Scruton o Konzervatizmu i Ekologiji

ponedjeljak, 26. kolovoza 2013.

Scruton o Konzervatizmu i Ekologiji

Ravnoteža okoliša je dio bilo kojeg trajnog društvenog poretka. Predodžba koju nam Burke daje trebala bi imati svoju privlačnost za one u ekološkom pokretu. Burkeov odgovor Rousseauovoj teoriji društvenog ugovora je priznati kako je politički poredak poput ugovora, ali dodao je kako to nije ugovor samo među živima, nego među živima, nerođenima i umrlima. Drugim riječima, pojednostavljeno govoreći, to nije nikakav ugovor nego odnos stratiteljstva, u kojem se naslijeđene pogodnosti čuvaju i prosljeđuju. Živi imaju interes u konzumiranju resursa Zemlje, ali to nije razlog zbog kojeg su se umrli toliko trudili; dok nerođeni ovise o našoj suzdržanosti. Dakle, dugotrajna društvena ravnoteža mora uključivati i ekološku ravnotežu.

Roger Scruton, A Political Philosophy.

Scruton je napisao i knjigu o zelenoj filozofiji, predlaže konzervativni pristup, odnosno konzervativne vrijednosti lojalnosti i odanosti. Smatra da je konzervatizam prilagođeniji rješavanju ekoloških problema od socijalizma i liberalizma. Moramo se vratiti iz globalnog u lokalno, brinuti o okolišu prepoznajući naše probleme, načine očuvanja i zajedničke motive koji nas u tome vode. Različite nevladine udruge i međunarodna birokracija koja nikome nije odgovorna, nisu u stanju odgovarajuće odgovoriti na izazove očuvanja okoliša, potrebno je da se uključi "običan" čovjek.

Naša civilizacija je u rastvaranju, jer je u najkobnijoj kontradikciji sa samom sobom. Izrasla na bujnim izvorima kršćanstva, ona je od kršćanstva zadržala samo još neke oblike, neke konvencijalnosti potpuno lišene, njihove nutarnje sadržajnosti, a s dušom kršćanstva, ona je gotovo u svim svojim socijalnim manifestacijama - obračunala. Stoga je i sama ostala skup -gdjekad silno razvijenih izraslina, ali ipak izraslina, bez nutarnje organske povezanosti, bez duše. (S.T.Poglajen, 1939.)

Sjeti se čovječe ... - Sjeti se čovječe, da si prah, ako prah hoćeš da budeš ako cijelo svoje biće istovjetuješ s materijom, s tijelom, koje će se sigurno pretvoriti u prah.

Sjeti se čovječe, da si prah, i da ćeš se pretvoriti u prah, ako cijelo svoje bivovanje razbiješ u prolaznosti i sitnice bez duše, bez svrhe, bez ljubavi, bez – Boga.

No sjeti se čovječe, da ti za prah nisi stvoren! Sjeti se, da je u tebi princip vječnosti, princip besmrtnosti, po kojem Ti kroz sve trzaje pa i sve zaokrete života, sad svijesno, a još češće nesvjesno - a ipak stvarno težiš za Njim, za beskrajnim, za – Bogom.

Sjeti se čovječe, da si ti kruna Božjega stvaranja u svemiru; sjeti se da si ti pozvan da budeš svjesni odraz Mudrosti, koja se nesvijesno u kozmosu krije; da je tebi dano da budeš ostvarivač Pravde Božje na zemlji, na ovoj zemlji, gdje toliki nevini nepravedno trpe; sjeti se čovječe, da je tebi povjereno utjelovljenje ljubavi Božje na zemlji, one ljubavi, koja je ljupka na riječima, ali još jača na djelima, koja će uvijek tražiti, da se u nečem odrekneš sebe, ali će uvijek za uzvrat napuniti tebe, tebe i one oko tebe, toplinom i – mirom.

Da, sjeti se čovječe, da si – čovjek, najsavršenije stvorenje Božje, dijete Božje. Ako se toga budeš -uvijek i stvarno sjećao, tad se ne ćeš ni – ti, niti išta od tebe pretvoriti u prah. I Prah tvojega tijela bit će samo privremen, jer će i ono uskrsnuti u dan, koji više neće poznavati mrtvih. I prah tvoje "sitne" svakidašnjice, bit će samo prividan: njega će zadahnjivati jedan duša, povezivati ga u jedno i davati mu životni smisao; i prah tvoje vremenske egzistencije bit će pretvoren u puninu, koju će mu dati djelotvornost ljubavi i vjernosti u služenju Istine.

A iz tvoje duše će nestati svakoga praha, jer će u nju sići, da je ispuni Onaj, za kim ona u svim i najkontradiktornijim varijantama života, svom cjelinom svojega bića – nužno teži.

S.T. Poglajen

'ideja da priroda' ima nešto za reći više nije dopuštena; čovjek mora imati slobodu da se prepravi po želji. Treba biti slobodan od svih prethodnih datosti svoje esencije. On sebe pretvara u što god on želi, i samo na taj način je on stvarno 'slobodan' i oslobođen. Iza tog pristupa je čovjekova pobuna protiv ograničenja koje on ima kao biološko biće. Na kraju, radi se o pobuni protiv našeg stvorenog bića. Čovjek treba biti svoj vlastiti tvorac – moderni, novi oblik pradavnog pokušaja da budemo Bog, da budemo kao Bog. (BXVI)

Stranice

ponedjeljak, 26. kolovoza 2013.

Scruton o Konzervatizmu i Ekologiji

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana