Filozof J.Budziszewski na svome blogu u objavi That Mourns in Exile Here odgovara(2015.) čitateljici koja u posljednje vrijeme ne osjeća radost i cjelovitost koju je nekoć osjećala vezano uz svoju vjeru, Osjeća se kao da je "jednom nogom u Crkvi, a drugom vani."
***
Prenosim Odgovor[J.Budziszewski]
Budući da se nismo osobno sreli, oprostiti ćete mi što govorim općenito, ali mislim da bi bilo dobro razmotriti neke od najčešćih razloga koji dovode do vjerskog stanja u kojem se nalazite. Po mojoj procjeni, postoji sedam većih;
Prvi je normalno kolebanje osjećaja. Spominjem ga prije svih ostalih jer niste opisali nikakve intelektualne probleme vezane uz vjeru; čini se da problem leži u vašem osjećaju povjerenja. Sama vjera nije osjećaj, iako mnogi ljudi misle da jest. Vjera je jednostavno prijanjanje uz Boga slobodnim pristajanjem na istinu koju je On otkrio. Drugim riječima, vjera je nešto što čine um i volja, a ne nešto što čine emocije. Budući da su naše emocije nestabilne, sasvim je normalno da naši osjećaji pouzdanja kolebaju gore-dolje, čak i ako dosljedno i snažno pristajemo uz Boga. Ako ne razumijemo razliku između vjere i osjećaja, normalno kolebanje moglo bi dovesti do paničarenja odnosno pomisli da gubimo vjeru. Zbog toga takvo stanje može trajati puno dulje no što bi inače trajalo.
Tražili ste me savjet, pa evo što možete učiniti u vezi s normalnim promjenama osjećaja: Imajte na umu da samo po sebi biti na niskoj razini (doline vala osjećaja) nije loša stvar; Bog to koristi da nas nauči da svoje povjerenje položimo u Njega, a ne u svoje osjećaje prema Njemu. Živite u oslanjanju na Njega, kao da vaši osjećaji ne kolebaju. Na kraju će se vaše pouzdanje vratiti.
---
Drugi je depresivno raspoloženje. Depresivnost nije samo stvar negativnih osjećaja; um je također uključen jer smo razvili naviku dopuštanju svom umu da se fokusira na stvari koje nemamo razloga vjerovati, a koje održavaju loše raspoloženje. Što se gore osjećamo, to više takve stvari govorimo sebi, a što više takve stvari govorimo sebi to se gore osjećamo. Unutarnji monolog varira ovisno o osobi. Litanija jedne osobe glasi: "Ja sam neuspješan." Druge pak: "Nikada neću imati prijatelja." ili: "Sve čega se dotaknem pretvara se u pepeo." ili: "Ništa nema smisla." Što se tiče vjere, još jedna litanija može glasiti: "Sve te stvari o Bogu i Kristu jednostavno ne mogu biti istinite.“
Evo što možete učiniti u vezi s depresivnošću: Otkrijte jeste li "depresivni". Ako jeste, potražite pomoć od Crkve. Iznenađujuće je lako biti blago depresivan bez da ste toga svjesni. Provjerite začarani krug kojeg sam spomenuo - petlju između onoga što sami sebi govorite i kako se osjećate. Presijecite je.
---
Treći razlog je grijeh. Čovjek bi pomislio da će ljudi prvo prestati vjerovati u Boga, a zatim početi živjeti na načine koje On zabranjuje. Međutim, puno je češće činiti nešto na što On upozorava te se ne pokajati, a zatim početi tražiti razloge za nevjerovanje u Boga. To je vrlo uobičajeno u atmosferi kontinuiranog iskušenja i uobičajenog prepuštanja užitku koji karakterizira većinu sveučilišnih kampusa.
Ispravan odgovor na nepokajani grijeh je vrlo jednostavan: Okrenite se od njega, sakramentalno se ispovjedite te prihvatite Kristov oprost i pokoru.
---
Četvrti razlog je duhovni nemar. Iako je i ovo grijeh - tradicionalni naziv za njega je acedia ili lijenost - njegova priroda razlikuje se od ostalih. Neki grijesi su sebični jer nepravedeno preferiramo sebe i svoje dobro; Ali bit lijenosti leži u tome što ne tražimo dovoljno ono što je dobro za nas - odnosno, ne težimo našem konačnom dobru, a to je Bog. Stoga zanemarujemo bogoslužje, duhovna čitanja, djela ljubavi, sakramente ili neke od sakramenata (spominjete da redovito pohađate misu) - i predvidljivo, rijeke milosti se zamuljuju.
Evo što možete učiniti vezano uz lijenost: Poželite da Krist probudi vašu čežnju za Njim. On to već čini, inače mi ne biste pisali. Zamolite Ga, stalno Ga to molite; zamolite svoje zemaljske i nebeske zagovornike da vam pomognu moliti. Budite strpljivi, ali budite spremni, jer će u pravo vrijeme On sigurno odgovoriti. Bog želi izliti svoju milost, ali moramo surađivati.
---
Peti razlog je nedostatak duhovnih prijateljstava. Prema drevnoj izreci Crkve, solus Christianus, nullus Christianus – „Osamljeni kršćanin, nijedan kršćanin.“ Bog nas je stvorio društvenim bićima; zato postoji Crkva. Lijepo je oduprijeti se lošem pritisku vršnjaka, ali puno je važnije pronaći prave vršnjake, provoditi vrijeme s njima, ohrabrivati ih i biti ohrabren od njih. Ne možemo napredovati u vjeri ako su nam najbliži suputnici stranci, a vaši nevjerujući prijatelji ne mogu vam pomoći s vašim problemom, bez obzira koliko suosjećajni bili.
