ponedjeljak, 4. lipnja 2012.

O podršci lijevih libertarijanaca istospolnim brakovima

"Već neko vrijeme razmišljam kako je libertarijanstvo (posebno društveno liberalno libertarijanstvo) nerješivo nedosljedno. S jedne strane, glavna poanta libertarijanstva je navodno ukloniti državnu prisilu iz naših života što je više moguće. Predstavlja se kao antiteza totalitarizmu.

S druge pak strane, lijevo nastrojeni libertarijanci također često žele ukloniti sve prisile i društvene pritiske koje dolaze od samog društva, a to je projekt koji zahtijeva puno uplitanja vlasti.

Libertarijanska potpora gay brakovima je vjerojatno najbolji primjer. Brak je institucija koja je nastala prije naše vlade. U postojećem obliku je nastala unutar organskog društva, a podržava je tradicija i kultura. Vlada samo prepoznaje tu instituciju jer se radi o temeljenom i integralnom dijelu našeg društva tako da ju je praktički nemoguće ne prepoznati.

Uvesti gay brak znači ukloniti instituciju braka kakva je definirana od strane društva, i zamijeniti je sa "institucijom" koju definira vlada. Institucija koja je rezultat tog uplitanja više nije ona koju vlada samo prepoznaje, nego ona koju vlada izmišlja.

Bit totalitarne agende je uništiti sve naravne tradicije i institucije, potpuno izložiti ljude stvarnosti koju definira i kontrolira država, tako da ne postoji ništa izvan ili iznad država čemu bi ljudi mogli biti odani.

Zamijeniti brak i obitelj sa državno-definiranom stvarnošću je zapravo Sveti Gral totalitarizma, zato što je obitelj (i brak) najvažnija središnja institucija u svim funkcionalnim društvima. Sve totalitarne države traže načine kako se uplesti u brak i obitelj kako bi ih uklonili jer su potencijalni konkurenti za lojalnost naroda.

Ukratko, očekivali bi da će nečuveno državno uplitanje u tkivo društva što je potrebno za gay brakove (nešto što ne bi samo po sebi postojalo), biti jedna od najvećih anti-libertarijanskih stvari koju možete zamisliti. Ipak, mnogi libertarijanci upravo to promoviraju. Ideja kako se vlada ne bi trebala nametati u društvu dolazi u sukob sa idejom kako bi svakome trebalo biti dopušteno da radi što god želi (pa libertarijanac odustaje od prve ideje).

Lijevo orijentirano libertarijanstvo nije uopće alternativa egalitarizmu, zapravo mu je identično. Poput egalitarista, lijevi-libertarijanac tvrdi da su sve ljudske želje jednake, ali kada želje ljudi dođu u sukob jedna sa drugom, ispadne da su neke jednakije od drugih, i onda moramo pozvati vladu da podrži "dobre" (odnosno ljevičarske) želje i potisne "loše" (konzervativne)."  

Razmišljanje preuzeto iz usputnog anonimnog komentara na jedan blogpost.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana