Nedavno sam naišao na jednu od onih lako dostupnih duhovnih knjižica jednostavnog izgleda i sadržaja koje ponekad možda ne djeluju toliko privlačnim, ali ako im pristupite na prikladan način možete prepoznati mudrost koju prenose i naučiti vrijedne lekcije. Namjenjene su vjernicima, ali vjerujem da svi koji im otvoreno pristupe mogu naučiti nešto.
Radi se o knjižici Ispovijedajte se dobro (dijalozi – primjeri i priprava za ispit savjesti), autor je svećenik Luigi Chiavarino. Možete je pročitati u pdf izdanju ovdje.
Slične duhovne knjižice možete povoljno kupiti ili naručiti u knjižarama, mnoge su dostupne i online za besplatno preuzimanje ili čitanje. Monfortanci na svojim stranicama imaju mnoštvo sadržaja, uključujući i neke od takvih knjižica. (Izdaje ih apostolski centar "sav tvoj", ali postoje mnoge druge koje bih ubrojao u tu kategoriju.)
Predgovor knjižice "Ispovijedajte se dobro" navodi kako je cilj da kao čitatelji upoznamo ; (a) Svu uzvišenost sv. Ispovijedi; (b) najveću važnost; da se njome dobro služimo; (c) nužnost, da je mnogo više posjećujemo, i mnoge druge stvari veoma lijepe u vezi s njom.
Prenosim dio vezan uz isprike i izgovore koje često možemo čuti o Ispovijedi. Pisano je u obliku dijaloga; u-učenik, s-svećenik).
***
Isprike i izgovori
U: Što se mene tiče, potpuno sam uvjeren u sve one prekrasne stvari, koje ste do sada kazali o izvrsnim koristima dobre i česte Ispovijedi. No, ima ih također i takvih, koji se ispričavaju i izgovaraju, da ne idu često ili da nikada ne idu. Molim vas, savjetujte mi, kako da ih pobijam i pobijedim?
S: Vrlo rado i to. Samo mi reci isprike i izgovore prvih i drugih.
---
U: Neki govore: Ja nemam grijeha za ispovjediti.
S: Da li je istina? … Duh Sveti veli, da i pravednik pada sedam puta na dan. Sv. Ivan Evanđelist piše: «Ako tvrdimo da nemamo grijeha, varamo sami sebe i istine nema u nama.» Oni koji kažu, da nemaju grijeha za Ispovijed, jadni su slijepci, koji ne poznaju svoju bijedu, a ne poznaju je upravo zato, jer se ne ispovijedaju dosta često. Čiste osobe ne trpe ni najmanje mrlje, ali onima, koji se ne čiste ne smetaju ni velike mrlje, ni blato.
Neki elegantan časnik upita nekog svećenika:- Velečasni, recite mi: da li se mora ispovijedati onaj tko ne griješi? … Ja se ne ispovijedam jednostavno zato, jer nikada ne griješim.
Na to mu svećenik spremno odgovori:
-Gospodine časniče, ja poznajem samo dvije vrste osoba koje ne griješe: djecu koja još nisu došla k razumu i luđake, koji su ga nesrećom izgubili. Časniku je bilo dosta za onaj dan.
---
U: Ja ne znam, što bih rekao ispovjedniku.
S: Požurio se! Kad ne biste ni ukrali, ni ubili, ni mrzili, ni sablaznili itd. i u svojoj prilično gruboj savjesti ne bi našli ni male laže, ni malih ogovaranja, beskorisnih misli, željica, rastresenosti, propusta, nemara i slično, svejedno pristupite ispovjedniku i jednostavno izjavite, da ne znate što biste mu rekli, i budite sigurni, da će on znati svojom ljubavlju i razboritošću otkriti, što vi niste našli. K tome će vam reći mnogo stvari i dati puno savjeta, a također i malo pokore, tako da ćete otići od njega bolji, revniji, zadovoljniji i sretniji zbog dodira s Isusom, čiji je on službenik.
---
U: Ja nisam za to (smetem se kada god dođem u ispovjedaonicu).
S: Da li vas nešto žalosti, zabrinjava, muči? Dobro, svejedno idite. Ispovjednik će vas znati sažaliti, ljubazno vas primiti i pomoći vam. Bog ne traži više nego što Mu možete dati. Sakramenti su za ljude. Potrebna je odvažnost, dobra volja i nada, pouzdanje u ispovjednika i u Boga!
---
U: Nemam vremena i nije mi pogodno ići češće na Ispovijed.
