Bože, zašto je život tako nepravedan? - Wetta, pustinjski oci

Antun pustinjak bio je zabrinut oko Božjeg suda i molio se govoreći; "Bože, zašto je život tako nepravedan? Neki umiru mladi, a drugi stari; neki su siromašni, drugi bogati; ali najvažnije, zašto su zli ljudi tako dobrostojeći, a dobri ljudi pate u siromaštvu?"

Glas mu je sišao i rekao "Antune, Bog zna što radi. Brine za za svoja posla".

Priča pustinjskih otaca, prenio benediktinac Augustine Wetta u knjizi "Pray. Think. Act.: Make Better Decisions with the Desert Fathers")

---

Wetta često unosi dodatnu dozu humora u pustinjačke priče, jedan hrvatski prijevod donosi priču o Antunu koji se pita:

"Gospodine, kako to da neki umiru mladi, dok drugi dožive duboku starost? Zašto su neki siromašni, a drugi jako bogati? Kako to da se zli ljudi bogate, a dobri su u potrebi?

Pusti, Antune, pazi na sebe jer samo Bog zna te stvari... a tebi nije ni od kakve koristi znati ih."

PS

O povezanom "prigovoru zla" sam rijetko objavljivao (npr. O prigovoru Zla i Božjim Atributima – Feser, Aquinas )

Tri koraka u đavalskom napastovanju – "Život vrijedan življenja", Sheen

Fulton J. Sheen u knjizi Život vrijedan življenja ("Istočni grijeh i čovječanstvo");

Tko je iskušavao naše praroditelje? Pali anđeo, Sotona. Kada je Sotona iskušavao naše praroditelje, čime je započeo? Započeo je pitanjem: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?"

Postoji tri koraka u tome đavolskom napastovanju i želimo li valjano istražiti prirodu napasti s psihološkoga stajališta, ništa se ne može mjeriti s pričom iz Knjige Postanka. Prvo, đavao je u Evi potaknuo sumnju.

"Zar vam je Bog rekao ...?"

"Božja ograničenja su nepravedna."

"Budite slobodni!"

"Zar ne vidite da ta zapovijed ograničava vašu Ustavom zajamčenu slobodu da otpišete svoju savjest?"

Uzbunio je njihov duh. Osvrnite se unatrag i prizovite u sjećanje neku od napasti kojima ste bili izloženi. Je li ijedna od njih započela drukčije nego pitanjem zašto? Kao da nam se obraća neki unutarnji glas.

"Zašto se ne prepustiš seksualnim nagonima? Zar ti ih nije dao Bog?"

"Zašto ne bi zaradio više novaca" Nisi li zbog toga na ovome svijetu?"

"Zašto Crkva ustrajava na stajalištu da se ne smijemo ženiti drugi put dok nam je prva žena živa?"

"Zašto?"

"Budi slobodan!"

"Zbaci okove!"

To se događa svaki dan na svijetu i to se dogodilo u početku.

Sotonin drugi korak bio je odagnati strah od posljedica grijeha. Izvrgao je podsmjehu kaznu i rekao Adamu i Evi: "Ne, nećete umrijeti!" Bog ih je upozorio na to da će umrijeti budu li jeli sa stabla spoznaje dobra i zla. Sotona uvijek proturiječi Bogu. Čini sve ne bili umanjio posljedice grijeha.

Vjeruješ da čovjek ne smije rastavljati što je Bog združio?"

"Samo izvoli, učini to. Nitko neće znati!"

"De, ispij taj koktel, pa makar ti bio i deseti; ne trebaš se bojati da ćeš postati alkoholičar; od toga ćeš se samo osjećati bolje."

"Samo se ti prepusti tjelesnim užicima; nikada im nećeš postati rob!"

"Vjeruješ u pakao? Ne budi smiješan. Pakao je kazna za grijeh."

Tako govori đavao. On nam na početku objave kaže: "Ah, nije to ništa", da bi nam poslije rekao: "To je sve!"

Treći korak Sotonina napastovanja jest lažno obećanje. Našim praroditeljima rekao je: "Vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo". Baš tako im je rekao.

"Bog zna razliku između dobra i zla."

"Razlog zbog kojega on ne želi da jedete s drveta spoznaje dobra i zla jest u tome što ćete tada i vi moći razlikovati između dobra i zla."

