Imaginarno zlo je romantično i raznoliko, puno šarma; imaginarno dobro je zamorno i bezlično. Međutim, pravo zlo je tužno, monotono, neplodno. Pravo dobro je uvijek novo, čudesno, opojno.
Simone Weil
PS
Podsjetio me citat na medijsku prezetanciju životnih izbora, načina na koji prikazuju "tradicionalne" i "progresivne" vrijednosti.
Uzmimo za primjer lik iz nekoć popularne serije; šarmantni bogataš koji svakodnevno mijenja djevojke i "uživa" u životu slijedeći želje i nagone trenutka. Žene žele biti s njime, a muškarci žele biti on. Ipak, usporedimo ga sa istoimenim glumcem koji ga je glumio i koji je ogrezao u ovisnosti, nije se u stanju brinuti ni za sebe ni za svoje bližnje, o njegovoj djeci se drugi moraju skrbiti, nije u stanju normalno funkcionirati, plaća partnericama (raznih "rodova") za "druženje", zaražen smrtonosnim spolnim virusima zaražuje druge, uhvaćen u raznim nezakonitim aktivnostima, optužen za nasrtaje i gledanje snimki, neke navodno uključuju i osobe prije punoljenosti itd.
Ili način na koji određeni filmovi prikazuju prostituciju, usporedite to sa stvarnošću takvog života; prisile, nasilje, zlostavljanja, trgovina, robovanje, ovisnosti itd. Kako mediji izvještavaju o raznim naprednjačkim vrijednostima, i usporedite to sa statistikama odnosno realnošću takvog života.
---
Likovi (stvarni ili fikcionalni) koje nam mediji nude kao uzore su oni s kojima ne bi htjeli proživjeti svoje živote – bili bi nepodnošljivi, a likove koje mediji preziru, ili koje u najboljem slučajevu ismijavaju i prikazuju kao dosadne su oni koji obogaćuju živote ljudi oko sebe.
No, ne radi se samo o medijskoj slici, ili lažnom životu "bogatih i slavnih". Sjetite se imaginarne slike nekog "divljeg" izlaska ispunjenog "zabavom" u usporedbi s nekom "dosadnom" aktivnošću u koje bi se neki "čistunac" upustio, a zatim usporedite posljedice (a to znači stvarnost) jednog i drugog.
Sjetite se neke mlade osobe koja bira između onoga što joj mediji savjetuju i onoga što joj savjetuju da ne izabire. "Zabava" i "raznolikost" takvog života nasprem "zamornog i bezličnog" života kojeg se ocrnjuje. No, što kada s vremenskim odmakom uspoređujemo posljedice takvih izbora.
---
Pretpostavljam da društvene mreže dodatno uvećavaju poziv ljudima da sudjeluju u raznim zlima koje predstavljaju na pozitivan način unatoč njihovoj stvarnosti.
Naravno, svaki katolik zna da govorimo o "zavodljivosti zla" koje se moramo odreći. (Kao što je se odriču krštenici – tzv. "pompa diaboli", "glamour of evil".)
Odricanje od zavodljivosti zla (i odbijanje da grijeh ovlada čovjekom).
