta uopće osnovana? Zašto je znanost nastala i održala se? Zašto bi se netko time bavio i financirao kada nije bilo nikakve koristi? Ne radi se o stvarima koje su se trebale dogoditi, tisućama godina u svim civilizacijama se to nije dogodilo. Protukršćanski polemičari su kroz povijest, kao i danas, pokušavali optužiti kršćane, ali pogrešno je pretpostaviti da je nastanak znanosti jednostavna i neizbježna stvar. Da su vas ostavili u nasumičnom trenutku u ljudskoj povijesti na nekom nasumičnom mjestu koje su šanse da bi se bavili nekim problemom kojeg bi danas nazvali znanstvenim, i što bi vas na to potaklo? Zašto se znanost razvila baš na zapadu? (Pritom mislim na znanost, a ne na matematiku i astronomska promatranja koja su prisutna u svim društvima u nekoj mjeri. I ne, zapadnjaci nisu samo morali preuzeti znanja od antičkih Grka, ili islamskih kalifata, moderna znanost je kvalitativno različita od prirodne filozofije kakvom su se bavili ljudi poput Aristotela ili Avicenne.)

I još jednom, nije stvar samo u tome da je Crkva bila najveći financijer sveučilišta i znanosti, ili da je branila sveučilišta od lokalnih vlasti kada je dolazilo do problema, nego je pružila poticaj i okvir unutar kojeg se interes za takva istraživanja uopće i javio. Zašto bi netko proučavao znanost, zašto bi se to održalo? I zašto se to dogodilo upravo u srcu kršćanskog Zapada?

Takva pitanja si je postavio fizičar i povjesničar znanosti Stanley Jaki. Zapitao se zašto je znanost svugdje završila kao mrtvorođenće - svugdje, osim na Zapadu. Potrebno bi bilo previše prostora da se opiše odgovor, ali jedna kratka skica kroz njegove citate;

* "Još jednom je kršćansko vjerovanje u Stvoritelja dovelo do novih ideja u razmišljanju o prirodi. Samo istinski transcendentalni Stvoritelj može stvoriti prirodu sa nezavisnim zakonima bez da se pritom Njegova moć nad prirodnom umanji. Nakon što su formulirani osnovni zakoni, znanost se mogla razvijati po vlastitim uvjetima."

* "Kršćanska ideja stvaranja dovela je do još jednog važnog doprinosa za budućnost znanosti. Sva materijalna bića su postavljana na istu razinu, tek kao obična stvorenja. Za razliku od poganskog Grčkog svemira, u kršćanskom svemiru nema mjesta za božanska tijela. Sva tijela, nebeska i zemaljska, sada imaju istu osnovu, na istoj su razini, to je dovelo do zamisli da kretanje mjeseca i slobodni pad tijela na zemlji mogu bit uređen istim zakonom gravitacije. Takva pretpostavka bi bila svetogrđe u očima svakoga tko pripada grčkoj panteističkoj tradiciji, ili nekoj drugoj sličnoj tradiciji drevnih kultura."

* "Konačno, u kršćanskoj dogmi o stvaranju pronalazimo da je čovjek posebno biće stvoreno na sliku Božju. Ta slika se sastoji i od čovjekove racionalnost koju nekako dijeli sa Božjom racionalnošću i od čovječeg stanja kao etičkog bića koje ima vječnu odgovornost za svoja djela. Čovjekovo razmišljanje o vlastitoj racionalnosti dalo mu je pouzdanje da bi njegov stvoreni um mogao pojmiti racionalnost stvorene zbilje."

* "U isto vrijeme, sama stvarnost stvaranja upozoravala je čovjeka na uvijek prisutnu napast da diktira prirodi što bi trebala biti. Razvoj eksperimentalne metode duguje mnogo toj kršćanskoj misli."