"Kada jednom spoznate razliku između dobra i zla, bit ćete kao Bog."

"Shvaćate, to je razlog zbog kojega vam je zabranio jesti s toga drveta."

"Ne želi da budete poput njega."

"Ljubomoran je!"

Zabluda je bila u tome da Bog ne spoznaje dobro i zlo onako kako mi to činimo. Bog potpuno apstraktno spoznaje dobro i zlo. Kada vi i ja spoznajemo zlo, to se ne događa na apstraktan način. Nama zlo uđe u krv i postane dio nas. Zao čin postaje navika. Sotona nas bocka.

"Nisi živio!"

"Nevin si, zar ne?"

"Nikada nisi bio pijan?"

"Moraš spoznati dobro i zlo".

Prvo nisu bila evanđelja nego predaja – Fulton J. Sheen

Fulton J. Sheen u knjizi "Život vrijedan življenja" pišući o Isusovoj majci zapisuje;

Kako bismo razumjeli dokaze, moramo shvatiti da na početku nisu bila evanđelja, nego predaja. Svaki je član prve Crkve, nakon Duhova pa sve do pisanja evanđelja, znao za Isusovo čudo umnažanja kruha i ribe, za čudo uskrnuća i čudo rođenja od Djevice. Znanje koje imamo o tim događajima slično je našemu znanju da je Prvi svjetski rat počeo 1914. Nije nam potrebno taj podatak pronaći u knjizi da bismo vjerovali da je točan, zar ne? On samo potvrđuje nešto što već otprije znamo. Evanđelje je, dakle, na jedan sustavniji način zabilježilo nešto u što je Crkva već vjerovala.

Pretpostavimo da ste živjeli tijekom prvih dvadeset pet godina Crkve nakon Duhova. Kako biste odgovorili na pitanje: "kako mogu znati u što moram vjerovati?" Ne biste mogli reći: "pogledat ću što o tome piše u Bibliji." Tada još nije postojao Novi Zavjet. Morali biste vjerovati onome što je tada naučavala Crkva. Gospodin nijednom nije zatražio od očevidaca da pišu o njegovu životu. Samo je jedinom tijekom života nešto napisao, i to u pijesku. Ali jest rekao svojim apostolima da propovijedaju u njegovo ime i da mu budu svjedoci sve do kraja zemlje. Prema tome, oni koji posežu za ovim ili onim tekstom iz evanđelja, da bi nešto dokazali, najčešće izdvajaju tekst iz povijesnoga konteksta u kojemu je nastao i iz usmene predaje koja je pronosila Kristovu istinu.

Evanđelja su napisana i kako bi zabilježila predaju koja je već postojala. Nisu je stvorila. Nakon nekoga vremena ljudi su odlučili zapisati tu predaju, što objašnjava početak Lukina evanđelja. On piše "da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen". Luka pretpostavlja da su ljudi već otprije poučeni u vjeri. Evanđelja nisu pokrenula Crkvu; Crkva je pokrenula evanđelja. Crkva nije proizašla iz evanđelja, evanđelja su proizašla iz Crkve. Crkva je prethodila evanđeljima, ne obrnuto. Ljudi nisu povjerovali u usrsnuće zato što je u evanđeljima tako pisalo. Evanđelisti su zabilježili izvještaj o Kristovu raspeću i uskrsnuću jer su već u to vjerovali.

Slično tome, Crkva nije vjerovala u djevičansko rođenje zato što u evanđeljima piše da je Djevica rodila sina; vjerovala je zato što je Živa Riječ Božja, u svojemu mističnom tijelu – Crkvi – već ranije vjerovala u to, a sveti pisci taj su događaj zabilježili u evanđeljima. Da apostoli koji su živjeli s našim Gospodinom, koji su ga slušali na obroncima brežuljaka i u hramu, da apostoli nisu naučavali da je Djevica rodila sina, nitko drugi ne bi to naučavao, nitko drugi ne bi to zapisao.

PS

Sheen se (uvjerljivo) bavi nekim Marijanskim dogmama, ali ovdje mi je zanimljivije navedeno iz drugih razloga.

