srijeda, 31. prosinca 2014.

George Ellis o suvremenoj fizici, fizičarima i filozofiji

John Horgan objavio je u ScientificAmerican-u intervju s fizičarom Georgeom Ellisom. Ellis je uspješan fizičar koji je uz svoj rad pisao i o nekim drugim temama. Kritičan je prema smjeru u kojem se kreću neka istraživanja odnosno teorijama koje ne smatra strogo znanstvenim. Već sam ga spominjao u postu o multiverzumu. (Samo bih naglasio što tada nisam, da eventualna potvrda multiverzuma nema posebnog utjecaja na klasične dokaze Božje egzistencije.)

Pročitajte intervju ovdje - Physicist George Ellis Knocks Physicists for Knocking Philosophy, Falsification, Free Will. U nastavku prenosim nekoliko odlomaka, ali ima još zanimljivih razmišljanja o kompleksnosti, ograničenjima eksperimentalne fizike, TOE i sličnome. Inače, Horgan je autor knjige Kraj znanosti koja je objavljena i na hrvatskome. Postoje ljudi koji, malo je reći, ne vole Horgana. Pojedini teoretičara struna također nisu oduševljeni Ellisovim razmišljanjima, ali to nije bitno za razmišljanja koja prenosim;

***
Horgan: Lawrence Krauss, u svojoj knjizi A Universe from Nothing, tvrdi kako je fizika zapravo riješila misterij zašto postoji nešto, a ne ništa. Slažete li se?
Ellis: Sigurno da ne. On predstavlja neispitane spekulativne teorije kako su stvari došle u postojanje iz pred-postojećih kompleksa entiteta, uključujući variacionalne principe, teoriju kvantnog polja, specifične grupe simetrija, vakuum, sve komponente standardnog modela fizike čestice. On ne objašnjava zašto su ti entiteti mogli pred-postojati trenutak nastajanja svemira, zašto bi uopće postojali, ili zašto bi imali formu koju su imali. Pritom ne daje nikakve eksperimentalne ili opservacije procese kojima bi mogli testirati te živopisne spekulacije pretpostavljenog mehanizma generiranja-svemira. Kako uopće možete testirati što je postojalo prije nego što je svemir postojao? Ne možete.

Prema tome, ono što prezentira nije testirana znanost. Radi se o filozofskoj spekulaciji, za koju, čini se, vjeruje da je toliko uvjerljiva da ne mora dati nikakvu konkretizaciju dokaza kojom bi potvrdio da je točna. Pa, ne može imati nikakve dokazi oko toga što je postojalo prije nego što je prostor i vrijeme dovedeno u postojanje. Povrh svega, on vjeruje da te matematičke spekulacije rješavaju tisućljetni filozofski problem, bez da se ozbiljno pozabavi filozofskim pitanjima. Vjerovanje da se sva stvarnost može potpuno shvatiti terminima fizike i jednadžbama fizike je fantazija. Kao što je to Eddington sjajno istaknuo u svojim Gifford predavanjima, radi se o parcijalnim i nepotpunim reprezentacijama fizikalne, biološke, psihološke i socijalne stvarnosti.

Osim toga, Krauss ne odgovara na pitanje zašto zakoni fizike postoje, zašto imaju oblik koji imaju, ili u kakvoj manifestaciji su postojali prije nego što je svemir postojao (u što mora vjerovati ako vjeruje da su oni doveli svemir u postojanje). Tko ili što je izmislilo načela simetrije, specifične grupe simetrije, gauge teorije itd? Nije ni započeo odgovarati na ta pitanja.

Ironično je što tvrdi da je filozofija bezvrijedna, a onda on se on sam bavi takvom filozofijom. Čini se kako bi znanstveno obrazovanje trebalo uključivati neke osnovne module o Platonu, Aristotelu, Kantu, Humeu, i drugim velikim filozofima [...]

Horgan: Jeste li fan teorije multiverza? Teorije struna? Antropičkog principa?
Ne (možda je točna, ali je nedokaziva, previše neprovjerljivih nagađanja o postojanju beskonačnosti entiteta, loše definirana i neprovjerljivih mjera vjerojatnosti), ne (prespekulativan uvod vrlo kompleksnih nevidljivih entiteta, tretira gravitaciju kao bilo koju drugu silu), da (koji god da date odgovor, radi o stvarnom pitanju koje zaslužuju razmatranje). Fino ugađanje fundamentalnih fizikalnih parametara je potrebno kako bi mi mogli postojati. Razmatranje tog pitanje je dovelo do mnogih zanimljivih istraživanja.[...]

Horgan: Krauss, Stephen Hawking i Neil deGrasse Tyson su oštro napadali filozofiju kao gubitak vremena. Slažete li se?
Ako to stvarno vjeruju onda bi se trebali upuštati u nekvalitetnu filozofiju u vlastitim razmišljanjima. Ne možete se baviti fizikom ili kozmologijom bez pretpostavljene filozofske osnove. Možete izabrati da nećete razmišljati o tim osnovama: ali bit će i dalje tamo kao nepropitani temelji onoga što radite. Činjenica da niste spremni propitati filozofske temelje onoga što radite ne znači da ti temelji nisu tu; samo znači da su neispitani. [...]

