Filozof Vallicella je jednom zapisao; "Ljevica je totalitarna po samoj svojoj prirodi, i zbog toga ne može ostaviti nijedno područje neispolitiziranim". Na upit jednog čitatelja pojašnjava na što je mislio. U nastavku prenosim objašnjenje (izvorni post Why Must the Left be Totalitarian?);
Velika i teška tema, ali evo jedne
skice.
Moja izjava ima dvije podtvrdnje i
zaključak. Prva podtvrdnja; Ljevica je totalitarna. Druga; Ljevica
je totalitarna po samoj svojoj prirodi (ne radi se o slučajnosti).
Iz te dvije podtvrdnje sljedi zaključak da Ljevica ne može (a ne
samo da to ne radi) ostaviti bilo koju sferu neispolitiziranom.
1. Je li Ljevica totalitarna?
Odgovor na to ovisi o tome što se misli pod "totalitarna".
Riječ dolazi iz talijanskog totalitario, što znači
kompletno ili apsolutno. Izvorno ju se povezuje s Benitom
Mussolinijme i talijanskim fašizmom. Mussolini je svoj režim
nazivao lo stato totalitario, totalitarna država. Izraz
"totalitaran" se kasnije primjenjivao za Hitlerov nacional
socijalizam i komunizam. Ugrubo, "totalitarno"
karakterizira one sustave političke organizacije u kojima država ne
prepoznaje granice svojoj vlasti te joj je cilj reguliranje svakog
aspekta javnog i privatnog života. Pojam se primjenjuje i na
političke pokrete i ideologije.
Kada kažem da je Ljevica totalitarna,
onda mislim na to da se radi o političkom poretku koji nas udaljuje
od slobode pojedinca i nereguliranog pluralizma civilnog društva
prema državnoj kontroli svakog aspekta javnih i privatnih života,
uključujući državnu kontrolu nad ekonomijom. [...]
2. Ali mora li Ljevica biti
totalitarna? Pa... za što i
protiv čega se Ljevica zalaže?
A. Ona je protiv religije kao opijata koji obećava "raj na nebu" kada je "raj u budućnosti" dostižan kolektivnim ljudskim naporima kojima upravlja predvodnica koja je odvojena od, i iznad je, masa. S obzirom da je protiv religije, Ljevica je protiv nečega što izmiče totalitarnoj kontroli. Religija pripada privatnom životu, i stoga joj se treba protiviti kao jednom od faktora koji sprečava Ljevicu od stjecanja potpune kontrole. Ljevica u SAD-u se bori protiv religije ekstremističkim tumačenjima sekularizma.
B. Ljevica je protiv slobodnog poduzetništva i privatnog vlasništva, a to su temelji slobode pojedinca.
C. Ljevica je protiv obitelji kao osnovnog bloka društva.
D. Ljevica je za uniformu indoktrinaciju populacije. npr. protivi se školskim vaučerima i školovanju kod kuće.
E. Ljevica je za centralno planiranje "s vrha" od strane elite koja pokušava izjednačavanje, međuostalom, redistribucijom dobara kroz poreze. Naravno, ironija je ta da implementacija njihovih egalitarnih shema zahtijeva da elita bude nejednaka u moći i privilegijama prema onima nižim od njih koje pokušavaju izjednačiti.
Ovo je tek gruba i nepotpuna skica.
Puno se može još napisati o svakoj od podtema.
PS
Samo par komentara; u vezi (E) Sowell
je to kratko sažeo; oni koji žele "podijeliti bogatstvo"
zapravo žele koncentrirati moć. Što je opasnije, nejednakost
bogatstva ili koncentracija moći? Svi smo mi drugovi, samo što
neki drugovi mogu odlučivati o životu ili smrti ostalih. (Vidi
post Tko je pametniji - elita ili narod?)
Naravno, različiti intelektualci će
nas uvjeravati da su oni u savezu s radništvom, ali kada su išta
pitali radnike? Veliki broj tih lijevih intelektualaca osjeća prezir
prema vrijednostima radništva; ako su uopće ikada imali ikakvih
kontakata s njime.
Možemo svjedočiti i ostalim navedenim
stvarima; sotoniziranje poduzetnika i slobodnih poduhvata građana
koji pokušavaju unaprijediti svoje živote i razmjenjivati dobra i
usluge bez stalne kontrole države. Zatim su tu konstantni napadi i
na religiju i na obiteljski život, uvođenje revolucionarnih zakona
u privatne živote, razni preodgoji itd.
Potrebno nam je društvo sačinjeno od
pojedinaca odnosno obitelji s jedne strane, i države s druge, a
veliki međuprostor bio bi ispunjen različitim dobrovoljnim
institucijama koje pred nas stavljaju različite zahtjeve, ali bez
državne prisile. Umjesto toga, gotovo sve što radimo je oblikovano
zakonom i birokratima koji ga provode.
Državna prisila je
sveprisutna, a obitelj i religija su dopuštene samo ukoliko se ne
sukobljavaju s voljom onih na vlasti. Crkva Ljevičarstva ne želi
rivale; a činjenica da njeni štovatelji nisu niti svjesni da se
radi o vjerovanju, skupu dogmi, čini je samo još ljubomornijim
bogom.
