Reginald Garrigou-Lagrange u knjizi "The Three ways of the spiritual life" (pdf, web) opisuje načelo duhovnog života, prenosim samo sažetak;
Potrebno se prisjetiti nužnosti i stvarne naravi nutarnjeg života jer je njegovo pravo poimanje kakvo je opisano u Evanđelju, u Pavlovim poslanicama i u Tradiciji, iskvareno raznim pogrešnim idejama. [RGL opisuje neka protestantska pogrešna shvaćanja.]
Jasno je da prema Pismu obraćenje grešnika nije poput pokrivanja grijeha nekom tkaninom, oni su "izbrisani" infuzijom novoga života. Psalamist vapi;
"Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti! ... Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega! ... izbriši svu moju krivicu! Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene! Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim!"
Proroci koriste sličan jezik. Bog kroz proroka Izaiju poručuje; "A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem i grijeha se tvojih ne spominjem." Biblija je prožeta takvim izrazima. Bog ne "pokriva" naše grijehe, On ih briše, oduzima grijehe. Kada Ivan Krstitelj vidi Isusa kaže: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!". Pavle u poslanici Korinćanima "Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega. To, evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega."
Kada bi obraćenjem naši grijesi bili sakriveni, a ne izbrisani, onda bi čovjek istodobno bio pravedan i grešan, "opravdan", ali još uvijek u stanju grijeha. Bog bi volio grešnika unatoč iskrivljenosti njegove duše koju On izgleda ne bi bio u stanju izlječiti. Spasitelj ne bi oduzeo grijehe svijeta ako ne bi oslobodio čovjeka od ropstvo grijeha.
Za kršćanina radi se o elementarnim istinama.
Brisanje grijeha posljedica je djelovanja milosti i ljubavi, Ezekiel, govoreći u ime Božje, nam poručuje;
"Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe."
U poslanici Rimljanima nalazimo; "Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!"
U poslanici efežanima "A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova."
Kada bi vrijedilo drugačije, Božja ljubav prema čovjeku kojeg obraća bi bila obična isprazna naklonost, a ne djelotvorna operativna ljubav. Božja nestvorena ljubav prema nama je ljubav koje ne pretpostavlja bilo kakvu dopadljivost kod nas, nego zapravo stvara tu dopadljivost unutar nas.
Kada čovjek posvoji dijete ne dolazi do nikakve nutarnje promjene, samo ga proglasi svojim nasljednikom, ali Bog, kada nas voli kao usvojene sinove, preoblikuje nas iznutra.
U
Evanđelju po Ivanu nalazimo; "K svojima dođe i
njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše
podade moć da
postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su
rođeni ne od krvi,
ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje,
nego – od Boga."
U Prvoj Ivanovoj poslanici "ko god je rođen od Boga, ne čini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti jer je rođen od Boga. " Drugim rječima, sjeme Božje, a to je milost, popraćeno ljubavlju, ne može postojati zajedno s teškim grijehom koji okreće čovjeka od Boga; iako može postojati uz lakši grijeh, ali milost nije izvor lakšeg grijeha, nego suprotno, zbog njega oni polaku nestaju.
Jakovljeva poslanica; "Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlilâ u kome nema promjene ni sjene od mijene. Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova."
Ivan kaže "Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest."
To nam pokazuje, bolje od ičega drugog, u čemu se sastoji istinska narav posvećujuće milosti, prava narav našeg nutarnjeg života. Ne možemo to dovoljno naglasiti, radi se o jednoj od najutješnijih istina naše vjere; radi se o jednoj od onih vitalnih istina koje nas najviše ohrabruju tijekom iskušenja našeg ovozemaljskog života.
