Zagovarao je prava
radnika, smatrao je kako je kapitalističko društvo okrutno i
nepravedno, tražio je treći put između komunizma i slobodnog
tržišta. U tome se uvelike divio koracima koje je poduzeo
predsjednik Roosevelt preko New Deala kako bi svu mogućnost
upravljanja prebacio iz privatnih ruku i stavio sve pod kontrolu
vladinih agencija za planiranje. Cilj mu je bio pokretanje
socijalizma koji bi izbjegao nedostatke koji su mučili Sovjetski
način, veliki broj bivših komunista smatrali su njegov program
bliskim. Želio je zamijeniti sebični individualizam sa etikom
samožrtvovanja, izjavio je:"Kao što je Krist rekao 'ljubite
jedni druge', tako naš poziv za - 'narodnu zajednicu', 'javne
potrebe prije privatne pohlepe', 'kolektivističku društvenu
savjest' - odzvanja..! Ovaj poziv će odjeknuti diljem svijeta!"
Bez obzira što se
poziva na Krista, osobno nije bio kršćanin, a katoličanstvo u koje
je bio kršten smatrao je iracionalnim praznovjerjem. Zapravo se više
divio Islamu nego kršćanstvu, a on i njegove politike su naišle na
odobravanje mnogih muslimana. Njemu i njegovim suradnicma je posebno
bila mrska Katolička Crkva, i s obzirom na izbor, više je volio
moderni liberalizirani protestantizam; smatrao je kako bi najbolji
oblik kršćanstva bio onaj koji bi odbacio tradicionalan fokus na
drugi svijet i osobno spasenje te se prilagodio zahtjevima programa
za društvenu pravdu koju će provesti država. Također je sa svojim
suradnicima razmatrao mogućnost da potpuno odbace kršćanstvo kako
bi se mogli vratiti paganizmu, svjetonazoru koji su smatrali
humanijim i vjernijim baštini svojeg naroda. Neki od njih su
prihvatili vrstu kulturnog relativizma prema kojemu ono što je točno
ili lažno odnosno pravo ili pogrešno u određenom smislu ovisi o
svjetonazoru pojedinog društva, posebice o tome što rezultira sa
dobrobiti vlastite etničke skupine.
Pitate se tko je
on bio? Zvuči kao idealni predsjednički kandidat mnogih ljevičara,
bio je to nitko drugi nego Čovjek godine po izboru časopisa Time
1938. godine. Vjerujem da mu svi znate ime.
Poprilično jeftin pokušaj, priznaje to i sam autor iz čijeg eseja sam preuzeo(prilagodio) ovaj tekst, esej u cijelosti možete pročitati ovdje. Feser smatra kako nije nevažno što biografija opisane povijesne figure nalikuje na biografiju "tipičnog" progresivca; posebno zato što takve osobe često nazivaju desničare, konzervativce i libertijance nacistima.
Liberalizam
je totalitarizam sa ljudskim licem.
T. Sowell
Liberalni fašizam
Jonah Goldberg,
američki konzervativac također se pozabavio vezom između
"liberala" i fašizma, autor je knjige "Liberalni
fašizam"(Liberal Fascism: The Secret History of the American Left, From Mussolini to the Politics of Meaning, wiki ).
Na samom početku knjige zapisuje;
Glavni nedostatak je što fašizam, pravilno shvaćen, nije uopće fenomen desnice, nego je, i uvijek je bio, fenomen Ljevice. Tu činjenicu danas iskrivljuje podjednako pogrešno vjerovanje kako su fašizam i komunizam u suprotnosti. Zapravo su blisko povezani, povijesni takmaci za iste birače.
a pri kraju;
Jedna od bitnih poanta Liberalnog Fašizma je kako totalitarni "izmi" ljevice imaju kategorijsku pogrešku. Oni žele da država bude nešto što ne može biti. Čvrsto vjeruju kako vas vlada može voljeti, kako država može biti vaš Bog i vaša crkva ili vaše pleme ili vaš roditelj ili vaše selo ili sve nabrojano odjednom. Konzervativci ponekad čine tu pogrešku, libertijanci nikada, a liberali gotovo uvijek.
Više o sadržaju knjige možete saznati u predavanju;
T. Sowell u (pohvalnoj) recenziji knjige zapisuje;
Fašisti su bili potpuno protiv individualizma, posebno individualizma u ekonomiji slobodnog tržišta, njihova agenda je uključivala zakone o minimalnoj plaći, vladina ograničenja na profit, progresivno oporezivanje kapitala i "rigidno sekularne" škole. (...)
Fašizam, koji je u početku bio prepoznat kao ideologija srodna Ljevici, postao je do danas [prepoznat kao] stvar "Desnice" – zapravo produženje konzervatizma. Ako pod konzervatizam mislite na vjerovanje u slobodno tržište, ograničenu vlast i tradicionalni moral, uključujući utjecaj religije, onda su to stvari kojima su se fašisti protivili baš kao što im se danas protivi Ljevica.
Ljevičari mogu reći da nisu rasisti ili antisemiti - kao Hitler, ali nisu bili niti Mussolini niti Franko.
Više o Jonah Goldbergu možete saznati iz online snimki;
Jedna celebrity prispodoba o
Goldbergu. Vezana je uz raznolikosti koju liberali toliko obožavaju;
Barbra Streisand poslala je ljutito pismo(u kojem najavljuje prekid
preplate) uredniku L.A. Timesa kada je Robert Scheer zamijenjen sa
Jonahom Goldbergom. U pismu piše kako zajednica u kojoj živi ne
samo da prihvaća raznolikost nego je zahtjeva tako da je promjena
kolumnista veliki udarac na duh zajednice. Pitate se što je toliko
različito između njih dvojice da promjena ugrožava "raznolikost".
Pa, obojica su bijelci, muškarci, pisci, židovi, sa bradom i
naočalama - izgleda da postoji samo jedna "raznolikost" koja je prihvatljiva.
PS
Unatoč naslovu, ne mislim(i ne želim reći) da današnji ljevičari vole Hitlera(ili da bi danas glasali za njega), ali
uspoređujući sadržaj i povijesni razvoj fašističkog i
nacionalsocijalističkog pokreta, postoji puno više poveznica sa
modernom Ljevicom nego sa modernom Desnicom. Bilo bi pošteno da
ljevičari prestanu svoje neistomišljenika nazivati "nacistima"
i "fašistima" jer ako žele nekoga tako opisati onda bi
trebali pogledati u svoje redove.
[+] Kroz prošlih par postova sam citirao ekonomista T. Sowella, nedavno je Hoover Institution objavio intervju povodom izlaska drugog izdanja njegove knjige Intellectuals and Society.
