četvrtak, 8. veljače 2018.

Kad Razum ode na godišnji

Postoje dva razloga za odabir ovog naslova.

I

Toma Blizanac na svome blogu pisao je o povjesničaru koji se upustio u propagiranje nekih prilično čudnih stvari. Prvotno sam mislio objaviti nešto opširnije ali umjesto toga samo podsjetnik na dva starija posta; Mit o Zemlji kao ravnoj ploči i Pri tumačenju Pisma i znanosti, dobro je znati o čemu pričate...

Razlog zašto mi se ne čini svrsishodnim objaviti nešto opširnije leži u tome što oni koji prihvaćaju takve teorije moraju prihvatiti veliki broj posebno nategnutih zavjera u koje bi bilo uključeno nebrojeno mnoštvo. To ne znači da ponekad, ili često, različiti ljudi ne kuju različite zavjere, ali teško je vidjeti kako bi takva raširena zavjera uopće djelovala.

Ne radi se o znanosti, ne u smislu da u konačnici dolaze do pogrešnih zaključaka, nego da niti ne koriste znanstvene alate – što je problem jer se bave nečime što jest domena znanosti. (Ima i onih koji ih vole ismijavati a čije znanje nije poznavanje objašnjenja nego tek ponavljanje onoga što su čuli i što znaju da moraju ponavljati. Istina, svatko od nas ovisi o znanju drugih, ali ismijavati druge jer nemaju znanje koji niti mi sami ne posjedujemo ne čini se baš najboljim potezom.)

Uglavnom, svatko tko je blizu pučine, i ima vremena malo promotriti nebeska kretanja može doći do puno točnijih zaključaka o obliku. Zaključaka koji su u Zapadnoj civilizaciji općeprihvaćeni i poznati već tisućljećima. Kada uzmemo u obzir sve razvijene matematičke alate, obavljena promatranja, noviju tehnologiju koja nam u tome pomaže i razvijene teorije o svemiru koji nas okružuje postaje vidljivo da branjenje takvih opskurnih teorija stvarno zaslužuje objašnjenje druge vrste. Radi se o teorijama kakvim se bavi šačica nebitnih zanesenjaka jer da nije tako ne bi niti bili zanimljivi ikome.

Predložio bih i poigravanje s udaljenostima mjesta na Zemlji, ali mape znaju zbunjivati; humoristično objašnjenje jedne projekcije iz serije Zapadno krilo je zanimljivo pogledati;


II
Kad smo već kod (inteligentnih) ljudi i čudnih stavova; Filozof Neven Sesardić objavio je knjigu: When Reason Goes on Holiday: Philosophers inPolitics (~"Kada razum ode na godišnji: Filozofi u politici"). 
Filozof Daniel Bonevac o knjizi;

"Uzbudljiva, temeljito istražena i dokumentirana, sjajno predstavljena, odnosno depresivna i razjarjujuća, Sesardićeva knjiga nudi zapanjujući spektakl nekih od najvećih umova prošlog stoljeća – uključujući Carnapa, Einsteina, Gödela, i Wittgensteina – koji su zauzimali gnjusne političke stavove, podržavajući Lenjina, Staljina i Maoa, i to iz simplističkih i očigledno neispravnih razloga. Ipak, još više šokira ponašanje poznatih novina, enciklopedija i samog Američkog filozofskog udruženja koje je žrtvovalo akademski integritet na oltaru političkog aktivizma. Veliki filozofi se opetovano otkrivaju kao užasni mislioci u pitanjima morala i politike, prepuštajući se kompleksnim kontroverzama bez shvaćanja elementarnih distinkcija ili razlikovanja stupnjeva dobra ili zla "
Prenosim s popratnog Amazanova opisa;

"Filozofi obično naglašavaju važnost logike, jasnoće i rasuđivanja. Prema tome, očekivali bi da će u političkim pitanjima uvesti dozu racionalnosti pri raspravljanju, zar ne?

Naravno da ne. Knjiga daje mnoštvo primjera neočekivane razine političke iracionalnosti prisutne među vodećim suvremenim filozofima. Knjiga nudi detaljnu analizu ekstremih ljevičarskih stavova poznatih filozofa te njihovu apologiju - ponekad čak i aktivno sudjelovanje - totalitarnih politika. Većina tih primjera je ili gotovo nepoznata (čak i u zajednici filozofa) ili joj se obraća malo pozornosti.

Autor pokušava objasniti kako je moguće da je toliko velikana filozofije dvadesetog stoljeća, koji su u svome profesionalnom radu iskazivali preciznost i prosuđivanje, svejedno podržavalo neke od najubojitijih političkih režima i ideologija. Ogromna ljevičarska pristranost u suvremenoj filozofiji jedan je od faktora, ali daleko je to od konačnog objašnjenja.

Zanimljivo, nesumnjivo visoka inteligencija takvih filozofa nije ih zaštitila od ponora političke ludosti. Upravo suprotno, njihova briljantnost i poštovanje koje su uživali rezultirala je većim samopouzdanjem i manjim oprezom što je u konačnici dovelo do napuštanja rasuđivanja i zasljepljenosti na monstruoznosti sustava koje su branili."
Inteligentni ljudi sposobni za rigorozno razmišljanje koji zastupaju ne baš rigorozno razrađene stavove, to nije nešto što nas posebno iznenađuje; Ali ovdje se ne radi samo o tome. Radi se o jednoj drugoj razini (moralnog) ludila koja je prisutna kod nemalog broja istaknutih intelektualaca. (Često se to ludilo proširuje i na navodno strukovna udruženja.) 
Naslov može djelovati pesimistično, ali možete ga protumačiti i s nešto više optimizma. Ako je Razum otišao na godišnji, možemo se nadati da će se s njega i vratiti.

PS

Sesardić je nedavno objavio i esej Study Philosophy to Improve Thinking—A Case of FalseAdvertising? u kojem se bavi tvrdnjom da filozofija unapređuje razmišljanja odnosno analizira argumente koji su prema njemu, prilično ironično, filozofski neutemeljeni.

Također nedavno, objavio je u domaćim novinama o obrazovnoj reformi, popis članaka s njegove stranice.


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana