- Nakon Darwina, ne trebamo kršćansko objašnjenje čovjeka.
- Kulturni relativizam - ako je kršćanstvo u pravu, zašto se tolike kulture ne slažu?
- Moral se mijenja s vremenom – ako je kršćanstvo ispravno, kako se onda mijenja ono što je dobro?
- Ateisti su često pristojni ljudi - dobro odgojeni, vrijedni, pametni itd.
- Svi su kršćani licemjeri; neki su zli licemjeri; neki su također glupi ili ludi - očito kršćanstvo ne funkcionira (ili nije dovoljno).
- Kad društvo odustane od kršćanstva, nema trenutne katastrofe. Stvari se nastavljaju dalje.
- Ovaj svijet je očito stvaran, drugi svijet nije.
- Povijesno znanje o tome što se dogodilo prije nekoliko tisuća godina u Palestini (itd.) previše je nesigurno, da bi na njemu temeljili svoj život. (Zapravo ne znamo ništa zasigurno.)
- Čuda se ne mogu dogoditi - stoga uvijek postoji objašnjenje, ako ne znanstveno objašnjenje onda neka psihopatologija (ljudi su vrlo sugestibilni, nepouzdani svjedoci) - čuda nisu dokaz ni za što.
- Proročanstvo se ne može dogoditi - stoga su proročanstva poput horoskopa - nejasna predviđanja za koja ljudi zamišljaju da su se ispunila jer žele da budu istinita.
- Religije su očito objašnjive u smislu društveno-političke kontrole i manipulacije. Religije su učinile mnogo zlih stvari – trebamo pronaći nešto bolje.
I tako dalje...
PS
Ne radi se o tome da autor misli kako da se radi o dobrim prigovorima nego iznosi sociološku činjenicu da su to "suvremeni" prigovori na koje se ljudi vole pozivati.
Često je situacija puno jednostavnija pa se radi o tome da se netko želi upuštati u određenu stvar, a s obzirom da se kršćanstvo tome protivi, to znači da je kršćanstvo u krivu iz kojeg god razloga želite kako bi mogli ostvarivati svoju volju. (Možda baš samo zato jer je protiv.)
Pretpostavljam da neke smatra prilično lošim prigovorima, ali to ne mijenja činjenicu da se ljudi pozivaju na njih.
---
Očito, niti ja ne mislim da se radi o dobrim argumentima. (Neka sekularna osoba može podjednako tako misliti da se radi o lošim prigovorima.) Neki nisu baš niti definirani, otvorenog su tipa, izgledaju kao nešto na što bi se pozivala osoba koja je, iz kojeg god razloga, već odlučila što nevjeruje. (Osim toga, neki kreću od pogrešne pretpostavke, čini mi se da su u samom startu pogrešno postavljeni. Problem s nekim od tih prigovora je što nije baš jasno slažemo li se oko situacije odnosno što bi bilo dobro, a što loše. Neki su malo i zastarijeli.)
Ne mislim odgovarati na njih, pisao sam o nekim povezanim stvarima; kategorija evolucija, kategorija naturalizam, Bog je dokaziv, kategorija klasični teizam, Swinburneovi Principi (i racionalnost), Predkršćanska apologetika [1/2], Predkršćanska apologetika [2/2], Očekujemo li da će svaki kršćanin (u svemu) biti bolji od svakog nekršćanina? – C.S. Lewis, Društveni fenomeni bezreligijskog svijeta – BGC, Teizam, Ateizam i opravdanje pridržavanja morala, Ovisi li moral o Bogu, Je li podučavanje vjere zlostavljanje djece? Je li religija najveće društveno zlo?, Naturalizam i psiholoziranje, Intelektualci kao Kastratori Smisla: Intervju sa Réneom Girardom, Moderna Moralna Filozofija, kategorija moralna osnova, Transformacija Lebenswelta, Prvi Val Sekularizacije, Drugi val sekularizacije, itd.
Spomenuti ću i Pascala, O Apostolima, i tko im je davao snage da djeluju?, Vidim kršćansku vjeru u kojoj ima proroštva, a to je ono što svatko ne može učiniti, O okladi, Tražimo li istinu, jer u pitanju je sve, O onima koji zadovoljno odbacuju vjeru koju ne poznaju itd. Bavio se prigovorima koji se ovdje spominju, čak i onima koji su se javili nakon njegove smrti (kritzirao je one argumente koji se pokušavaju pozivati na naše nepoznavanje nekog prirodnog fenomena.).
