U postu Otac & Otac spomenuo sam Nicolasa Stenu kao jednog od onih znanstvenika koje se u literaturi često naziva ocima određenih znanstvenih disciplina. (Uz to je, kao i drugi nabrojani, bio klerik.)
Nicolas Steno (Niels Steensen) povezan je s više disciplina, primjerice paleontologijom što se možda ne čini kao najuzbudjivija stvar. Pisati o povijesti paleontologije se, u skladu s time, također ne čini toliko uzbudljivim, ali postoji više činjenica o Stenu koje su zanimljive. Njegovi znanstveni doprinosi ne tiču se samo paleontologije nego i drugih grana, ponajviše anatomije i geologije (i stratigrafije) tako da je otkrio neke značajne stvari u svojim istraživanjima koje su promjenile naše shvaćanje stvorenoga svijeta. Ovdje ne bih ulazio u njegov znanstveni rad, nego spomenuo što ga je potaklo na obraćenje.
Rođen je u pobožnoj Luteranskoj obitelji, ali je kasnije, kada je već bio ugledni znanstvenik postao ne samo katolik nego se uskoro odlučio i zarediti; i sve to zbog euharistije i Tjelovske Procesije kojoj je svjedočio.
***
Steno je kao maleni dječak obolio od nepoznate bolesti zbog koje je mirovao i provodio vrijeme čitajući knjige. Nakon završetka studija putovao je europom i upoznao se s nizom poznatih znanstvenika i filozofa odnosno njihovim teorijama što mu je omogućilo da i sam da važne znanstvene uvide (i neovisne kritike poznatih filozofa svog vremena).
Putovanja su ga dovela do Padove gdje je dobio poziciju profesora anatomije. Putovao je zemljom, a u Rimu je čak upoznao i Papu. Naravno, krečući se u takvim krugovima susreo se detaljnije s katoličkim naukom i mnoštvom pobožnih katoličkih intelektualaca i znanstvenika čiji je pristup ostavio pozitivan dojam na njega. (Bilo da se radilo o njihovu privatnu životu ili pristupu novim spoznajama kakve je Steno širio.)
Jednom prilikom, u Livornu, svjedočio je procesiji. S posebnom pažnjom i znatiželjom promatrao je Tjelovsku Procesiju i sav žar kojeg je proizvela. Bila je popraćena glasnom zvonjavom. Prisjetio se procesija kojima je ranije svjedočio u Belgiji, ali ovoga puta nešto je bilo drugačije. U procesiji je bilo mnoštvo ljudi, osjetila se radost, pjesma; mnoštvo barjaka i zastava je vijorilo na blagom povjetarcu koji je dolazio s mora. Sudjelovali su i monasi i svećenici, obučeni u svoja odjela ukrašena čipkom, neki su nosili ruha koja su se sjajila na suncu. Naposljetku je pokraj njega prošao zlatni baldahin ispod kojeg se nalazio svečano odjeveni svećenik noseći pokaznicu sa Svetom Hostijom.
Ljudi su kleknuli kada je Blagoslovljeni Sakrament prolazio, oči su im blistale pune ljubavi dok su gledale Hostiju, sve glave pognute u adoraciji. Latice i cvijeće dolazile su iz svih smjerova.
Steno se tada prisjetio isusovca s kojim je raspravljao o Stvarnoj Prisutnosti, on mu je naglasio Isusove riječi na posljednoj večeri "Ovo je moje tijelo", i Pavlovo pismo Korinćanima. Steno je odlučio da mora djelovati.
***
Esolen je ovako dočarao te trenutke;
Bilo je rano ljeto u lučkom gradu Livornu, pod nadležnošću Ferdinanda II, prijatelja i zaštitnika mladog znanstvenika. Ljudi svih vjera živjeli su i trgovali u Livornu. Ali danas, ovaj četvrtak, Corpus Christi, bio je katolički blagdan, veliki trg ispred katedrale svetog Franje bio je ispunjen vjernicima. Biskup je izašao s pokaznicom, nakon čega je usljedio niz svećenika i ministranata, dok je zbor pjevao iz himna Tome Akvinskoga:
Praestet fides suplementum
Sensuum defectui.
[Vjera duši čovjekovoj
Nek' spoznanje dopuni.]
[...] "Ne vidim Kristovo tijelo", rekao je znanstvenik.
"Ne očima", rekla je ona, dobra i pobožna dama Lucca.
"To je istina. Um je taj koji vidi, ne oči."
Procesija im se približila. Signora Arnolfini pala je na koljena. Tako je učinio i Nicolas Steno. "Nisam siguran", rekao je.
"Tada morate istražiti. Čitajte Crkvene oce. Obećajte mi", rekla je, smiješeći se, ali s hitnošću. "Obećaj mi to. Ferdinand to isto priželjkuje."
"Obećavam."
Mladić je zadržao svoju riječ. Istraživanje ga je dovelo do uvjerenosti kako je Krist uistinu prisutan u Euharistiji, Tijelom, Krvlju, Dušom i Božanstvom, pod prilikom kruha: Kako je to moguće? Tko može razjasniti čudo? Možda je mislio i na to, uz sva ona Božja djela koja je proučavao kada je rekao [u jednom predavanju]; ""Divne su stvari koje vidimo, a divnije su stvari koje spoznajemo; Ali najdivnije od svih stvari su one koje potpuno ne shvaćamo i ne spoznajemo."
Na dan Svih Svetih, Steno je pristupio Crkvi.
***
Svjestan da se mora predati Bogu, Steno postaje svećenik. Posvetio se teologiji. Djelovao je u protestanskom okruženju (u vrijeme protureformacije), u bogatim gradovima gdje su ismijavali njegovo odricanje i siromašan život. U zajednicama u kojima se kasnije našao često je nailazio na neprijateljstvo zbog svoje predanosti.
***
Opisao je:
"Čim sam pažljivo razmislio o Božjim milostima prema meni, činilo se da ih je toliko mnogo da nisam mogao a da Mu ne ponudim najbolje od sebe i na najbolji način, iz dubine svog srca… Stoga, upoznavši veliko dostojanstvo svećeništva… zamolio sam i dobio da mogu prinijeti Bezgrešnu Hostiju Vječnom Ocu za svoje dobro i dobro drugih."
***
Blaženi Nicolas Steno, moli za nas!
PS
Obraćenje poznatog znanstvenika potaknula je procesija kojoj je svjedočio, dirnula ga je iskazana pobožnost vjernika. Kasnije se zbog nje (i pitanja Stvarne Prisutnosti) upustio u teološka istraživanja gdje je shvatio apostolsko nasljeđe Crkve; naučiteljski i sakramentalni autoritet ukorjenjen u apostolima, ocima i mučenicima; i svetost Crkve. (Istraživanja su nalikovala njegovim prijašnjim istraživanjima u drugim disciplinama.)
O Transupstancijaciji vidi kategoriju postova transupstancijacija.
---
Pascal u jednoj od svojih misli;
Kako mrzim te gluposti nevjerovanje u Euharistiju, itd! Ako je Evanđelje istinito, ako je Isus Krist Bog, kakve teškoće ima u tome?