Odabrao sam Jakia jer se posvetio tom opsežnom pitanju, ali slična razmišljanja odnosno rekonstrukciju o filozofskim temeljima razvoja znanosti možete pronaći i kod drugih povjesničara znanosti. (Istina, neke druge Jakijeve teze su kontroverzne i podložne kritici; ali ono što sigurno nije kontroverzno je Draper-Whiteova teza sukoba znanosti i religije koja je već stoljeće na smetlištu gdje joj je i mjesto. Doduše, samo kod profesionalnih povjesničara, u javnom prostoru je življa no ikad. Sve to naravno ne znači da je situacija uvijek bila jednostavna ili da nije bilo stvari koje je bilo potrebno razriješiti; i naravno da takva teološka razmišljanja nisu jedina bitna i dovoljna za nastanak moderne znanosti – daleko od toga, postoji niz političkih, ekonomskih i društvenih faktora potrebnih za takav dugotrajni razvoj.)

***

Kada sam već doveo u vezu nastanak znanost i filozofska razmišljanja - razmišljanja koja su uvelike inspirirana i biblijskim tekstom, bilo bi šteta ne spomenuti i Knjigu Postanka, i to rad jednog kemičara, Ernesta Lucasa. Nakon što je doktorirao kemija, studirao je teologiju i istočne jezike što mu je omogućilo da se upozna sa mezopotamijskim mitova i, kako on to tvrdi, napokon dobro shvati Knjigu Postanka. Naime, za interpretaciju svakog teksta potrebno si je postaviti nekoliko pitanja. (Ukoliko ga interpretirate kao znanstveni članak, onda ste očito izabrali interpretirati ga kao znanstveni članak, ne možete se pretvarati da ste odabrali "neutralni" ili jedini način interpretacije bilo kojeg teksta.) Neka od prikladnih pitanja, bi bila; Koja vrsta jezika se koristi? Kojoj vrsti literature pripada? Tko je očekivana publika? Koji je cilj teksta? Koje relevantno vantekstualno znanje imamo? Itd.

Spomenut ću samo nekoliko nekoliko primjera kojima Lucas pokazuje kako mu je poznavanje mezopotamijskih priča o stvaranju pomoglo da shvati biblijski tekst Postanka. Jedna od poznatijih razlika je sam nastanak bogova, prema ostalim pričama tog područja prvo nastaju bogovi od kojih netko stvara svemir – što je naravno različito od hebrejskog vjerovanja u kojem vječni Bog stvara sve. Za ostale razlike potrebno je poznavati tadašnja vjerovanja okolnih plemena. Primjerice, u Knjizi Postanak se upotrebljava riječ "svijetla" (umjesto sunce i mjesec) jer su okolna plemena štovala nebeska tijela kao bogove i božice. Također se time naglašava kako je Bog stvorio ta svijetla, dakle ono što drugi štuju kao božanstvo je tek dio svijeta kojeg stvara Bog. Zatim se spominju morske grdosije (čudovišta) jer se u drugim pričama bog morao boriti sa nemanima kako bi nakon toga mogao stvoriti nebo i zemlju. Knjiga Postanka odbacuje takvo razmišljanje naglašavajući kako je Bog stvorio grdosije kao dio svijeta – nije se morao boriti sa njima, stvorio ih je! U drugim plemenima je bio prisutan strah da će svemir opet upasti u takav kaos, dok je takvo razmišljanje suprotno Bogu hebreja.U mezopotamijskim pričama o stvaranju, ljudi su robovi bogova – stvoreni su kako bogovi ne bi trebali ništa raditi. U Knjizi Postanka se naglašava važnost ljudi na više mjesta – samo ljudi su stvoreni na sliku i priliku Boga, i Bog im daje vlast nad svim drugim stvorenjima itd.

Lucas ovako skicira razvoj znanosti inspiriran filozofsko-teološkim promišljanjima.

1. Postoji Stvoritelj svijeta 

2. Stvoritelj je racionalan i mudar

3. Stvoritelj je isplanirao i uredio svijet

Z: Postoje prirodni zakoni – strukture, uzorci...

4. Ljudi su stvoreni na sliku Božju

Z: U stanju smo shvatiti te prirodne zakone

5. Stvoreno je produkt Božje slobodne volje

Z: Potrebne su opservacije i eksperimenti

Da pojasnim na primjeru eksperimentalne znanosti; grci su primjerice vjerovali da promatranjem odnosno logičkim zaključivanjem mogu shvatiti sve o prirodi,i to ih je odvelo u probleme, ali ako Bog ima slobodnu volju pri stvaranju svijeta onda takvo što nije moguće, potrebno je provesti eksperimente.