S: I takav je izgovor previše bijedan. Htjeti znači moći! Kolike stvari ljudi čine, makar uz žrtvu, za tjelesno dobro, za zdravlje, radi interesa? A za svoju dušu, zar ništa ne činimo? Postupajmo s njom bar kao sa svojim tijelom. K tome Bog općenito već i ovdje nagrađuje vrijeme, koje smo upotrijebili za dušu.
Jednog dana neki plećati seljak dođe na Ispovijed nekom ocu isusovcu. Ispovjednik ga prije svega upita:
-Koliko se vremena niste ispovjedili?
-Ima deset godina.
-I sada imate dobru volju dobro se ispovjediti?
-Da, oče!
-Dajte mi, dakle, deset lira.
-Kako? Deset lira? … Ja sam uvijek slušao, da se ništa ne plaća za Ispovijed.
-Ne plaća se ništa, prihvati svećenik, i vi dolazite na Ispovijed tek svakih deset godina?
Seljak je razumio opravdani ukor, ponizno se ispričao i odlučio, da će češće pristupati svetim Sakramentima.
---
U: Ništa mi ne koristi: uvijek sam isti.
S: O tome ne smijete vi suditi, nego ispovjednik. I zatim, to znači umovati naopako. Ako se ne ispovijedate ili se rijetko ispovijedate, ne samo da ne ćete biti isti, nego ćete postati gori, a da ne ćete ni primijetiti.
---
U: Ponekad se ne usuđujem poći ispovjedniku koji me poznaje.
S: Tko vas obvezuje, da se ispovijedate ispovjedniku koji vas poznaje? Ispovijed je slobodna! Ima ispovjednika, koji uopće ne znaju da vi postojite: idite jednom od ovih i ispovjedite se iskreno i bez straha.
U: Ali što ću reći zatim ispovjedniku kad se vratim k njemu?
S: Reći ćete mu ono, što mu redovito kažete, a da niti jednom riječju ne spomenete grijehe, koje je drugi svećenik odriješio. Najbolje je ipak izabrati ispovjednika, u kojeg imamo potpuno povjerenje i da prema njemu budemo potpuno iskreni.
U: A kad nije moguće jer drugih nema.
S: Kad biste imali smrtonosnu ranu; kad biste se zabunili i ispili neki otrov, zar ne biste odmah potrčali liječniku, ili bilo kojem kirurgu i uz bilo koju žrtvu, samo da spasite kožu? Dobro, isto učinite, da odmah iz duše odstranite otrov grijeha; utječite se, makar s najvećom mukom, vašem redovitom ispovjedniku.
U: Što će on reći o meni?
S: Reći će, da ste i vi od ovoga svijeta kao svi drugi; divit će se vašoj odvažnosti, vašoj poniznosti, vašoj iskrenosti, radovat će se u svom srcu misleći, kako je zaslužio vaše posvemašnje povjerenje, više će vas cijeniti i ljubiti. Ali napokon, neka kaže što hoće, glavno je, da ste vi mirni u srcu.
---
U: Drugi zatim (a to su oni, koji ne bi htjeli nikada ići) govore: Zašto da se ispovijedam?
S: Jer Bog to hoće! Jer vam je potrebno! Jer samo sa Ispovijedi postižemo oprost od grijeha i pravi mir srca! Jer za grijehe postoje vječne muke. Govorite i niječite koliko hoćete, ali ipak ne možete razoriti Pakao ni vječnost, Boga ni njegovu pravdu, dušu ni osudu koja je čeka. Zašto da se ispovijedate? Jer vam je potrebno čuti riječ prijatelja, koji će vam reći cijelu istinu bez varke i okolišanja! … Jer, ostanete li daleko od Ispovijedi, sami ste se osudili na nesretnu smrt i nesretnu vječnost!
---
U: Ja ne vjerujem u Ispovijed.
S: Ispovjedite se i vjerovat ćete, kao što su vjerovali toliki, koji su ranije bili bezvjerci jednako kao i vi; kao što su vjerovali i najslavniji ljudi, najznamenitiji učenjaci, najveće ličnosti.
Jednog dana predstavi se svetom arškom župniku neki gospodin, želeći ga vidjeti i s njim govoriti. Sveti župnik mu reče na prve riječi: «Uđite u ispovjedaonicu pa se ispovjedite.»
«Ma» … odgovori onaj gospodin, «ja ništa ne vjerujem.» Vjerujte mi, oče, nema stvari koju ja više ismijavam i mrzim od Ispovijedi!»
