Kuničić u knjizi Smjer u životu, Posebna umjerenost;
Neprijatelji kršćanstva ne prestaju ponavljati da kršćanstvo dezertira život, jer da se odriče njegovih čari, užitaka, naslada. Ta primjedba sa strane neprijatelja kršćanstva proizlazi iz neobuzdane trke za užitcima, iz pomame za iživljavanjem. Današnja je činjenica da moralno rasuđivanje propada: „Pošto je nestalo poštovanja prema cilju života, nestalo ga je i prema njegovu izvoru; ljudi uživaju kao što i ubijaju, prema svojim nagonima ili nastranostima“ (Henri Daniel-Rops). Čovječanstvo doživljava „poživinčeni sud o svijetu“ (isti). Posve logično tvrdi Pijo XII, da su nekada dogmatski i politički motivi čovjeka udaljivali od vjere, a danas ga udaljuju hedonistički motivi. S vjerom se kida prečesto stoga jer se iz neobuzdane seksualnosti sklapa nedozvoljen brak. Isto tako se lako prekine s vjerom, da se iz motiva sjetilnosti ili udobnosti poluči bolje namještenje ili viša karijera. Hedonizam ili mit naslada uistinu drma životom.
Kršćanski integralizam kliče: „Vama pripada sve… sve je vaše“ (Prva Korinćanima 3, 22). Onima koji su u Kristu Isusu, „više nema nikakve osude“ (Rimljanima 5, 1). Ali taj integralizam poštuje podređenost vrjednota; osuđuje život prema tjelesnim prohtjevima, zastupa život prema duhovnim zahtjevima (Rimljanima 8, 5–8). To znači da razum odobrava užitke ukoliko su spojeni s naređenim dužnostima, npr. s uzimanjem hrane, pića, realizacijom spolne moći u zakonitom braku u vidu rađanja i odgajanja djece. Time je kršćanstvo doista integralno humanističko, jer stoji na braniku onoga specifično ljudskoga faktora: razuma.
Osim toga kršćanstvo zna da nijesu za svakoga isti užitci, jer poseban položaj pojedinaca određuje mjeru za jednoga, koja je za drugoga prekomjerna. Ženidbeni stalež može doživljavati spolne užitke, a ti užitci izvan ženidbe nijesu dopušteni. I opet odskače mudrost života: užitci su sredstva, oni su kao čari razasute po stvorovima ili raznim djelatnostima, da ljudima olakote obavljanje tih čina ili djelatnosti. Tko bi sredstvo uzeo kao cilj, poremetio bi red, ogriješio bi se o zakone razuma, sagriješio bi.
Konačno, kršćanstvo i u pitanju užitaka zastupa takvu slobodu te ostavlja mogućnost da se neki odreknu i dopuštenih užitaka, npr. ženidbe, poradi kraljevstva nebeskoga. To se mnogima čini nemoguće, neshvatljivo, ali ponovit ćemo s Kristom: „Tko može shvatiti, neka shvati“ (Matej 19, 12).
---
Nešto ranije;
Zašto razne teorije izvan vjere ne uspijevaju dati dovoljan razlog niti naći ispravne lijekove za reguliranje nagona? Jer ne priznaju očitu činjenicu, opću neravnotežu, poremećaj reda između tijela i duše, nižih i viših moći u čovjeku, drugim riječima: ne priznaju iskonski grijeh. Poganski humanisti modernoga vremena čeznu za „oslobođenjem“ čovjeka, a pri tome misle na oslobođenje od zakona morala. Kršćanstvo također govori o oslobođenju i to ne samo u nadnaravnom smislu, nego i u naravnom, jer zbog opće neravnoteže osjeća da „sva stvorenja zajedno uzdišu i da se sva skupa nalaze u porođajnim mukama“ (Rimljanima 8, 22). Taj nesklad najbolnije osjeća čovjek u kojemu se bore zakon grijeha i zakon Božji (Rimljanima 7, 14–23).
Konačno, kršćanstvo pruža čovjeku sakramente, osobito sakrament ženidbe, u kojem dokazuje kako se seksualno može uzdignuti, podrediti višoj ljubavi, integrirati u sakramentno, milosno. Razni stupnjevi ljubavi, različiti spolovi integriraju se u jedno, djeluju harmonično u duhu općega sklada svemira, na sve veću slavu Božju, u duhu čovjekova dostojanstva.
PS
Više u već spomenutoj knjizi Smjer u Životu.
Neki raniji postovi; O Važnosti umjerenosti i opasnosti neumjerenosti, Shvaćanje slobode – klasično i moderno, O redu i slobodi – R. Kirk, Sloboda Svijeta, Zašto je crkva doživjela pad u Europi?– MG, O propuštanju odlaženja u crkvu, Kontracepcija, čistoća i bračni poziv, Kontracepcija i (prirodno) planiranje obitelji, Anscombe o plitkoći i površnosti (onih koji obezvređuju početak života) itd.