Kod razmišljanja nekih znanstvenika pronalazimo i vezu s Padom kao što to objašnjava povjesničar znanosti i religije Peter Harrison; nakon Pada su oštećene ljudske sposobnosti, uključujući i onu da shvatimo prirodu, potrebno je sve eksperimentalno provjeriti, eksperimentalna znanost je zapravo pokušaj vraćanja izgubljenog znanja. (No, takva eksplicitna veza sa Padom nije prisutna kod svih proto-znanstvenika koje povezujemo s nastankom eksperimentalne znanosti, spominjem je samo kako bi shvatili razmišljanja i motivaciju nekih od tadašnjih učenjaka.)

Spomenut ću još samo jedan citat o uređenosti prirode kojeg sam jednom prilikom pronašao malo izmijenjenog na stranici američkog matematičara koji je prikupio matematičke citate različitih autora, ovoga je pripisao Newtonu, ali pravi znalci poput našeg kemičara znaju gdje ga izvorno možemo pronaći;

"Ti si sve uredio po broju, utegu i mjeri."

No, previše sam proširio post pa bolje da završim.

***

Fizičari nesumnjivo mogu danas bez filozofije u svojim istraživanjima, sve izrečeno oni mogu uzeti zdravo za gotovo – ili čak i negirati, ali to ne znači da razvitak znanstvenog razmišljanja i znanstvene metode nije bio dugotrajan i težak posao. Posao koji je, koliko god to bilo mrsko priznati nekima, bio uvelike potaknut i oblikovan kršćanskim svjetonazorom odnosno biblijskim tekstovima. (Inače, naravno da i današnji znanstvenici uzimaju niz metafizičkih pretpostavki koje su nužne za bavljenje znanošću, oni ih ni na koji način ne dokazuju nego pretpostavljaju, često potpuno nesvjesni da takvo što uopće i čine.)

Teško je pronaći vrijednost u ovakvom pismu, ali ako postoji onda je to vjerojatno poticaj nekima za smirenu analizu izrečenoga, prilika da se prokaže isprazna neutemeljena ideologija koja vodi gospodina "samo kemičara" kroz javne nastupe. Takve izjave i ne bi bile toliki problem da su rijetke, ali sličnu retoriku možemo čuti svaki put kada se nešto ne sviđa našim naprednjacima, protivite se njihovom političkom programu ili drugačije razmišljate oko nekog pitanja, odmah počinje zamorni niz povijesno i filozofski neutemeljenih besmislica o opasnosti koje prijete njima slobodnoumnima. Jasna je neopravdanost iskazanih bojazni u današnjem društvu, ali želio sam podsjetiti i na povijesnu neutemeljenost.

No, iako je vjerujem svima, odnosno svima koji nisu zaslijepljeni ideologijom našeg kemičara, jasna problematičnost razmišljanja iz pisma, nećemo biti prestrogi jer nismo ni očekivali drugačije. Veliki je raspon između onoga što on čini i onoga što on misli da čini. Sigurno vjeruje da je uključen u kritičku i slobodnu istragu, ali njegove predanosti su ideološki vođene i ništa manje dogmatske od onih koje misli da napada.

Možemo za kraj našem kemičaru zaželjeti bolje radne uvjete, veću sigurnost na poslu i izbjegavanje štetnih para koje loše utječu na rasuđivanje. Naravno, korisno bi bilo kada bi se ostavio i alkohola, ne mora baš u svemu slijediti onog pijanog trockista. No, pijan ili ne, očekujem da i dalje nastavi sa svojim napadima na neprijatelje koje si je sam izmislio. Sve u ime razuma, naravno.

PS

Oni koji prate blog mogli su prepoznati da je tekst tek kombinacija otprije objavljenih postova.

Više u kategorijama;

• povijest i filozofija znanosti 1. dio, 2. dio, 3. dio, 4. dio, 5. dio
• znanost i vjera 1. dio, 2. dio, 3. dio, 4. dio, 5. dio
• znanost i istina 1. dio, 2. dio
• scijentizam 1. dio, 2. dio
• ateizam 1. dio, 2. dio, 3. dio