Možda sam već prenio nešto slično, ali čitajući gornja promišljanja shvatio sam da je moje poznavanje (dijela nauka) evanđelja rezultat ne toga što sam ih čitao (ili što sam čitao one koji su ih čitali) nego što sam to čuo (predajom, kroz tradiciju, Crkvu). Naravno, evanđelja su davno zapisana, oni od kojih sam čuo o pojedinom nauku su ih vjerojatno čitala (primjerice čuo sam misna čitanja), ali čak i da nisu zapisana - da je primjerice postojala zabrana zapisivanja, da se sve svodilo na usmenu predaju i tradiciju, imao bih slična znanja o događanjima. Ovdje ne govorim o nekoj alternativnoj povijesti, nego činjenici da Crkva nije rezultat nečega što smo pročitali u knjizi. (Kao što je Sheen istaknuo, svi imamo neka znanja o događanjima iz prošlosti koja nisu rezultat našeg "čitanja knjige".) Vjerojatno nisam dobro objasnio na što ciljam i zašto mi se to učinilo toliko zanimljivim. 

Pozitivno sam iznenađen knjigom "Život vrijedan življenja", očekivao sam nešto drugačiji sadržaj na temelju predstavljanja i korica iako sam prije gledao Sheena.

Na Isusov se spomen sam (Jesu dulcis memoria)

Još od prvog slušanja, himan "Jesu dulcis memoria" ("Na Isusov se spomen sam") ostavio je poseban dojam na mene. Autorstvo se pripisuje svetome Bernardu iz Clairvauxa. Kasnije su ga uglazbili i neki od najvećih skladatelja (Palestrina, De Victoria) što je također milozvučno, ali sam gregorijanski himan mi je daleko upečatljivi.

Stihovi;

Na Isusov se spomen sam

Jesu dulcis memoria

Na Isusov se spomen sâm U duši budi dragi plam, A vrh milinama je svim U milom društvu kad si s njim. Što nježnije da zapjevaš, Što ljupkije da poslušaš, Il’ što draže promatraš No što je Isus, Gospod naš? O blag spram sviju, Isuse, Što mole ili kaju se, Il' traže te kroz žića vaj: Tko tebe nađe, nađe raj! Govoriti je uzalud, Badava peru cio trud, Tko kuša, taj tek pravo zna, Što znači ljubav Gospodnja. Ti, Isuse, milinom svom I našom budi nagradom; Naš ponos cijeli bio tek U tebi, Spase, zauvijek. Amen.

Jesu dulcis memoria Dans vera cordis gaudia: Sed super mel et omnia Ejus dulcis præsentia. Nil canitur suavius, Nil auditur jucundius Nil cogitatur dulcius Quam Jesus Dei filius. Jesu spes pænitentibus, Quam pius es petentibus! Quam bonus te quærentibus! Sed quid invenientibus? Nec lingua valet dicere, Nec littera exprimere: Expertus potest credere, Quid sit Jesum diligere. Sis Jesu nostrum gaudium Qui es futurus præmium Sit nostra in te gloria Per cuncta semper sæcula. Amen.

Možete poslušati snimke raznih izvedbi, primjerice; 

• "Na Isusov se spomen sam" - Koralisti zagrebačke katedrale
• Na Isusov se Spomen (Sanctae Clarae Claritas)
• Zbor mladih Lukavci
• Akademski zbor "Palma" - Tomas Luis de Victoria: Jesu Dulcis Memoria
• Muški pjevački zbor itd

Ili jedna Verzija s yt kanala Luka Cosic, kao dio euharistijskog rukoveta (U kojeg iz nekoga razloga nije uključen Klanjam ti se Smjerno, Usta moja uzdižite itd.)

Nema se što dodati;

"Govoriti je uzalud,
Badava peru cio trud... "

Sustavni prikaz duhovnog života – Monfortanci

Prenio sam nekoliko razmišljanja Garrigou-Lagrangea iz knjige "The Three ways of the spiritual life" (vidi kategorija Tri puta duhovnog života). Iako postoje djela koje se bave određenim svecima i njihovim pristupima duhovnosti, nisam znao da postoji (domaći) sustavni pregled duhovnosti na tragu onoga što sam ranije prenio.

Slučajno sam naišao na stranicu monfortanaca (Misionari Monfortanci) na kojoj možete pronaći više knjiga (priručnika) u pdf  i web izdanju koja se bave upravo ovom temom. Družba Misionara Monfortanaca mi nije toliko poznata, ali vidim da su objavili više priručnika koje prenose Pobožnosti Katoličke Crkve. (Koliko sam shvatio, u svojoj duhovnosti posebno naglašavaju pobožnost Presvetoj Djevici, ali o tome ne znam ništa, trenutno su mi zanimljivi samo zbog priručnika.)

