ponedjeljak, 1. prosinca 2014.

U iščekivanju novog kvartala

Premijer Milanović uđe u banku kako bi podigao novce sa računa. Pristupi blagajnici i kaže: "Dobar dan gospođo, podigao bih novce?"

Blagajnica: "Naravno, možete li mi molim Vas samo pokazati osobnu?"

Milanović: "Iskreno, nisam ponio osobnu jer sam mislio da za time nema potrebe. Ja sam premijer Milanović, premijer Republike Hrvatske!!!"

Blagajnica: "Da gospodine, znam tko je premijer, ali uz sve ove regulacije i pravila banaka, i zbog varalica i krivotvoritelja itd. morate pokazati osobnu."

Milanović: "Pa samo pitajte bilo koga ovdje u banci i reći će vam tko sam ja. Svi znaju tko sam."

Blagajnica: "Žao mi je gospodine, ali takva su pravila i moram ih slijediti."

Milanović: "Naređujem vam da mi isplatite novce!"

Blagajnica: "Gledajte gospodine premijeru, evo što možemo učiniti.

Primjerice, jedan dan došao je Luka Modrić bez osobne, kako bi dokazao da je to stvarno on, dali smo mu loptu pa je malo tehnicirao i pogodio prekrasnim volejem loptu u koš na drugoj strani ureda. Zbog te iskazane vještine znali smo da je to Luka Modrić pa smo mu isplatili novce. Jednom je tako došao i Marin Čilić, također bez osobne. Izvukao je iz svoje torbe reket, i opalio takav savršen servis da smo odmah imali dokaz da je to on.

Dakle gospodine premijeru, što vi možete napraviti da bi dokazali da ste to baš Vi, premijer Republike Hrvatske?"

Milanović je zastao, malo se vrtio, razmišljao, i razmišljao, te na kraju odgovorio;

"Iskreno, ne znam. Ne znam što bih ja sad trebao napraviti u ovoj situaciji? Ne mogu se sjetiti niti jedne stvari. Nemam pojma."

Blagajnica: "Želite li isplatu u sitnijim ili krupnijim novčanicama, gospodine premijeru?"

 
PS

I što bi trebalo napraviti? Pa, s obzirom da djeca koja su rođena početkom "krize" već kreću u školu, slobodno pričekamo da i maturiraju, ne želimo im izazvati stres promjenom okoline. Poduzetništvo nam je neprijatelj (tko zna po koji put da se to proglašava na ovim prostorima), a mi živimo sve lošije, očito, ne borimo se dovoljno snažno protiv njega. ("Samo pojačajte [borbu], moj stajling to može podnijeti." )
 
Unatoč svom nazivu, konzervativci su sve samo ne "konzervativni" kada se radi o potrebnim promjenama. Postoji centar za obnovu kulture, i mislim da "obnova" bolje dočarava cilj konzervativaca. Konzervativci su za očuvanje onoga što je dobro, i obnovu onoga što smo izgubili kroz 20. stoljeće, uz naravno promišljene i postepene inovacije koje su uvijek dio konzervatizma. (Vidi post Konzervativci i tradicija, i općenito kategoriju konzervatizam.)
 
Ali tko zna, možda se nešto dobro dogodi poslije izbora? Chesterton upozorava;
"Kada je političar u opoziciji onda je stručnjak za sredstava kojima će postići neki cilj; a kada je na vlasti onda je stručnjak za sve prepreke tom cilju."
Vidi post Kako razmišljaju političari i njihovi glasači, izdvajam Sowellov citat;
"Ne možete stvarno shvatiti politiku dok ne shvatiti kako političari ne pokušavaju riješiti naše probleme. Oni pokušavaju riješiti svoje vlastite probleme - a najvažniji su biti izabran i ponovno biran. Što god da je na trećoj poziciji nije toliko važno."
 "...onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete
 biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo." Obuzet slatkim nektarom
 vlasti nema problema s mijenjanjem onoga što je dobro, i
 zadržavanjem onoga što nije.
 
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove