Ideja da je naša primarna obveza
povećati ljudsku sreću, ili smanjiti bijedu, pojavila se tek u
posljednjih desetak minuta, povijesno gledano. Ljudska vrsta je uvijek pretpostavljala da naša primarna moralna dužnost
leži negdje drugdje: biti svet, ili biti krepostan, ili iskazivati
neku određenu vrlinu (primjerice odanost, ili hrabrost). Obveza
povećanja opće sreće zaokupljale je malo mjesta, ako imalo, u
većini moralnih sistema, bilo kod učenih ili neukih. Ali za
suvremenike o kojima govorim, bilo što moralno važnije od ljudske
sreće je jednostavno nezamislivo.
D. C. Stove,
Why You Should Be a
Conservative
***
Zagovornik utilitarizma ne prepoznaje
moralne apsolute, niti jedno djelo koje ne bi mogao opravdati
"daljnjim i boljim stvarima" nijednu nepravdu koja ujedno
ne bi mogla biti i ispravna stvar za učiniti. Opsjednut je određenom
paradigmom racionalnosti – "instrumentalnim rasuđivanjem",
ili kalkuliranjem sredstva prema jedinom i mjerljivom cilju. Za
utilitarijanca postoji nešto iracionalno u odbijanju da rasuđuje
dalje; ako će se moralnost temeljiti na razumu, onda su sva pitanja
otvorena dok ih rasuđivanje ne dovede do zaključka.
Njegova
moralnost je zapravo vrsta ekonomije, u kojoj su profit i gubitak
zamijenjeni užitkom i boli, i u kojoj ne postoji moralni problem
kojeg ne može riješiti kompetentni računovođa. Ja tvrdim da je
bliže istini razmišljati o moralnosti kao postavljanju granica
ekonomskom rasuđivanju, a ne kao njegovoj vrsti. Moralni principi
govore nam upravo to da ne smijemo ići dalje putem kalkuliranja, i
da je želja za takvim kalkuliranjem vrsta pokvarenosti. To što je
takva pokvarenost prevladavajući porok suvremnih društava ne daje
nam razloga da je prihvatimo.
Roger Scruton,
Animal Rights and
Wrongs
***
Nije očito, i mnogi utilitarijanci se
slažu da nije niti točno, da je najbolji način osiguravanja
njihova cilja najveće količine sreće imati agente od kojih svaki,
kao takav, pokušava ostvariti najveću količinu sreće za sve.
Bernard Williams,
Politics and
Moral Character
***
Lenjin, Staljin, i Hitler su
opravdavali svoje postupke utilitarnim terminima, govorili su o
(žalosnoj) nužnosti rješavanja čitavih klasa i rasa kako bi
osigurali dugotrajnu dobrobit društva. Iskreni utilitarijanac nikada
ne čini zlo, on tek čini pogreške. Istovremeno, ne možete ga
optužiti za ništa jer tko zna koji će biti dugotrajan učinak
njegovih postupaka? Većina nas smatrala bi moralnu filozofiju koja
onemogućava da sudimo o Hitleru i Staljinu bolesnom šalom.
Roger Scruton,
Animal Rights and
Wrongs