---
Ipak, s obzirom da ih je naveo kao "suvremene", moram primjetiti vezano uz prigovor; "Kulturni relativizam - ako je kršćanstvo u pravu, zašto se tolike kulture ne slažu?" da se ne radi o isključivo modernom prigovoru. Zapravo, taj prigovor se uvijek mogao postaviti.
Ukoliko bi nekom pretku prije par stoljeća rekli da postoje druge kulture koje drugačije gledaju na kršćanstvo sumnjam da bi se iznenadio. Teško je tvrditi da nije čuo za islam i da nije razmislio što mu on nudi. Čuo je za židove, razne pogane, drugačije kršćane itd. Možda nije bio upoznat s nekim istočnjačkim religijama, ali informiraniji zapadnjaci već četiri stoljeća znaju za njihove religije. U prvim stoljećima kršćani su očito djelovali u nekršćanskim kulturama i svakodnevno su bili svjesni da se razlikuju vjerovanja. Izuzev nekog kršćanina koji je možda živio u izoliranoj zajednici, tko bi se iznenadio da postoje ljudi koji drugačije vjeruju; čak bi i takav kršćanin ukoliko je imalo upoznat s poviješću odnosno Pismom bio svjestan drugačijih vjerovanja. (Sveto Pismo govori o obredima, prorocima i učiteljima drugih vjera. Grci, Rimljani, pogani, barbari itd.)
Ne samo da su bili svjesni drugih kultura nego oduvijek imamo i rasprave s tim kulturama. (I ne samo rasprave.) Ovo nije odgovor na taj prigovor, nego samo primjedba da nije specifičan za naše doba, zapravo se svodi na to da več pretpostavljate kako kršćanstvo nije istinito. (Možete preoblikovati prigovor pa postane prigovor zla, skrivenosti ili što već, ali također ne bi bilo ništa "suvremeno" u tome.)
---
U jednom spominje da društvo može odustati od kršćanstva bez trenutne katastrofe. No, u nekoliko povijesnih epizoda radi se o priličnim i trenutnim katastrofama, to što protukršćanski autori misle da takve žrtve nisu bitne pa će ignorirati ili uljepšavati stvari ne mijenja katastrofalna događanja. (Francuska Revolucija, Boljševička Revolucija, komunizam itd.) Čak i van takvih izravnih kastrofalnih razvoja, pokazalo se da sekularna društva nisu u stanju održavati i razvijati društvo, i to već nakon par generacija. (Mogli bi tvrditi upravo suprotno, da napuštanjem kršćanstva dolazi do katastrofe što nije nužno nešto što bi očekivali jer ljudi i dalje poznaju naravno pravo itd.) Oni koji ne vide problem u krvavim revolucijama neće vidjeti ništa pogrešno u mnogim katastrofalnim društvenim pojavama, čak će ih smatrati i pozitivnim.
Naravno, netko osobno može napustiti vjeru pa to ne znači da će mu život završiti odmah katastrofom.(Primjerice neki mladić koji više "nede u crkvu", ne znači da će doživjeti osobno katastrofu - a to bi valjda za njega značilo padanje ispita ili nešto takvog.)
Možete negirati sunce, ali i dalje zbog njega vidite stvari. Društvo može napusti kršćansku vjeru pa će svejedno još neko vrijeme u njemu vrijediti zabrane i poticaji koji su nadahnuti kršćanstvom.
---
Moram priznati da prigovor o nesigurnosti "povijesnog znanja" donekle shvaćam . Nekoć bi mi bio i uvjerljiviji. Ali kršćanstvo je povijesna religija, govori o povijesnim događajima. Kakve dokaze očekujete o nekom povjesnom događaju? Dokazi su takvi kakvi bi bili da se dogodilo sto se tvrdi da se dogodilo.
Ponekad se radi o tome da ljudi koriste kriterij za povijest kršćanstva koji ne koriste za druge povijesne događaje, ali ponekad se radi o ljudima koji će doslovno negirati povijest, odnosno smatrati će da ne možemo ništa znati o povijesti. Prirodnoznanstvena metoda je jedina metoda. Ne možete laboratorijski provjeriti da se nešto dogodilo. Ipak, takvo razmišljanje je neopravdano. (Uostalom, iako će tvrditi da povijest ne nudi nikakvo znanje, naravno da će se oslanjati na različita povjesna znanja i svjedočanstva u svakom dijelu svog života – i osobnog i profesionalnog.)
