Liberali podržavaju odvojenost crkve i
države, baš kao i ja [Vallicella]; Ali oni nemaju nikakvih problema
s korištenjem prisilne moći države kao bi nametnuli ljevičarsku
ideologiju. Iako ljevičarstvo nije religija, uvelike joj nalikuje, i
ukoliko vidite problem s nametanjem spornih teoloških doktrina onda
morate uvidjeti i problem u tome kada izrazito sporne ideološke
predanosti ljevičarstva upravljaju politikom. Ako država ne
smije, prema Ustavu, uvoditi zakone koji uspostavljaju religiju, onda
isto mora vrijediti i za uspostavljanje kvazi-religije Ljevičarstva.
Radi se o široj temi, ali za sada samo
jedan primjer.
Načelo suvremenog liberalizma kaže da
je protivljenje istospolnom "braku" "diskriminirajuće",
i da su oponenti "bigoti". Takvo razmišljanje je i
glupavo i klevetničko; Ali liberali imaju pravo na svoje mišljenje,
iako bi mogli poželjeli da se malo posvete odgovarajućoj obvezi
formiranja ispravnog razmišljanja. U svakom slučaju, liberali imaju
pravo na svoje zaslijepljene stavove, i moramo ih tolerirati.
Uostalom, i mi smo liberali u puno starijem, i obranjivom, smislu:
vjerujemo u toleranciju, slobodu govora, slobodu pojedinca itd.
Ali tolerancija ima svoje granice.
Ne smijemo tolerirati onu vrstu prisile
nad pojedincom koju vrši država u slučajevima poput onih obrtnika
koji odbijaju pružati svoju uslugu na ceremoniji proslave istopolnog
"braka". U jednom slučaju pekar, koji je inače prodavao
svoje proizvode homoseksualcima, nije želio djelovati protiv svoje
savjesti i pripremiti tortu za istospolnu proslavu. Rezultat svega je
tužba Države, te raznih organizacija.
Vidite li koji je problem s time?
Država kaže pojedincima: imate pravo na svoja vjerska i
filozofska uvjerenja, ali samo ako ih držite za sebe i ne dopuštate
da se izraze u vašem odnos s drugim građanima. Možete vjerovati
što želite u privatnosti svoga uma, ali ne možete svoja uvjerenja
prenijeti na društveno ili političko djelovanje. Ali mi smo
slobodni prenijeti našu ljevičarsku "teologiju" u pravila
i regulacije koje umanjuju vašu slobodu. Što u tome slučaju
preostaje od "slobode vjeroispovijesti"? Nema je.
Totalitarna država napravila je još jedan svoj korak u napadu na
slobodu pojedinca.
Totalitarno stanje suvremenih liberala
poručuje pojedincu: nemaš pravo živjeti svoja uvjerenja osim ako
ti mi to ne dopustimo; ali mi imamo pravo nametati ti naša
ljevičarska uvjerenja i prisiliti te da živiš kako mi smatramo
prikladnim.
Evo nekoliko istina koje treba često
isticati:
Mi nismo vlasništvo države.
Naša prava i slobode ne dolaze od države, nego joj prethode, upisane su u samoj prirodi stvari.
Ne moramo opravdavati zadržavanje onoga što je naše; države mora opravdati uzimanje.
Prilagođeno prema
postu Separation of Leftism and State; autor je filozof Vallicelle.
PS
Kada V. kaže da Ljevičarstvo nije
religija pritom misli da je;
"Ljevičarstvo anti-religiozna politička ideologija koja funkcionira u životima svojih sljedbenika uvelike kao što religija funkcionira u životu svojih sljedbenika."
Dakle, Ljevičarstvo je poput religije
u nekim ključnim aspektima.
Stalno možemo čuti da smo "sekularna"
država odnosno da su Država i Crkve odvojene, ali nitko ne govori o
važnosti odvojenosti Države i Ljevičarstva. Možemo čuti da je
potrebno uvesti različite naprednjačke promjene – koje su
često tek barbarski napadi na civilizaciju - i da ih je potrebno
uvesti zbog sekularizma. Primjerice mogli smo čuti da je brak kao
zajednica muškarca i žene nedopustiva formulacija jer takvu
formulaciju podržava Crkva. Ali Crkva je također protiv ubojstva,
krađe i otmica. Znači li to da moramo dopustiti te stvari?