Možete i sami istražiti njihove stranice i pronaći dokumente s vrijednim informacijama; primjerice posebno ističu dokument u kojem se nalaze sve pobožnosti Crkve;

Enciklopedijski Priručnik Pobožnosti Katoličke Crkve,

Ili recimo Osnovni kršćanski vjeronauk, itd.

S obzirom na vrijeme u kojem se nalazimo možda će nekome biti zanimljivo i; Pobožnost Božićnom otajstvu i djetetu Isusu.

---

Objavili su Sustavni prikaz duhovnog života koji se sastoji od šest knjiga. Radi se o opsežnijim pregledima tako da nisam pročitao većinu.

Prve tri knjige nose naslov Put čišćenja, Put prosvijetljenja, Put sjedinjenja i predstavljaju klasičan način prikazivanja puta duhovnoga rasta u katoličkoj svetačkoj tradiciji koja seže još od crkvenih otaca i svetaca iz prvih stoljeća kršćanstva.

Nakon toga slijede tri knjige, Posveta Isusu Kristu po Mariji, Komentar zamka duše i Poniznost i ljubav put duhovnog rasta koje iznose sustavne prikaze triju različitih duhovnosti  svetačkih tradicija sv. Ljudevita Montfoskoga, sv. Terezije Avilske i bl. Marije Terezije od sv. Josipa.

Možete ih pronaći i preuzeti na već spomenutoj poveznici;

---

Osim web stranice na kojoj možete pročitati/preuzeti dokumente imaju i yt kanal Misionari Monfortanci - Škola duhovnog života s različitim predavanjima slične tematike koje možete poslušati, pretpostavljam da prate objavljene knjige. Primjerice playlista Put pročišćenja duše; ili playlista Put prosvijetljenja duše.

Ili izlaganje Duhovnost došašća - priprava za slaviti Božić.

---

Stigao sam tek brzinski proći prvu knjigu koja se bavi Putem Čišćenja (Temeljne prakse i dinamike ovog dijela puta duhovnoga rasta). Priredio p. Miljenko Sušac, 513 str., 3,14MB. (Ostale knjige su i duže.)

Tri faze duhovnog rasta i opasnosti - RGL

Reginald Garrigou-Lagrange u knjizi "The Three ways of the spiritual life" (pdf, web)

Početnik, napredni, savršeni. Radi se o tri faze koji su dio razvoja duše. Milost daje duši nadnaravni život, uzdiže naše sposobnosti sve dok dubina duše nije očišćena svega egoizma i samoljublja. Sve dok istinski ne pripada, bez rezervacija, Bogu.

Prvo obraćanje je prijelaz iz grešnog stanja u stanje milosti, bilo krštenjem ili u slučaju starijih kajanjem i sakramentalnim odrješenjem. Ukoliko duše opet ne padne u smrtni grijeh nego odluči napredovati onda započinje putem čiščenja za početnike. (Postoje neki ljudi kojima je dana veća milost pa su odmah napredni.) Počinju spoznavati sebe, shvaćati svoju potrebitost i siromaštvo, svakodnevno ispituju svoju savjest da bi ispravili svoje mane. Istodobno, počinju spoznavati Boga u naravnim stvarima ili parabolama, primjerice onoj o Razmetnom sinu ili Izgubljenoj Ovci ili Dobrom Pastiru. Izdašni početnici će osjećati sveti strah od grijeha, zbog njega će izbjegavati smrtni pa i namjerni laki grijeh, mrtveći osjetila i pohotu. Nakon nekog vremena takvog truda obično su nagrađeni nekom utjehom u molitvi ili proučavanju božanskih stvari. U toj fazi početnik već voli Boga "svim srcem svojim", ali ne još i sa svom svojom dušom, sa svom svojom snagom, ili sa čitavim svojim umom. Duhovni pisci često spominju mlijeko utjehe. Sam sv. Pavao kaže "I ja, braćo, nisam mogao govoriti vama kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao nejačadi u Kristu. Mlijekom vas napojih, ne jelom: još ne mogoste, a ni sada još ne možete "