Bio je uzaludan svaki izgovor i okolišanje: sveti župnik ga je prisilio blagim inzistiranjem da klekne i pomogao mu ispovjediti se.
Čim je završio, onaj gospodin ustade sav veseo i usklikne:
«Hvala, oče, ja vjerujem! … Potpuno sam zadovoljan! … Niste mi mogli učiniti veće dobro!»
---
U: Ne znam se ispovijedati.
S: Nema ništa lakše! Kao što pripovijedate liječniku o glavobolji, o poremećenom želudcu, tako pripovijedajte ispovjedniku o zlu duše. Svakako pođite k njemu i on će vas izvući iz neprilike.
---
U: Ne ispovijedam se, jer bi me ismijavali, nazvali bi me pobožnjakom, klerikalcem i što ja znam kako.
S: O papirnati vojnici! Gdje je vaša hrabrost? Kad bi svijet bio pun pobožnjaka i klerikalaca, bilo bi manje krađe, manje varanja, manje sablazni, manje tamnica i zatvora. Kad bi se svi ispovijedali, bilo bi više poštenja, pristojnosti, više osobne i društvene sigurnosti, i recimo iskreno, većeg blagostanja i prosvjećenosti! Ali napokon, ako vam upravo nedostaje odvažnosti, tko vas sili ispovijedati se pred drugima? Pođite tamo gdje (i u vrijeme, kad) vas nitko ne vidi.
---
U: Ne ispovijedam se, jer nemam povjerenja u svećenika svoje župe.
S: Neka to i bude, ali zašto ne idete drugome? Koliki tako čine prigodom blagdana, sajmova, trgovine, te se vraćaju kući sretni i zadovoljni! Da izvadite zub, zar ne biste učinili i više? Učinite isto toliko, da se oslobodite od grijeha! A da vas napadne nesrećom koja teška i nenadana bolest? Što biste učinili? Biste li htjeli umrijeti bez Sakramenata ili, ne daj Bože, sa slabo primljenim Sakramentima? … Daleko, dakle, taj dječji strah: spas duše iznad svega!
---
U: Ne mogu ostaviti grijeh.
S: Hoćete li poći u Pakao i tamo biti kroz cijelu vječnost? Želite li bijednim zadovoljavanjem nastaviti vrijeđati Boga i da Isus plače?
---
U: Ne mogu ostaviti one osobe.
S: Prokleta osoba koja je uzrok grijeha! Ali računajte, da je ne ostavljate niti na samrti i da je nosite preko groba na Sud, u vječnost? Ne vidite li, da vam ona nije na čast, da vam je na sramotu, na vašu propast? Radije recite: Ne ću je ostaviti! Sjetite se slučaja s onim koji je popustio pred batinama.
---
U: Ispovijed su izmislili svećenici.
S: O, da! Govorite li to uistinu? Jeste li zapravo sigurni? Dobro, van s imenima! Poznati su izumitelji svih najvećih iznašašća, znat će se također i ime onoga, koji je izmislio Ispovijed. Dakle, van s imenom!
Ali vi šutite. Recite bar godinu, vijek, mjesto tog izuma. Još šutite, ne znate i ne ćete nikada znati, jer ne postoji. Laž je, laž! Puštate da vas vara par pokvarenjaka, koji niječu, preziru, lažu, premda znaju da lažu, samo zato da ne bi vjerovali!
Isus Krist, utjelovljeni Bog, ustanovio je Ispovijed.
Njegovi apostoli i učenici ostavili su nam autentične memoare: Evanđelja i Djela apostolska. – To su povijesni dokumenti. O Ispovijedi vidi Lk 24, 47; Iv 20, 23.
---
U: Oni koji se ispovijedaju gori su od drugih!
S: Velika li prigovora! Djelomično pristajem i kažem: Neki da, jer se slabo ispovijedaju, a to je na njihovu sramotu. Ali više njih, dapače golema većina, bezuvjetno ne! Kad bi Bog htio otkriti na javnom trgu stvarno stanje duša, kako bi strašnu razliku vidjeli između onih koji se ispovijedaju i onih koji se rijetko ili nikada ne ispovijedaju! Upravo kao između dva odijela, koja jednako upotrebljavamo, od kojih jedno čistimo, a drugo ne.