Ako je to problem, rješenje bi trebalo biti jasno: Stvorite duhovno zdrava prijateljstva i izbjegavajte duhovno nezdrava! Spominjete prijatelje, ali ne spominjete jesu li oni suputnici u vjeri. Potražite prijatelje među najvjernijim katolicima koje poznajete, ljudima s kojima možete moliti i s kojima možete štovati.
---
Šesti razlog je kulturno bombardiranje koje dolazi u dva oblika. Prvi oblik je beskrajna količina poganske propagande koja do nas dopire iz društva koje inzistira na življenju kao da nema Boga; Drugi oblik je čista buka. Čak i u onim rijetkim prilikama kada izvadimo slušalice, isključimo se s društvenih mreža i približimo se svetištu, svo to brbljanje i zveckanje odzvanja u našim mislima. Bog zapovijeda pribjegavanje ponoru tišine kako bismo Ga mogli čuti: "znajte da sam ja Bog."
Evo što možete učiniti vezano uz spomenuto bombardiranje: Isključite bujicu propagande riječi, zvukova i slika. Neprestano se podsjećajte da to jest propaganda. Proberite svoju glazbu i svoje hobije. Isključite se i ostanite isključeni. Uvedite svetu tišinu u svoj život. Bog će govoriti u toj tišini; slušajte.
---
Sedmi razlog za uznemirenost oko vjere je vjerojatno najćešće pogrešno shvaćen. Ponekad kršćani misle da nešto s njima nije u redu ako su duhovno neispunjeni; Ali zapravo nešto s njima ne bi bilo u redu kada bi mislili da su postigli ispunjenje na ovome svijetu. Sveti je Pavao govori o tome kako "stenjemo" opterećeni, da "život iskapi što je smrtno". Pa ipak, isti Pavao nam savjetuje da se radujemo, jer jednog dana više nećemo vidjeti Krista kroza zrcalo, u zagonetki, već licem u lice.
Evo što možete učiniti u vezi s neispunjenom duhovnom čežnjom: Radujte se kao što je to činio sveti Pavao. Ta čežnja je blagoslovljeni podsjetnik da smo stvoreni za nebo i da ne možemo biti potpuno kod kuće u ovome svijetu. [...]
---
Je li išta od ovoga rasvjetlilo od čega možda patite? Nadam se.
PS
Ne znam postoji li još neki značajniji razlog kojeg Budziszewski nije spomenuo, a da vrijedi u ovakvom slučaju. (Postavljačica pitanja ne spominje problem s naukom ili nešto slično, ona jest vjernica, ali njeni trenutni "osjećaji" i doživljaji se razlikuju od nekadašnjih.)
Kao drugi razlog Budziszewski navodi depresivnost, koristi eng. pojam "depression" što bi nekog moglo podsjetiti na medicinski pojam, ali on je pritom, sudeći po opisu, prije mislio na svojevrsni filozofski pojam egzsitencijalne krize, začarani krug negativnog ramišljanja.
(Razni fiziološki problemi također mogu biti razlog našeg nezadovoljstva bilo kojim stanjem u životu, nešto čega u tom trenutku nismo nužno svjesni. Ipak, takva ideja je vjerojatno i preraširena danas, nezadovoljstvo životom se smatra patološkim, medicinskim stanjem, kao da naši izbori nikako ne utječu na naš život.)
---
Već sam objavljivo o sličnim temama, vidi kategorije; tri puta duhovnog života, sustavni prikaz duhovnog života, apologetika, grijeh, distrakcija, katolički život, ispovijed; odnosno postovi Potrudite se (vezano uz kršćanstvo), Koliko ozbiljno ulažete u vjeru?, Borite li se s napastima, borite se s napastima, O mržnji prema Bogu, Kršćanstvo za neljubazne, O druženju i sakramentima, Pobožnost i krepost štovanja Boga, Zašto je crkva doživjela pad u Europi? itd.
---
Nije baš potpuno jasno na što se žali i što očekuje, ali neovisno o pitanju i situaciji u kojoj se našla konkretna osoba, radi se o nekoliko korisnih primjedbi koje su primjenjive na sumnje koje ljudi danas iznose o svom vjerskom putu.
U nastavku prenosim sažetak navedenih;
- Vjera nisu osjećaji. Osjećaji su nestabilni, uobičajeno je da se osjećaji mijenjaju, nećete uvijek biti na "vrhuncu" i sjajno se "osjećati" vezano uz pitanja vjere.
- Možda ste upali u začarani krug negativnih razmišljanja (Ili imate neki razlog lošeg raspoloženja.)
- Grijeh – Iako se često pretpostavlja da ljudi prestanu vjerovati pa se nakon toga upuštaju u grijeh, događa se upravo suprotno, ljudi se upuštaju u razne grijehe, ne kaju se za grijehe i zbog tih grijeha kasnije napuste vjeru.
- [Duhovna] lijenost – nismo razvili čežnju prema Bogu, ne težimo prema našem konačnom dobru. Lijeni smo činiti ono što bismo trebali činiti u svojim duhovnim nastojanjima.
- Duhovna izoliranost – potreban su vam prijateljstva s drugim vjernicima, duhovna zdrava prijateljstva s ljudima koji će vas razumijeti i savjetovati.
- Kulturno bombardiranje, u najmanje dva oblika, prvi je protuvjerska propaganda, a drugi stalna distrakcija.
Konačni razlog jest taj da nikada na ovom svijetu nismo potpuno (duhovno) ispunjeni. Zapravo bi bilo neobično kada bi mislili da ste postigli ispunjenje na ovome svijetu.