Ali što se obično događa u ovoj fazi? Praktički svi početnici, kad dobiju ove osjetilne utjehe, postanu previše samodopadni zbog njih, smatraju ih ciljem za sebe, a ne sredstvom za više stvari. Zatim postanu prepreka njihovu napretku; postanu prilika za duhovnu pohlepu, radoznalost u Božjim stvarima, nesvjesna oholost koja navodi osobu da govori o svojim zaslugama, predstavlja se gospodarom duhovna života. Zatim, kao što kaže Sv. Ivan od Križa, pojave se sedam glavnih grijeha, ali ne u svojim očitim oblicima, nego u duhovnim stvarima, postanu prepreka istinskoj i čvrstoj pobožnosti.

U tome trenutku nužno je drugo obraćenje, ono što Sv. Ivan od Križa opisuje kao pasivno čišćenje osjetila. Cilj je odvesti ih duhovnim putem, putem prožetim kontemplacijom, i kojem Bog hrani i obnavlja dušu.

Ovo pročišćavanje karakterizira dugotrajna suhoća osjetila,u kojoj je početnik lišen svih onih osjetilnih utjeha zbog koji je postao samozadovoljan. Ukoliko usred ove suhoće postoji intenzivna želja za Bogom, želja da bi On trebao vladati u nama, zajedno sa strahom da ga ne uvrijedimo, onda se radi o drugom znaku da se radi o božanskom čišćenju. Osim toga, ukoliko se toj intenzivnoj želji za Bogom dodati poteškoća molitve prema diskurzivnoj metodi, te sklonost prema jednostavnoj molitvi s ljubavlju onda se radi o trećem znaku da dolazi do drugog obraćenja, da se duša uzdiže prema višem obliku života.

Ukoliko duša odgovarajuće prođe ovo čišćenje postane duhovnija, izlječena svoje duhovne pohlepe i oholosti, počinje bolje prepoznavati svoju potrebitost. Nije rijetko da se jave različite poteškoće u tom procesu čišćenja, primjerice u proučavanju, ili u odnosu sa drugim osobama; javljuje se i napasti protiv čednosti i strpljivosti, napasti koje Bog dopušta kako bi našim reagiranjem protiv njih to postalo čvrsto ukorjenjeno u nama. Ponekad dolazi i do iskušenja bolesti. U ovoj krizi Bog obrađuje tlo duše, kopajući dublje brazdu koju je započeo našim prvim obraćenjem. Čupa zli korov, ostatke grijeha, "religquias peccati".

Ova kriza nije bez opasnosti, poput krize četrnaeste godine u razvoju našeg naravnog života. Neki se pokazuju nevjerni svom pozivu, neke duše ne prođu kroz tu krizu i ne uđu u put prosvjetljenja naprednih, ostanu u stanju mlakost, oni nisu početnici, nego su retardirane ili mlake duše. Nisu upoznali "časa svoga pohođenja", nisu prepoznali trenutak svog drugog obraćenja. (Takve duše, posebno ako su u redovničkom ili svećeničkom stanju, ne teže savršenstvu kao što bi trebale, i nesvjesno sprečavaju druge da to učine, postavlju ozbiljne prepreke prema onima koji stvarno žele napredovati. Zajednička molitva, umjesto da postane kontemplativna, postaje mehanička; umjesto da molitva podržava dušu, dušta mora podržavati i podnositi molitvu. Takva molitva može čak postati i antikontemplativna.)

Ukoliko duša uspješno prođe kroz takvu krizu, započinje kontemplacija otajstava vjere, popraćena intenzivnom željom za savršenstvom; onda početnik rasvjetljen darom razumijevanje postaje napredan i ulazu u put rasvjetljenja; prepoznaje vlastito siromaštvo, vidi ispraznost počasti i poštovanja i stvari ovoga svijeta, odvaja se od takvih navezanosti. (Započinje nešto nalik novom životu, on je poput djeteta koji je ušao u mladost.)