Sigurno, ako uzmete najgore od onih koji se ispovijedaju i usporedite ih s najboljima od onih koji se ne ispovijedaju, rezultat će vas zadovoljiti. Ali usporedite dobro s dobrim, zlo sa zlim, i vidjet ćete, da stvar mijenja izgled. Moramo gledati ukupno, a ne pojedinačne osobe. Na sto osoba koje se ispovijedaju, naći ćete dva ili možda deset koji su zli; ali na sto onih koji se ne ispovijedaju, naći ćete više od 90 zlih, upravo zbog toga, što se ne ispovijedaju.
Ako zaokružimo pogledom širom sela i gradova, vidjet ćemo vlastitim očima, kaže Gallerani, da tatovi, ubojice, palikuće, razbojnici, žene nesretnice, raspuštene, prodane i sav onaj talog koji puni i okružuje zatvore i tamnice, da izlazi od drugud, a ne iz redova onih koji se ispovijedaju.
Neki je slavni suvremenik napisao: Djeco, samo psujte Ispovijed, ali ona je učinila, da je vaša majka ljubila patnje koje joj je zadavalo vaše djetinjstvo. O, muževi, psujte Ispovijed, ali ona u vašoj odsutnosti drži nepokolebljivu i čistu vašu suprugu. Psujte Ispovijed, o siromasi, ali upravo ona čini, da na vas silazi obilnija i nježnija bogataševa darežljivost. Psujte Ispovijed, bogataši, ali ona je uvijek bolja od svakog ljudskog zakona, čuva i spašava vaša dobra i vaša prava, koja su toliko ugrožena.
Promotrite k tome općenito činjenice, koje svi primjećuju:
1. Je li istina ili nije, da svatko tko se ispovijeda, pokazuje namjeru, da se želi sačuvati ćudorednim; i ako je pao, pokazuje volju ustati.
2. Je li istina ili ne, da svatko tko se želi predati opačini, odmah napušta Ispovijed i povećava redove onih, koji se više ne ispovijedaju?
3. Je li istina ili ne, da se svatko tko se želi vratiti na pravi put, počinje popravljati svećeničkom službom svete Ispovijedi?
Evo, dakle, ako je ovo istina, kliče gore spomenuti P. Gallerani, s pravom smijemo zaključiti, da u Božjem gradu, gdje se ljudi ispovijedaju, ima puno više krjeposti, nego u gradu svijeta, gdje se ne ispovijedaju; i obratno, u gradu svijeta, gdje nema Ispovijedi, broj opačina je mnogo veći, nego u Božjem gradu, gdje se ispovijedaju.
Kako je lako shvatiti, da svi ovi prigovori izviru iz srca i strasti, a ne iz razuma. Udaljite opačinu iz srca, ušutkajte strasti i sutra ćete se ispovjediti kao i drugi.
U: Odlično, oče, okoristit ću se tim odgovorima, i kad unaprijed budem čuo napade i zablude o Ispovijedi, znat ću se svaki puta njima poslužiti i odgovoriti kako treba.
S: U pamet si ukleši ove riječi sv. Pavla: „Kad bi i anđeo s Neba došao i rekao ti stvari protiv Evanđelja, i prema tome protiv Ispovijedi, ne vjeruj ni anđelu“. Tako ćeš biti uvijek dobar kršćanin, što ti od srca želim, jer je Ispovijed život i svjetlo.
Neki profesor, koji se pred neko vrijeme obratio, slučajno sretne svog svećenika, čvrsto ga pogleda i zatim ga uljudno pozdravi i usklikne:
-Vi ste moj ispovjednik!
-Ma! … Ne bih znao – odgovori svećenik nekako nesigurno.
-Da, vi ste moj ispovjednik, poznajem vas! Vama dugujem svoju sreću, jer Ispovijed je život i svijetlo!Tko se ne ispovijeda, ne može biti vjernik, niti se može dičiti da vjeruje.
Neki odvjetnik, koji već mnogo godina nije obavio uskrsnu Ispovijed, promatrajući taj dirljivi prizor, dirnut do dna duše, odluči to sam iskusiti; a završio je s time, da je uvjerio svoje prijatelje da ga slijede. I oni su iskusili, da je Ispovijed zaista život i svjetlo.
PS
Kada već govorimo knjižicama i ispovijedi, ovdje jedna knjižica Ispit Savjesti(pdf) koja služi kao priprava. Lako je pronaći razne izvore koji govore o Ispovijedi, ne znam koji bi bili najbolji.
