Znanost izgradnje
političke zajednice, ili njenog obnavljanja, reformiranja, je poput
svake druge eksperimentalne znanosti, ne smije se učiti à
priori. Određeno kratkotrajno iskustvo nas također ne može
usmjeriti u toj praktičnoj znanosti; jer stvarni učinci moralnih
uzroka nisu uvijek neposredni; ono što je na početku štetno može
se pokazati odličnim nakon duljeg vremena; a ta odličnost može čak
biti i rezultata loših posljedica koje su se pojavile na samom
početku. Obrnuto se također događa; izgledni planovi, s vrlo
dobrim početkom, često dođu do sramotnog i žalosnog kraja.
U društvo često
postoje neki opskurni i gotovo prikriveni uzroci, stvari koje se na
prvi pogled ne čine toliko bitnima, ali o kojima može ovisiti
veliki dio prosperiteta ili nevolje društva. Znanost vladanja koja
je sama po sebi praktična, namijenjena praktičnim zadacima, stvar
je koja zahtijeva iskustvo, i to više iskustva nego što ga ijedna
osoba može steći u svom cijelom životu, koliko god da je
pronicljiva i pažljiva. Potreban je beskrajni oprez ukoliko čovjek
odluči krenuti u rušenje neke
strukture koja je odgovarala, prilično dobro, zajedničkim potrebama
društva; ili u ponovno građenje strukture bez da ima modele i
uzorke oprobane korisnosti pred svojim očima.
Edmund Burke, Reflections on the
Revolution in France,1790.
PS
Različiti planovi,
bilo na području ekonomije ili nekom socijalnom pitanju, često
uključuju puno više stvari nego što planeri shvaćaju; a to znači
i posljedice koje dugoročno mogu dovesti do velikih problema, unatoč
početnim "planiranim" rezultatima.
"Ekonomija na
prvu loptu" primjerice može dovesti nekog centralnog planera do
određene ideje, on je odluči ostvariti, može se činiti sjajnom,
izravne posljedice će primjerice napuniti proračun, ali uskoro se
mora postaviti pitanje "I što će se sada dogoditi?",
postigli smo X, ali do čega će kasnije dovesti X. Pitanje je
trebalo postaviti i prije uvođenja samog programa – "I što
će se tada dogoditi?", nakon nekoliko iteracija takvog
pitanja postaje jasno da neka odluka povlači za sobom niz stvari
zbog kojih prvotna dobit može biti zanemariva, odnosno da će
isplanirani program još više pogoršati situaciju. (Naravno, u
pravilu dolazi i do različitih posljedica koje je nemoguće
predvidjeti.)
Primijenimo
razmišljanje na aktualno društveno pitanje; Brak je struktura koja
je "odgovarala
zajedničkim potrebama društva",
ali naprednjaci žele razrušiti postojeću strukturu i osmisliti
novu bez da "imaju
modele i uzorke oprobane korisnosti pred svojim očima". Čak i ako niste konzervativac, ili ne prihvaćate neki konkretniji moralni pristup vezano uz brak, mislim da je to već dovoljan razlog za oprez...
