U kratkom razmišljanju The meaning of "I’m not religious", profesor filozofije i prava Budziszewski primjećuje vezano uz one koje tvrde da "nisu religiozni" (odnosno u njegovom tumačenju oni koji tvrde da nisu zainteresirani za religiozna pitanja);
Nećete se iznenaditi da se religija često spominje na mojim predavanjima. Bilo bi iznenađujuće da se ne spominje budući da obrađujemo teme poput religije i politike u američkoj misli (zaključno s kulturnim ratovima), intelektualnih utjecaja na osnivanje Amerike (što je uključivalo puno više teologije nego što mislite) i Tome Akvinskog (značajnog srednjovjekovnog teologa i filozofa).
Potičem studente da izraze svoja stajališta, pa čak i da budu spremni ne slagati se sa mnom i jedni s drugima, sve dok su pristojni i obrazlažu svoje stavove.
Neki studenti vjeruju u Boga. To mi je jasno, iako ih mogu pitati kako su došli do svog uvjerenja.
Neki studenti misle da Bog ne postoji. To mi je jasno, iako ih mogu pitati koja bezuvjetna predanost, koja krajnja briga, koji "bog" zauzima mjesto Boga u njihovom životu.
Neki studenti nisu sigurni postoji li Bog. I to mi je jasno, iako ih mogu pitati žive li kao da On postoji ili kao da ne postoji i zašto.
Ali drugi studenti kažu da o tome ne razmišljaju. "Nisam religiozan."
E to mi nije jasno.
Možda mislite da takvi studenti jednostavno ne žele otkriti što su mislili. Takvo objašnjenje bi bilo uvjerljivo da sam ih prozvao pred svima. Obično se međutim izjava "Nisam religiozan" dobrovoljno iznosi u raspravi, od strane ljudi koji su bili slobodni ništa reći.
"Nisam religiozan" ne izražava ni vjerovanje, ni nevjerovanje, ni nesigurnost. Što onda izražava?
Izražava li nedostatak interesa? Pretpostavimo da se prema Zemlji kreće veliki asteroid koji bi mogao uništiti sav život pri udaru. Pitate me: „Što mislite?“, a ja odgovorim: „Nisam baš astronomičan.“ Moglo bi se raditi o tome.
Izražava li ukus? Pretpostavimo da sam slučajno progutao otrov. Ponudite mi protuotrov, koji je slučajno aromatiziran, a ja odgovorim: „Ne volim baš okus višnje.“ Možda se radi o takvoj stvari.
Izražava li to neku preferenciju? Pretpostavimo da slušam Cardi B, a vi se spremate ići na Handelov koncert. Pitate: „Želite li poći s nama?“, a ja odgovorim: „Više volim drugačiju vrstu glazbe.“ Možda je takvo što.
Ili izražava crtu osobnosti? Pretpostavimo da je sezona gripe. Pitate: „Misliš li da ćemo je dobiti?“, a ja odgovorim: „Prema Myers-Briggsovom testu osobnosti, ja sam INTP, pa nije vjerojatno da tako mislim, zar ne?“ Možda je to.
Ali takvi odgovori bi propustili najbitnije. „Bog postoji“ je tvrdnja o istini. Ono što vjernici misle pod Bogom jest ono o čemu sve ostalo ovisi, ono za što sve ostalo postoji, ono u čemu potječe svako drugo značenje: Onaj u Kome leži naša jedina šansa za konačno ispunjenje. On nije hobi. On nije ukus. Možda ne vjerujete da je Najvažnija stvar stvarna - ali kako je moguće da vas nije briga ni za jedno ni za drugo?
Možda nije moguće ne mariti. Već prva rečenica Metafizike poganskog filozofa Aristotela kaže: „Svi ljudi po prirodi žele znati.“ Toma Akvinski smatra da je želja za traženjem istine stvari utkana u naše biće, uz želju da dijelimo svoje živote s drugima na način koji ima smisla. Biljke se same održavaju. Muške i ženske životinje ujedinjuju se kako bi nastavile vrstu. I ljudska bića čine te stvari, ali mi smo više od toga. Mi smo racionalne životinje. Ne možemo ne htjeti znati što je istina i što sve znači, a najveća istina je istina o Bogu.
Ako su ovi mislioci u pravu, onda izjava „Nisam religiozan“ može odražavati neku vrstu lažne savjesti. Osoba koja je izgovara doživljava isti impuls da sazna istinu o stvarima kao i svi mi. Ali ona potiskuje poriv, nastoji ga odvratiti, pokušava ne razmišljati o tome.
Kakvog smisla ima potiskivati našu najsnažniju želju, želju da znamo Najvažniju Stvar, i vođeni tim znanjem, da posjedujemo Najveće Dobro - potiskivati upravo onu želju koja neizbrisivo ostavlja pečat na našoj ljudskoj prirodi?
PS
Kao što sam uvodno napomenuo i kao što ste vjerujem sami prepoznali, pod izjavom "nisam religiozan" ne misli na one koji ne vjeruju nego na one koji misle da se ne radi o bitnoj stvari odnosno nije nešto o čemu bi razmišljali.
Raniji postovi; Poznavati Božju opstojnost najbitnija je stvar o nama i svijetu, Što o vjeri podučavaju oni koji ne podučavaju, Jesu li sve religije iste?, Zašto imati religiozna uvjerenja?, Koliko ozbiljno ulažete u vjeru?, Potrudite se (vezano uz kršćanstvo), Bog je dokaziv!; Tražimo li istinu, jer u pitanju je sve - Pascal, odnosno kategorija Pensées, itd.
Dovoljno je vjere kao zrno gorušice da se promijeni život čovjeka.