Postoje oni koji će inzistirati da se radi o događanjima koja su vanredna pa su potrebni i takvi vanredni dokazi. No, ako im ponudite vanredne dokaze onda će ustvrditi da su vanredni i stoga će ih odbaciti.
Iako se ovdje govori o nesigurnosti povijesnog znanja, postoji jedan povezani prigovor, mogli bi ga nazvati udaljenost (povijesnog znanja) koji se javlja kod kršćana koji "prihvaćaju" kršćanstvo, ali im je sve to djeluje nekako udaljeno. Kristov život i život apostola im se čini dalek, odvojen od njihovih. No, ako shvatite što su sakramenti, što je Euharistija, shvatite i Kristovu prisutnost, Njegovu blizinu, više se ne radi (samo) o nekoj povijesnoj osobi o čijem životu ste čitali, nego stvarnoj prisutnosti, Osobi koja Vas poziva kao što je pozvala i prve apostole. (Očito, nekome tko nije upoznat s naukom Crkve to će djelovati neshvatljivo, i nećete mu objasniti sve u par rečenica.)
---
Oni koji negiraju svako čudo, ne rade to zbog svih pojedinih čuda nego jer smatraju da takvo što nije moguće, odnosno imaju već unaprijed određena metafizička uvjerenja o nemogućnosti čuda. (Kako možemo vjerovati ičemu, možda se radilo o nekim vanzemaljcima itd. )
Sjećam se da sam pročitao za jednog od poznatijih filozofa prošlog stoljeća da je bio impresioniran proročanstvima, odnosno Kristom kao ispunjenjem proročanstava. Od svih navedenih prigovora čini mi se da je onaj protiv proročanstva specifično blizak "modernoj" sekularnoj osobi. Ukoliko bi nekom susjedu krenuli argumentirati za kršćanstvo na temelju ispunjenja proročanstava nisam siguran da bi bio spreman poslušati. (S druge pak strane, postoje ljudi koji takvo što dožive i prihvate bez problema, smatraju jakim argumentom koji djeluje na njih osobno.)
Pretpostavljam da je još jedan problem s argumentima proročanstva taj što se oslanjaju na već spomenuto "povijesno znanje", naravno i činjenicu da Bog postoji, način na koji "djeluje" u svijetu itd.
---
Česti su prigovori vezani uz razne događaje iz povijesti kršćanstva (ne Pisma), optužbe o ulozi religije (ratovi, netolerancija, nepravda itd.), često se kršćanstvo optužuje za stvari koje su prisutne u svim društvima, u svim vremenima; Ali kršćanstvo nije takve stvari započelo nego upravo suprotno, radi se o društvenim fenomenima svojstvenim svakom društvu protiv kojih se kršćanstvo borilo, neke je i gotovo u potpunosti zaustavilo.
Prigovoriti ćete da to nije dovoljno, da nije ostvarena neka utopija na zemlji, ali kršćanstvo koja govori o grešnoj naravi niti ne obećava takvo što. (Ako želite reći da se kršćanstvo grdi zbog krivnje kršćana onda zapravo citirate Pavla -"ime Božje vašom krivnjom grdi među poganima").
Svaki sustav možete "objasniti" kao sustav manipulacija i kontrole. (Ne mislim da se radi o stvarnom objašnjenju, ali ako ćete se oslanjati na takvu kritiku onda nijedan sustav nije izuzet takve kritike.)
Možete pokušati izbaciti kršćanstvo i ostvariti neki drugi društveni sustav, ali u takvim sustavima ćete imati i dalje prisutne sve te fenomene jer su izgleda svojstveni svakom društvu. (Pokušavam pisati općenito, ne o nekom konkretnom fenomenu o kojem bi mogli raspravljati i o čijim detaljima se ne bi složili.)