Zahtijeva li sekularizam da činimo sve suprotno Crkvi? Čak ni
ljevičari ne mogu biti toliko slijepi i neshvaćati što govore?
Zašto to rade?
Jednom sam se našao pred televizorom
kada je u dnevniku gostovao svećenik i pričalo se o pobačaju.
Nakon što je razgovor završio, voditeljica se okrenula prema
kameri, još uvijek udaljena jedan metar od sugovornika i izjavila
nešto poput; "Srećom, Hrvatska je još uvijek sekularna
država pa vi ne određujete ništa." Pa, nije baš
pristojna, pomislio sam... zapravo sam pomislio nešto drugo.
Zašto svećenik, kojeg je ta ista
voditeljica pozvala u emisiju, ne bi mogao reći nešto o pobačaju?
Zato što, reći će ljevičari, ukoliko mislite da oplodnjom nastaje
nova posebna jedinka, novi pripadnik ljudske vrste kojeg ne smijete
uništavati onda ste srednjovjekovni klerofašist koji je u "ratu
protiv žena", ili što već; a ako mislite da ljudski život
nastaje u trenutku rezanja pupčane vrpce onda ste "neutralni".
Prvi stav je za osudu i krši "sekularizam", a drugi stav
je nešto što moramo provesti kroz zakone. Isto vrijedi i u slučaju
braka, ako brak shvaćate kao sveobuhvatno (emocionalno i tjelesno)
jedinstvo usmjereno prema prokreaciji i pružanju djetetu i majke i
oca onda je vaš stav za svaku osudu, i nedopustiv zbog sekularizma;
Ali ako mislite da je brak seksualno-romantično druženje onda ste
"neutralni" i vaš stav moramo provesti kroz zakone.
Primjera ne nedostaje, i rašireni su
kroz sva područja života. Sve što se ljevičarima ne sviđa je
nedopustivo zbog "sekularizma". Sve što im se ne sviđa je
odmah nametanja morala i religije, a oni su "neutralni".
Redistribucija dobara je "neutralna", oporezivanje i
reguliranje svega je "neutralno" itd. Ukratko, ljevičarsko
poimanje društva, čovjeka i njegova dobra je "neutralno".
Ako probate javno propitati o toj "neutralnosti" odmah će
uslijediti poznate nam optužbe.
Nemaju problema s korištenjem
obmanjujućih izraza kako bi ostvarili svoje idealno društvo. Razum
ionako ne može doći do istine tako da cilj opravdava svako
sredstvo. Jedino što postoji je moć. Naravno, ljevičari će biti
izrazito sumnjičavi prema moći, ali samo kada nije u njihovim
rukama.
***
Kada netko kaže da je Ljevičarstvo
religija, pretpostavljam da pritom misli ili (I) na to da
Ljevičarstvo zauzima mjesto religije, ili (II) da se Ljevičarstvo
oslanja na kontroverzne metafizičke pretpostavke o ljudskoj prirodi
i dobru, pretpostavke s kojima se ne slažu svi.
Mislim da ovo prvo ne treba posebno
objašnjavati, a o drugom citat iz starijeg posta;
Ovdje možemo vidjeti još jedan primjer primjene lažnog principa "liberalne neutralnosti", u kojem umišljeni princip kako su liberalne politike neutralne između moralnih i metafizičkih stavova koji se natječu unutar pluralističkog društva predstavlja dimnu zavjesu iza koje se krije nametanje liberalnog moralnog svjetonazora svim građanima, silom. (Naravno, liberali tipično opisuju svoju poziciju tvrdeći kako njihov koncept pravde samo tvrdi da je neutralan između "razumnih" moralnih i metafizičkih stavova, ali "razumno" uvijek na kraju znači nešto poput "oni koji su se spremni pokoriti liberalnom konceptu pravde.")
