Posljednji u dugom nizu članaka NY
Timesa koji su prerušeni u "vijesti" je članak koji
sugerira kako većina današnjih amerikanki nema muževe. Taj
zaključak je djelomično utemeljen na popisu stanovništva – ali
puno više na kreativnim definicijama.
Times je definirao "žene"
tako da uključuje sve starije od 16 godina, ubrojili su i udovice
koje naravno ne bi mogle biti udovice ukoliko prije toga nisu imale
muževe. Žene čiji su muževi odsutni zbog vojske, ili zatvora, su
također ubrojene među one koje ne žive sa mužem.
S takvom kreativnom definicijom ispalo
je da 51 posto "žena" ne živi s mužem. Zbog toga se radi
o "većini" žena, a to stvara i "vijest" koja
sugerira da te žene nisu u braku. U stvarnosti, samo jedna od
četiri žene nije nikada bila u braku, i to kada uključite i
djevojke već od 16 godina.
Iako je u članku citiran podatak o
ženama koje ne žive s mužem, u samu priču su ubacili citat o
ženama koje odbijaju brak.
Koji je smisao toga? Pokazati da je
brak stvar prošlosti. Kao što poručuje naslov u San Francisco
Chronicle; "Žene imaju sve
manje potrebe za okovima braka".
Drugim riječima, brak je poput
zatvorske kazne, zajedno sa staromodnim lancima oko nogu kako
zatvorenik ne bi mogao pobjeći.
Takva slika braka i obitelji kao tereta
nije svojstvena samo za New York Times ili San Francisco Chronicle.
Uobičajena je među inteligencijom Ljevice.
Negativni prikaz braka i obitelji je
uobičajen ne samo u našim novinama, nego i svugdje gdje se nalazi
ljevica, bilo u školama i fakultetima ili na televiziji ili
filmovima – najpoznatiji takav slučaj je serija Murphy Brown koju
je kritizirao potpredsjednik Dan Quayle što je izazvalo žestoke
protunapade s ljevice.
NY Times nije prvi list ljevice koji se
zaigrao statistikama kako bi prikazao brak kao relikt prošlosti.
Nebrojeni izvori su citirali statistiku kako polovica brakova
završava razvodom – još jedan zaključak utemeljen na
manipulaciji riječi, a ne čvrstim činjenicama.
Činjenica da broj razvoda u nekoj
godini iznosi polovicu broja brakova u toj godini ne znači da
polovica svih brakova završi razvodom.
Potpuno je pogrešno uspoređivati sve
razvode u jednoj godini – brakova koji su započeli prije više
godina, pa i desetljeća – sa brojem brakova koji su započeli u
toj jednoj godini.
Zašto očajničko manipuliranje
riječima i brojevima od strane ljevice kako bi diskreditirala brak?
Djelomice zato što je brak
fundamentalna komponenta društvenog poretka kojem se ljevica
protivi. Osim toga, brak se smatra jednim od društvenih ograničenja
slobodnog izbora pojedinca.
To nisu nove ideje, ali su danas
raširenije nego u prošlosti, jednostavno zato što je inteligencija
glasnija i veća.
Već u
18. stoljeću je Rousseau rekao kako je čovjek rođen
slobodan, ali je posvuda u lancima. Drugim riječima, društvena
ograničenja bitna za civilizirano društvo se smatra nepotrebnom
preprekom slobodi svakog pojedinca.
Čini se kako onima koji tako
razmišljaju nikada ne pada na pamet da kada bi svi bili slobodni od
svih društvenih ograničenja, samo bi najjači i najokrutniji
zapravo bili slobodni, a svi ostali bi bili podložni njihovom
diktatu ili destrukciji.
Brak i obitelj su također prepreke
želji Ljevice da stvore društvo izgrađeno prema njihovim vlastitim
specifikacijama. Engelsov prvi nacrt Komunističkog Manifesta
proglasio je kraj obitelji, ali Marx je bio pametniji pa je izbacio
taj dio.
Međutim, na različite načine,
ljevica više od dva stoljeća pokušava potkopati obitelj –
uključujući i današnje redefiniranje riječi "brak" i
"obitelj" kako bi uključivale ljude koji žele živjeti
zajedno na bilo koji način iz bilo kojeg razloga.
Ako "brak" može značiti
bilo što, onda ne znači ništa.
Izvorni članak Married to an Ideology, autor Thomas Sowell.
PS
S obzirom da i naši mediji prenose
filmove, serije i vijesti sa zapada mislim da možemo prepoznati o
čemu govori Sowell. Domaće vijesti se također često slično formiraju,
vijest o nekim statistikama (ili nekom tragičnom slučaju) se poprati komentarima različitih
aktivista (i uvaženih psihologinja).