---
Ljudi su često spremni prihvatiti bilo koji prigovor protiv kršćanstva, primjerice oni koji se upuštaju u određeni grijeh pa im je nepodnošljiva ideja suzbijanja takvih poroka. Nešto učeniji filozofi će se upuštati u zamršene argumente kako bi mogli povjerovati da ne postoji jedno vrhovno i beskonačno Božanstvo, razvijati će primjerice argumente protiv dokaza kršćanstva iz čuda, ignorirajući sve manjkavosti i kontradikcije svojih argumenata. Drugi će pak odbacivati religiju jer je prema njima nedostojna slobodna duha, prezirati će vjernike i izrugivati im se.
Iako postoje ljudi koji naiđu na intelektualni problem kojeg nisu odmah u stanju samostalno rješiti (i potrebno im je odgovoriti, bilo da se radi o teistu ili ateistu), često se ne radi o tome da je osoba zbog takvog problema prestala vjerovati (odnosno odbacila samu mogućnost vjerovanja), nego prvo razvije motiv za gubitak vjere – osobni grijeh, taština, oholost, konformizam; a onda pronađe "prigovor" kojim to opravdava. Ne postoji previše ljudi koji žive svetačkim životom, ali ih neki argument jednostavno drži podalje od vjere. Za neke je svaki prigovor dobrodošao i dovoljno dobar da odbace čitavu stvar.
PPS
Očito, ne mislim da intelektualni prigovori i argumenti nisu bitni, postoje oni kojima su jako bitni - i nemali broj onih ne obraćaju previše pozornosti na njih, ali većina ovih prigovora nisu ta vrsta argumenata.
Točnije, oni jesu rezultat ntelektualnih argumenata i promjena, ali ne onih koji ga daju, nego onih koji su oblikovali kulturu unutar koje se javljaju. Možda ljudi nisu svjesni o čemu se radi, misle da su izuzeti od intelektualnih utjecaja, ali su zapravo robovi ideja iz prošlosti.
Kao što je jedan sekularni filozof primjetio; materijalizam je religija našeg vremena, prihvaća ga se bez propitivanja, on postavlja okvir unutar kojeg je dopušteno postavljati pitanja i nuditi rješenja. Materijalisti su uvjereni svojom vjerom da je njihov stav jednostavno točan. (Neko čudo nije lažno, nego je jednostavno nemoguće, o njemu neće ni razmisliti.)
Prema tome, ne samo da ne mislim kako argumenti nisu važni, nego upravo suprotno, mislim da su jako važni. (Vjerojatno im pridodajem i previše važnosti.) Možda zato nemam predobro mišljenje o navedenim prigovorima jer polemiziraju, a ne argumentiraju.
(Jasno mi je i da netko ima problem zbog nekog argumenta. Primjerice jedna filozofkinja je kao djevojčica susrela Russellovo "pobijanje" nekih argumenata za teizam- nešto o tome da ne možemo doći do nužnih zaključaka iz kontingentnih premisa, nije tada znala kako odgovoriti pa je to izazvalo problem kod nje. Ipak, svjesna da se možda radi o njenom promašaju, a ne promašaju takvih argumenata, odlučila je nastaviti vjerovati. Kasnije je shvatila na koji je način Russell u krivu, ali da se oslanjala na svoje tadanšnje needucirano shvaćanje mogla je izgubiti vjeru zbog pogrešnih prigovora.)
Ne mogu se više sjetiti zašto mi je popis prigovora bio zanimljiv, nisam ovdje pokušao odgovoriti na njih nego dodati par komentra i primjetiti da nisu (većinom) specifično suvremeni. Naravno, suvremeni su u smislu da će se ljudi danas pozivati na njih, i ako želite pripadati određenim "modernim" krugovima vjerojatno ćete osjećati pritisak da ih prihvatite jer to je jednostavno nešto što svaka obrazovana moderna osoba čini. Prosječna osoba toga neće biti ni svjesna, ona je slobodna duha, sve stalno preispituje - osim naravno svega ostalog što čini.
Možda će netko pogledati popis i pomisliti da se radi o listi uvjerljivih argumenata, ali popis mi je vjerojatno bio zanimljiv jer sada kada ga gledam shvatim koliko (mi) je neuvjerljiv. (Očito, postoje mnogi drugi prigovori kršćanstvu.) Ideja da bi toliko ljudi odbacilo kršćanstvo na temelju nečeg takvog bez da posveti više truda i pažnje prema kršćanstvu izgleda nevjerojatnom. No, u takvom svijetu živimo.