Ellis: Vi ste kršćanin, točnije kveker. Ima li vaša vjera efekt na vaš znanstveni rad, ili obrnuto?
Možda ima određeni utjecaj na teme kojima se odlučujem baviti, ali ne može utjecati na samu znanost koja ima vlastitu logiku koju morate slijediti kamo god vodi bez straha ili koristi, unutar područja primjena relevantnih teorija.

Moja filozofska i religiozna razmišljanja moraju se naravno ozbiljno pozabaviti današnjom znanošću, ali pritom (a) razlikujem vrlo jasno između onoga što je provjerena ili provjerljiva znanosti i onoga što to nije, (b) usrdno se trudim vidjeti koje aspekte stvarnosti možete razumijete strogo znanstvenim pristupom, a što leži van granica matematički temeljenim pokušajima enkapsulacije aspekta naravi onoga što postoji.

Mnogi ključni aspekti života (poput etike: što je dobro a što je zlo, i estetike; što je lijepo a što je ružno) leži van domene znanstvenog istraživanja (znanost vam može reći kakve okolnosti bi dovele do izumiranja polarnih medvjeda, ili čovječanstva; ali nema ništa za reći oko toga bi li to bila dobro ili loše, ne radi se o znanstvenom pitanju).

Pokušaji objašnjavanja vrijednosti u terminima neuroznanosti ili evolucijske teorije nemaju ništa za reći oko toga što je dobro ili zlo. Radi se o filozofskom ili religioznom pitanju (znanstvenici koju pokušavaju objasniti etiku na temelju takvih vrsta pristupa uvijek potajno uvode neki neispitani koncept toga što je dobar život.) I ne mogu vam primjerice reći, na znanstvenoj osnovi, što bi trebali poduzeti u vezi Izraela ili Sirije. Radilo bi se o kategorijskoj pogrešci.

Horgan: Je li vaš društveni aktivizam, vaša borba protiv apartheida – vezana uz vaš znanstveni rad?
Ne izravno. Temelji se na zabrinutostima koje su vezane uz ljudske vrijednosti i etiku koje leže van dosega znanosti per se.

Horgan: U nekim svojim tekstovima, upozoravate protiv prekomjernog determinizma u fizici, i znanosti. Možete sli sažeti svoju zabrinutost?
Mnogi znanstvenici su jaki redukcionisti koji vjeruju da fizika sama može odrediti ishode stvarnog svijeta. To je demonstrabilno netočno – primjerice računalo na kojem ovo pišem ne bi moglo doći u postojanje kroz djelovanje fizike same.

Problem je što se ti znanstvenici fokusiraju na neku nit u mreži uzročnosti koja stvarno postoji, a ignorira druga koja demonstrabilno postoje – primjerice ideje u našim umovima, ili algoritmi ugrađeni u kompjutorske programe. Navedeni demonstrabilno djeluju s vrha- prema-dnu kako bi uzrokovali fizikalne učinke u stvarnom svijetu. Svi ti procesi i stvarni ishodi su kontekstualno ovisni, a to omogućuje učinkovitost procesa poput adaptivne selekcije koji su ključni za nastanak istinske kompleksnosti.

Kao što sam naveo, matematičke jednadžbe predstavljaju samo dio stvarnosti, i ne smije ih se pomiješati sa stvarnošću. Specifično povezani problem, postoji skupina ljudi koji pišu radove temeljene na ideji da je fizika računalni proces. Ali fizikalni zakon nije algoritam; tko onda odabire računalnu strategiju i algoritme koji ostvaruju određeni fizikalni zakon? (Konačni elementi možda?) U kojem je jeziku napisan? (Koristi li Priroda Javu ili c++? Kakav je strojni kod?) Gdje je CPU? Što se koristi za memoriju, i na koji način se izvršavaju ulazne i izlazne naredbe? Osim toga, ako je računanje, kako Priroda izbjegava problem zaustavljanja? Radi se o jako lošoj analogiji koja ne funkcionira.

Horgan: Einstein, u citatu [...] sumnja u slobodnu volju. Vjerujete li vi u slobodnu volju?
Da. Einstein ponavlja vjerovanje da je svako uzrokovanje od dna prema vrhu. To jednostavno nije tako, kao što mogu demonstrirati na temelju mnogih primjera iz sociologije, neuroznanosti, psihologije, epigentike, inženjerstva i fizike. Osim toga, da Einstein nije imao slobodnu volju u nekom značajnom smislu, onda nije mogao biti odgovoran za teoriju relativnosti – radilo bi se o produktu procesa niže razine, ne o inteligentnom umu koji odabire između mogućih opcija.

Teško je vjerovati da je tako – zapravo se čini da nema nikakvog smisla. Fizičari bi trebali obratiti pažnju na Aristotelove četri forme uzrokovanje – ako imaju slobodnu volju da odlučuju što rade. Ako nemaju, zašto gubiti vrijeme na razgovor s njima? Nisu odgovorni za ono što kažu


PS

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana