Filozof Vallicella nedavno je promijenio adresu bloga iz tehničkih razloga. Na svome dosadašnjem blogu je prenosio razne zanimljive citate i komentirao društvenu situaciji iz konzervativne perspektive. U pitanjima teologije ima svoj pristup (moto mu je "istraži sve, ali ne pridružuj se ničemu") pa možda ne čudi što se u više navrata osvrtao na Thomasa Mertona, trapista i duhovnog autora.
Ranije je (na starom blogu) prenio jedno razmišljanje u kojem autorica opisuje svoj problem s Mertonom;
"Sonya Roberts tvrdi o Mertonu, 'možemo se lako poistovjetiti s njegovim vjerskim putem.'
Oh, možemo li? Pa, ja se zasigurno ne poistovjećujem s onima koji iskazuju Mertonovu razinu mentalne zbrke i čistu erotomaniju. Radi se o klaunu koji je u dobi od pedesetjedne godine, zavjetovan monaškim zavjetima, razvio neodoljivu žudnju prema medicinskoj sestri koja je bila upola mlađa (s kojom je gotovo sigurno imao seksualne odnose: zašto bi inače uništio prepisku između njih?). Prije toga je već napravio vanbračno dijete. A možda i najgore od svega: u razdoblju kada je poginuo u suretu s električnim uređajem, čini se da je imao samo najmanju nejasnu svijest da bi se katolicizam mogao razlikovati od budizma.
Vjerojatno će uvijek postojati tržište za Mertona, baš kao što uvijek postoji tržište za majice s likom Che Guevarae. Ali svetoj Crkvi u 2015. godini treba Merton (i Che) otprilike onoliko koliko joj treba poslovična rupa u glavi."
***
Prilično strogo razmišljanje koje je prenio o njegovoj konfuziji i životu, ali Vallicella je prenio i zapise koje nude drugačiju sliku. Iz Mertonova Dnevnika (13. travnja 1965.) na Veliki Četvrtak,
"Na Cvjetnicu je sve teklo kako treba, uživljavao sam se u napjeve Mise kada je odjednom Muka, umjesto da je svečano pjevana na starom latinskom, pročitana u izuzetno banalnoj i dosadnoj engleskoj veziji koju su odobrili američki biskupi. Rezultat je katastrofalan. Potpuni nedostatak uzvišenosti, svečanosti ili bilo kakvog stila. Trivijalni čin – liturgijski vaudeville. Nisam se mogao riješiti dojma blasfemične komedije. "
Merton je imao ambivalentan odnos prema Drugom Koncilu, ali u gornjem opisu promjena koje su ga pratile Valicella prepoznaje tradicionalističku crtu.
PS
Toliko o Mertonu. Prva misao je stara deset godina, mislim da vrijedi i dalje. Ipak, popularizirao je trapiste, to ne može biti loše. (Iako možete postaviti pitanje što je točno popularizirao.)
Prenio sam ranije na blogu više Vallicellovih razmišljanja, vidi kategorija Vallicella, 2. dio, 3.dio. Pretpostavljam da je njegov stil uređivanja - citiranja i prenošenja tekstova uz poneki vlastiti komentar - utjecao i na stil ovog bloga, iako ga posljednjih godina nisam pratio. (Vallicella je ozbiljan mislioc sa zanimljivim uvidima, ali s vremenom mi je pristup vođen njegovim motom postao prezamoran.)
Ponavljam poveznicu na neka razmišljanja koja sam prenio; Zašto imati religiozna uvjerenja?, Vallicella o (ponovnim) odlascima na misu, V. o V.II, Idolatrija i Ateizam, Naturalizam i psihologiziranje, Mogli li puke misli biti moralno pogrešne itd.