Kasnije RGL opisuje život naprednih, kod njih se razvija kvazieksperimentalna spoznaja Boga, spoznaju ga ne kroz stvari osjetila ili parabole, nego kroz otajstva spasenja s kojima se sve više upoznaju. O Božjoj veličini kontempliraju ne samo kroz zvjedana nebesa, mora ili planine, ne samo parabole Dobra Pastira ili Razmetna Sina, nego kroz savršeno zrcalo misterija Utjelovljenja i Otkupljenja. Više ne izbjegavaju samo grijeh nego imitiraju vrline našeg Gospodina; ne obdržavaju samo one zapovijedi koje vrijede za sve, nego i Evanđeoske savjete o siromaštvu, čednosti i poslušnosti. (Odnosno drže se duha tih savjeta, izbjevaju nesavršenosti)

Vole Boga ne samo cijelim srcem, nego i čitavom dušom, svim vlastitim aktivnostima, ali još uvijek ne potpunom snagom, još uvijek ne čitavim umom jer još Bog nije ovladao višim podučjem duše (duhom).

Ipak, takva napredna osoba, nesvjesnom ohološću, postane samozadovoljna zbog svoje molitve, rada, podučavanja i propovijedanja. Zaboravlja da se radi o Božjim darovima. Daje si previše važnosti, preuveličava vlastite talente, zaboravlja vlastitu nesavršenost dok je svijesna nesavršenosti drugih. Nešto u životu takve osobe ne pripada potpuno Bogu.

Potrebno je treće pročišćenje, potrebno je očistiti samu dubinu duhovnoga. Bez trećeg obraćenja, nema života sjedinjenja ( a to je odrasla dob duhovnog života). Sv. Pavao; "Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. " "da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine."

Bog dopušta izazove tog razdoblja kako bi ih usavršio, Pismo objašnjava; "Iskušao ih je kao zlato u taljiku i primio ih kao žrtvu paljenicu. ";  "Pravednici zazivaju, i Jahve ih čuje, izbavlja ih iz svih tjeskoba. Blizu je Jahve onima koji su skršena srca, a klonule duše spašava."

Takve krize imaju svoje opasnosti, Bog po treći put ore brazde, ali ovaj put još dublje, duša se čini preopterećena. Nevolje su to slične onima koje opisuju proroci, posebice Jeremija u Lamentacijama.

Onaj koji prođe te krize, voli Boga ne samo svojim srcem i svojim dušem, nego i svom svojom snagom, priprema se voljeti Ga "svim umom svojim", postati "obožavateljem u duhu i istini. (Postane savršen.)

---

RGL napoimnje da se ne radi o nekoj proizvoljnoj podjeli, radi se o važnom razvoju, ukoliko to ne vidimo to je zato što smo zaboravili na nužnost drugog i trećeg obraćenja. Ponekad zaboravimo da nužno pročišćenje se ne dogodi na zadovoljavajući način, ne dođe do savršenog puta rasvjetljenja ili puta ujedinjenja. Ukoliko ne pridodamo odgovarajuću pozornost nužnosti opisanih pročišćenja nemoguće je shvatiti kakvo mora biti duhovno stanje naprednih i savršenih, Sv. Pavao je pišući Kološanima naglasio nužnost novog obraćenja;

"Ne varajte jedni druge! Jer svukoste staroga čovjeka s njegovim djelim i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja! ...A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva."

Nemojte (p)ostati zakrljžala duša – RGL

Baš kao što dijete koje ne odraste ne ostaje dijete nego postaje idiot, tako i početnik koji ne krene putem naprednijih kada bi trebao, ne ostane samo početnik nego postane zakrljžala duša. Nažalost, čini se kako velika većina duša ne pripada nijednoj od ove tri kategorije; početnika, naprednih ili savršenih, nego u onu kategoriju zakržljalih duša! U kojoj smo fazi mi sami? Ovo je često vrlo teško pitanje za odgovoriti, možda bi bila i isprazna znatiželja ispitati dokle smo stigli na našem putu prema gore; ali barem moramo paziti da ne krenemo krivom cestom, da ne skrenemo na stazu koja vodi prema dolje.

Reginald Garrigou-Lagrange, "The Three ways of the spiritual life" (pdf, web); 

PS

Ponavljam poveznicu na prezentaciju br Jakova od Križa - Duhovni razvoj čovjeka: Tri puta duhovnog života.

Kategorija postova iz knjige Tri Puta Duhovnog Života ovdje; Prenio sam tek mali dio koji upućuje na ideje kojima se RGL bavi. (Inače, sam knjižica je već sažetak drugih Garrigou-Lagrangeovih razmatranja.)