Fulton J. Sheen u knjizi "Život vrijedan življenja" pišući o Isusovoj majci zapisuje;
Kako bismo razumjeli dokaze, moramo shvatiti da na početku nisu bila evanđelja, nego predaja. Svaki je član prve Crkve, nakon Duhova pa sve do pisanja evanđelja, znao za Isusovo čudo umnažanja kruha i ribe, za čudo uskrnuća i čudo rođenja od Djevice. Znanje koje imamo o tim događajima slično je našemu znanju da je Prvi svjetski rat počeo 1914. Nije nam potrebno taj podatak pronaći u knjizi da bismo vjerovali da je točan, zar ne? On samo potvrđuje nešto što već otprije znamo. Evanđelje je, dakle, na jedan sustavniji način zabilježilo nešto u što je Crkva već vjerovala.
Pretpostavimo da ste živjeli tijekom prvih dvadeset pet godina Crkve nakon Duhova. Kako biste odgovorili na pitanje: "kako mogu znati u što moram vjerovati?" Ne biste mogli reći: "pogledat ću što o tome piše u Bibliji." Tada još nije postojao Novi Zavjet. Morali biste vjerovati onome što je tada naučavala Crkva. Gospodin nijednom nije zatražio od očevidaca da pišu o njegovu životu. Samo je jedinom tijekom života nešto napisao, i to u pijesku. Ali jest rekao svojim apostolima da propovijedaju u njegovo ime i da mu budu svjedoci sve do kraja zemlje. Prema tome, oni koji posežu za ovim ili onim tekstom iz evanđelja, da bi nešto dokazali, najčešće izdvajaju tekst iz povijesnoga konteksta u kojemu je nastao i iz usmene predaje koja je pronosila Kristovu istinu.
Evanđelja su napisana i kako bi zabilježila predaju koja je već postojala. Nisu je stvorila. Nakon nekoga vremena ljudi su odlučili zapisati tu predaju, što objašnjava početak Lukina evanđelja. On piše "da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen". Luka pretpostavlja da su ljudi već otprije poučeni u vjeri. Evanđelja nisu pokrenula Crkvu; Crkva je pokrenula evanđelja. Crkva nije proizašla iz evanđelja, evanđelja su proizašla iz Crkve. Crkva je prethodila evanđeljima, ne obrnuto. Ljudi nisu povjerovali u usrsnuće zato što je u evanđeljima tako pisalo. Evanđelisti su zabilježili izvještaj o Kristovu raspeću i uskrsnuću jer su već u to vjerovali.
Slično tome, Crkva nije vjerovala u djevičansko rođenje zato što u evanđeljima piše da je Djevica rodila sina; vjerovala je zato što je Živa Riječ Božja, u svojemu mističnom tijelu – Crkvi – već ranije vjerovala u to, a sveti pisci taj su događaj zabilježili u evanđeljima. Da apostoli koji su živjeli s našim Gospodinom, koji su ga slušali na obroncima brežuljaka i u hramu, da apostoli nisu naučavali da je Djevica rodila sina, nitko drugi ne bi to naučavao, nitko drugi ne bi to zapisao.
PS
Sheen se (uvjerljivo) bavi nekim Marijanskim dogmama, ali ovdje mi je zanimljivije navedeno iz drugih razloga.
Možda sam već prenio nešto slično, ali čitajući gornja promišljanja shvatio sam da je moje poznavanje (dijela nauka) evanđelja rezultat ne toga što sam ih čitao (ili što sam čitao one koji su ih čitali) nego što sam to čuo (predajom, kroz tradiciju, Crkvu). Naravno, evanđelja su davno zapisana, oni od kojih sam čuo o pojedinom nauku su ih vjerojatno čitala (primjerice čuo sam misna čitanja), ali čak i da nisu zapisana - da je primjerice postojala zabrana zapisivanja, da se sve svodilo na usmenu predaju i tradiciju, imao bih slična znanja o događanjima. Ovdje ne govorim o nekoj alternativnoj povijesti, nego činjenici da Crkva nije rezultat nečega što smo pročitali u knjizi. (Kao što je Sheen istaknuo, svi imamo neka znanja o događanjima iz prošlosti koja nisu rezultat našeg "čitanja knjige".) Vjerojatno nisam dobro objasnio na što ciljam i zašto mi se to učinilo toliko zanimljivim.
Pozitivno sam iznenađen knjigom "Život vrijedan življenja", očekivao sam nešto drugačiji sadržaj na temelju predstavljanja i korica iako sam prije gledao Sheena.