Činjenica da je "liberalna neutralnost" prevara je sasvim očito svakome osim (nekim) liberalima. (Kažem "nekima" jer je teško vjerovati kako većina liberala ne shvaća da je "neutralnost" njihovih pozicija lažna, ali ipak zadržavaju privid neutralnosti zbog ciničnih političkih razloga.)
[...] Poznata je izjava Pape Benedikta XVI o "diktaturi relativizma", ali ne mislim da je to potpuno točno. Većina liberala nije uopće relativistička po pitanju svojih uvjerenja. Točniji opis bi bila "diktatura liberalizma"...
Iako tradicionalna
vjera možda opada, vjera liberala u njihov liberalizam je jača no
ikad, oni ne vide ništa problematično u svojim uvjerenjima niti
vide zašto bi se netko ne slagao s njima, odnosno ne vide razlog
zašto ne bi iskoristili prisilu države za provođenje svojih
programa. Možda je nekad vjerska sloboda bila važna, ali sada se
radi o prijetnji.
Naravno da možete biti vjernik-
a tu spada svatko tko se ne slaže s njima, ali ne smijete
misliti, govoriti ili ponašati se kao vjernik. Primjerice, ne možete
odgajati svoju djecu kao vjernike, jer uvjeravaju nas naši
sekularisti, u Hrvatskoj su vjera i Država odvojeni, a to znači da
Država prisilno provodi preodgoj djece. Možete se malo žaliti na
ideološke predanosti takvog preodgoja, dok i to ne proglase "govorom
mržnje", ali uvjeravaju nas još jednom naši sekularisti, radi
se o "neutralnom" odgoju. Kako i ne bi bio "neutralan"
kada se njima sviđa. Ljevičarstvo nije samo točno, nego je i
konačno i društveno nužno.
Uklanja se sav prostor između
pojedinca i Države, Država potpuno preuzima sve odnose u društvu.
Država je ta koja upravlja životom pojedinca; od začeća do smrti;
ona definira na koji način ćemo živjeti s našim bližnjima.
Obitelj i naslijeđena kultura su neprijatelji jer nisu egalitarni
niti hedonistički. Potrebno ih je pretvoriti u hobije. Potrebno je
osloboditi društvo od običaja, tradicija, autoriteta i institucija.
Ali što je društvo bez običaja, tradicije, autoriteta i
institucija? Što preostaje
od društva? Tko onda definira društvo?
***
Nemaj drugih bogova uz Crkvu
Ljevičarstva. Ljevičarstvo je potrebno nametnuti politički,
pravno, društveno i kulturno kada god je to moguće. Tajna uspjeha?
Prikrivanje da se radi o novoj religiji. Uvjeravanje da se radi o
filozofiji pluralizma, a ne ridignoj dogmi.
Ljevičarstvo je stoga posebno pogubna
laž. Liberalna kultura je utemeljena na partikularnom poimanju
dobra, i partikularnoj doktrini istine, ali retorika liberalne
kulture negira da ima ikakvih bitnih vlastitih koncepcija. Ipak,
liberalizam je zapravo uspostavljeni i netolerantni sustav uvjerenja
- religija koja indoktrinira građane u nevjerovanje u vlastitu
egzistenciju.
Ljevičarstvo se nikada ne smije
razotkriti kao ljevičarstvo - kao proizvoljna, izmišljena i
povijesno zavisna idologija. Ono živi svoju laž, ne u sjeni,
nego na otvorenom, podržano od vlasti, i često popraćeno izjavama
o sekularizmu, ali taj poziv na sekularizam samo prikriva
uspostavljanje Crkve Ljevičarstva kao službene religije.
Povezano vidi; O "zakonskom nametanju morala": Anti-Konzervativna Zabluda, Kako miješati religiju i politiku?, Prvi val sekularizacije, Drugi val sekularizacije 1.dio (i 2. dio); općenito kategorije jezik, ljevica,, politička korektnost, pobačaj, istospolni "brak", spolni odgoj ...