Spomenuo bih ipak Rippergerova izlaganja koja su mi bila zanimljiva. Objašnjava analogiju ispovijedi kao suda. Pokornik je ujedno i tužitelj i optuženik. Navodi grijehe po vrsti i broju, objektivno i potpuno navodi prijestupe i krivnju optuženika, ne želi i ne smije ništa propustiti. (Analogija ujedno pokazuje da se u ispovijedi ne radi o običnom razgovoru, o nečemu što se svodi na emocije, itd.)
Spominje je u više predavanja i propovijedi; primjerice; Confession Explained: Mortal vs. Venial Sin, Perfect Contrition & Real Conversion , How to Make a Good Confession?, Daily Mass & Confession itd.
---
Siguran sam da ljudi imaju i druge izgovore, ali nabrojani u ovoj knjižici su neki od češćih. (Na temelju prigovora i žara s kojim ljudi izbjegavaju ispovijed, netko bi se mogao zapitati što ih od nje odvraća.)
Iako je naslutio na njih u odgovorima, pretpostavljam da će neki jednostavno reći da im nije "ugodno" ići, tjeskobni su ili što već. (Anksioizni su, rekli bi danas, medikalizirajuću čitavu stvar.) Pa, pretpostavljam da je savjet koji bi vjerojatno dobili bio taj da, ako osjećate strah ili sram, trebali bi se okoristiti njima tako što ćete se fokusirati na posljedice ukoliko to ne učinite - možda vas to motivira da ubuduće ne činite stvari koje morate ispovijediti. (Malo tko voli ići kod liječnika ili zubara.)
***
U ranijim postovima sam prenio nekoliko Gormallyinih odgovora koji se dotiču ispovijedi;
Prema Katoličkoj Crkvi, ako je netko sljedio katoličku doktrinu čitavog svog života, ali je propustio jednu Misu i nije to nikada ispovijedio, bi li on išao u pakao?
Istinsko kajanje se može javiti kod svakoga tko je živ. Jedna pjesma ističe u svojim stihovima da je moguće pokajanje i u posljednjim trenutcima ("Between the saddle and the ground, Mercy he sought and mercy found")
Ukoliko svojom krivicom ne prisustvujete Misi nedeljom ili blagdanom, i namjerno to izostavite iz svoje ispovijedi, teško da se može reći da ste "sljedili katoličku doktrinu".
---
- Kakvo je učenje katoličke crkve o tome da ste u stanju milosti, bez da idete na ispovijed?
U katoliku bi se stanje milosti pokazalo u želji za milošću Sakramenta Pomirenja.
- Zašto trebamo ispovijedati svoje grijehe svećeniku umjesto da ih ispovijedamo izravno Bogu?
Ne "umjesto" Bogu, nego i njemu. Svećenik ima, pod biskupom, moć opraštanja grijeha koju je Krist dao apostolima nakon Uskrsnuća. (Ivan 20-23)
***
Ponavljam i Garrigou-Lagrange iz O ispovijedi i važnosti istinskog obraćenja;
Sv. Augustin je smatrao kako je obraćenje grešnih nešto veće od stvaranja nebesa i zemlje, veće i od stvaranja anđela.
Sv. Toma dodaje kako je opraštanje grešnicima dragocjenije od glorifikacije pravedenih. Nijedna stvorena narav, koliko god savršena nije klica milosti, a milost je klica ili sjeme vječnog života, semen gloriae. Stoga kada je grešnik odriješen grijeha u ispovjedaonici, dolazi do događaja koji je od veće važnosti od ulaska pravedne duše u nebo.
Pascal sažima nauk Augustina i Tome u jednoj od najbolji misli Penseesa;
"Beskrajna udaljenost koja dijeli tijelo od duha predstavlja mnogo beskrajniju udaljenost između duha i ljubavi [milosrđa], jer ona je nadnaravna. [...]
Sva tjelesa, nebeski svod, zvijezde, zemlja i njezina kraljevstva ne vrijede koliko jedan najmanji duh. Jer duh sve to spoznaje i sebe sama, a tijelo ne spoznaje ništa. Sva tjelesa zajedno, i svi duhovi zajedno, i sve njihove tvorevine, ne vrijede toliko koliko najmanji izraz ljubavi. Ona spada u beskrajno uzvišeniji red. Iz svih tjelesa zajedno ne mozeš izvabiti ni najmanju misao: to je nemoguće jer je misao drugoga reda. Iz svih tjelesa i iz svih duhova ne mozeš izvabiti ni jedan pokret prave ljubavi. To je nemoguće, jer je ljubav drugog reda, nadnaravnog. "
