Analitičku filozofiju više karakteriziraju stilovi argumentacije i istraživanja nego doktrinarni sadržaj. Stoga je moguće da ljudi različitih uvjerenja prakticiraju filozofiju ove vrste. Ne treba čuditi da i ozbiljni vjernici katolici mogu biti analitički filozofi.
Međutim, postoji niz mišljenja koja su protivna kršćanstvu, a koja su implicitno ili eksplicitno prisutne među analitičkim filozofima. Kršćanin ozbiljne vjere ne bi se, prema mome mišljenju, smio držati bilo kojeg od njih. Neki od analitičkih filozofa koji nemaju kršćanska ili teistička vjerovanja također ih se ne drže, ili ih se drže samo nekoliko. Ipak, toliko je često pronaći barem neke od njih u umu analitičkog filozofa da je korisno sastaviti što potpuniji mogući popis. Popis može biti koristan kao upozorenje onima koji nisu uvijek shvaćali da su određena gledišta suprotna kršćanskoj vjeri. Također bi moglo biti od pomoći prikupiti takvo mišljenja na jedno mjesto kako bi ih zajednički mogli preispitati;
---
1. Mrtav čovjek — ljudski leš — je čovjek, a ne bivši čovjek [eng. ex-man].
2. Ljudsko biće postaje osoba kroz razvoj karakteristika koje nešto čine osobom. Ljudsko biće u raspadanju također može prestati biti osoba bez da prestaje biti ljudsko biće. Ukratko: biti osoba je nešto što se dodaje ljudskom biću koje se pravilno razvija, a što može nestati u starosti ili imbecilnosti.
3. Mi nismo (puki) članovi biološke vrste, već sebstvo [eng.self]. Priroda 'sebstva' važna je filozofska tema.
4. Ne postoji takva stvar poput prirodne vrste sa suštinom koja je ljudska priroda. Ovo mišljenje djelomično je posljedica filozofije Johna Lockea, a djelomično zbrkanih razmišljanja o evoluciji i teoriji prirodne selekcije koju se prihvaća kao objašnjenje evolucije.
5. Etika je formalno neovisna o činjenicama ljudskog života i, na primjer, o ljudskoj fiziologiji.
6. Etika je 'autonomna' i mora se izvesti, ako iz ičega, onda iz racionalnosti. Etička razmatranja bit će ista za svako razumno biće.
7. Imaginarni slučajevi, koji nisu fizičke mogućnosti za ljudska bića, vrijedni su pri razmatranju moralne obveze. Tako se može zamisliti da žena rodi štene ili da 'sjemenke ljudi' lebde u zraku i mogu se naseliti i rasti na našim tepisima; ovo će imati utjecaja na ispravnost pobačaja.
8. Ne postoje apsolutne moralne zabrane koje su uvijek na snazi.
9. Proučavanje vrlina i mana nije dio etike.
10. Nazivanje nečega vrlinom ili manom samo ukazuje na odobravanje ili neodobravanje ponašanja koje to predstavlja. Ponašanje je činjenica, odobravanje ili neodobravanje je evaluacija. Evaluacije ili 'vrijednosne prosudbe' nisu kao takve istinite ili lažne.
11. Pogrešno je misliti da "treba"[eng.ought] ima osobni subjekt, kao u "X bi trebao posjetiti Y". Ispravno upravlja cijelim iskazima, kao u 'morao bi biti slučaj da X posjećuje Y'.
14. Nikada ne postoji moralno značajna razlika između čina i propusta kao takvog. To se pokazuje osmišljavanjem primjera gdje takva razlika ne čini nikakvu razliku pokvarenosti djelovanja.
15. Uzročnost = nužnost, i univerzalna je: tako da je determinizam istinit.
16. Sloboda ljudske volje ili ne postoji, ili je spojiva s determinizmom.
17. Prošlost i budućnost su simetrične. Nema smisla u kojem je prošlost određena, a budućnost neodređena.
18. Teist vjeruje da Bog mora stvoriti najbolji od svih mogućih svjetova.
19. Bog, ako uopće postoji Bog, je promjenjiv, podložan strastima, ponekad razočaran, mora se pretpostaviti da donosi najbolje odluke koje može na temelju dokaza prema kojima oblikuje svoje mišljenje.
20. Zakoni prirode, ako ih samo možemo spoznati, pružaju potpuna objašnjenja svega što se događa.
---
Kad kažem da su ta mišljenja protivna kršćanskoj religiji, ne želim reći da se mogu procjeniti lažnim samo na toj osnovi. Svaki od njih je filozofska pogreška i može se tvrditi da je takva na čisto filozofskim temeljima.
Radi se o izlaganju pod nazivom "Twenty Opinions Common among Modern Anglo-American Philosophers" kojeg je Anscombe održala u Rimu na jednoj konferenciji. Objavljen je u Persona, Verità e Morale. Atti del Congresso Internazionale di Teologia Morale (Roma, 7–12 Aprile 1986). Rad je moguće pronaći i u knjizi Faith in Hard Ground.
Kao što navodi u zaključku, iako smatra da su takva mišljenja suprotna kršćanskoj vjeri, smatra da se može pokazati da su pogrešna na čisto filozofskim temeljima. Ovdje ih samo nabraja, ali se njima bavila u drugim radovima. (Prenio sam ranije o njenom radu ModernaMoralna Filozofija koji se dotiče nekoliko mišljenja. Također sam prenio nekoliko njenih razmišljanja u kategoriji Anscombe, uskoro ću nadodati neke radove pa će biti jasnije što misli pojedinim primjedbama,)
Za par točki mi nije potpuno jasno na što cilja, mogao bih ih interpretirati u više smjerova, ali za većinu je prilično jasno što bi bilo problematično i iz filozofske i iz kršćanske perspektive. Očito, radi se o raširenim mišljenjima pa se mnogi filozofi ne bi složili da se radi o pogreškama. Ipak, kao što navodi u uvodu, korisno ih je navesti kako biste shvatili da ukoliko naiđete na takvo mišljenja da bi trebali potražiti gdje je greška.
