petak, 19. lipnja 2020.

Kirk o primjeni sile

Fundamentalna pogreška Millovih političkih teorija je jednostavno sljedeća: on misli da društvom može upravljati diskusija; ali utjecajna snaga u svim društvima je sila. [...]

Mill je zapisao da je prisila opravdana u društvo samo do "razdoblja kada će čovječanstvo postati sposobno poboljšavati [se] slobodnom i jednakom raspravom." Je li ikada postojalo takvo vrijeme, pita Stephen, u kojem nijedan čovjek nije mogao napredovati raspravom? Zar nisu i divljaci u stanju poboljšati se raspravom, zar je oni ne koriste? Ali svako društvo kroz povijest je smatralo nužnim pojačati raspravu potporom sile: naše vrijeme si ne može priuštiti odbacivanje tog oslonca reda. "Nigdje nije postignuto takvo razdoblje, i ne postoje izgledi da će se to dogoditi." Budimo iskreni, sila (ili potencijal sile) je u naše vrijeme utjecajnije nego u prijašnja doba. Lincoln je koristio silu kojom bi slomio Charlemagnea i njemu slične poput ljudske jajeta. "Reći da je zakon sile napušten zato što je sila redovita, nitko joj se ne suprotstavlja, i povoljno je se koristi, znači reći da su dan i noć danas tako dobro utemeljene institucije da su sunce i mjesec postali nebitni." Kroz svoje vojske, svoju policiju i sredstva brze komunikacije, moderne države su podržane potencijalnom silom koju mogu brže i učinkovitije iskoristiti, u slučaju potrebe, no što je to ikada prije bio slučaj. Komparativna uređenost našeg društva nije proizvod logiciranja i uvjeravanja, nego te akumulirane sile.

Ignorirati ulogu sile, kao što to čini Mill, znači izložiti društvo pošasti bolesti jer mase ljudi zahtijevaju ograničenje; ne mogu odgovarajuće obuzdati vlastite strasti ili vlastitu lijenost, stoga moraju prihvatiti vladavinu prava, koju sankcionira sila. "Uzmite u obzir udio muškaraca i žena koji su sebični, razbludni, lakomisleni, apsolutno banalni i obuzeti beznačajnim rutinama, i razmislite koliko je izgledno da će ih najslobodnija od slobodnih rasprava poboljšati. Jedini način na koje je praktični moguće djelovati nad njima je prisilom ili ograničenjem. ... Podjednako bi bilo mudro reći vodi ustajale močvare 'Zašto ne otiđeš u more? Potpuno si slobodna'". Ali to nije sve, prirodi je vakum stran, ako država napusti svoju svetu ulogu usmjeravanja društvene sile u službi zakona, onda će nove skupine i aktori iskoristiti priliku i iskoristiti silu za svoje vlastite ciljeve, potkopati zakon i samu državu, možda će čak stvoriti vlastitu državu, kojom će sami upravljati, u pepelu prethodne države koja je zaboravila svoju funkciju.

[...] Moderna "sloboda" je već naštetila većini starih formi u kojima je disciplina bila prepoznato i priznato dobro, a proizvela je samo nekoliko novih kojima bi ih zamijenila. "Sloboda", stalno glorificirajući sadašnjost, postala je nespojiva s "ispravnim osjećajem važnosti vrline poslušnosti, disciplinom u njenom najširem smislu" – nespojiva, drugim riječima, s pravom civilizacijom.


PS

Mnogo je još toga vrijedno prenošenja, ali ovime za sada završavam pregled Kirkove knjige "The Conservative Mind". Popis postova povezani s tom knjigom na blogu možete vidjeti ovdje - the conservative mind.

Već sam ranije objavio neka Kirkova razmišljanja iz knjige Politika Razboritosti (koja je prevedena i kod nas). Vdi kategoriju politika razboritosti ovdje.


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana