ponedjeljak, 19. siječnja 2015.

V. o liberalnoj kulturi

Komentirajući određene američke rasprave vezane uz pravo posjedovanja oružja, filozof Vallicella je primijetio kako je problem liberalna kultura, a ne "kultura oružja". Naveo je četiri karakteristike liberalne kulture koje pogoduju nasilju. Izvorni post The Problem: Gun Culture or Liberal Culture?, uz male preinake prenosim u nastavku;

1. Liberali obično imaju blag stav prema zločinu

Theodore Dalrymple je to opsežno dokumentirao, lista njegovih članaka ovdje. Također njegov esej No Contrition, No Penalty .

[... V daje neke primjere, tvrdi da kazna mora odgovarati zločinu. Jedan odlomak iz TD-ovog eseja po mom izboru;
"Savez između političara i birokrata koji žele minimizirati troškove zatvorskog sustava, te liberalnih intelektualaca koji u zločinu vide prirodan i razumljiv odgovor na društvenu nepravdu, kojeg bi bilo još nepravednije kazniti, dovelo je do dugotrajnog i za sada još nedovršenog eksperimenta u popustljivosti koji je umanjio kvalitetu života milijuna ljudi, posebice siromašnih."

Iako američko društvo i kazneni sustav o kojem piše V. – odnosno britansko o kojem piše TD - ima svoje specifičnosti, i mi u HR smo imali slučajeva nekažnjavanja, blagog kažnjavanja, puštanja na vikende i sličnog; kao i neizostavnog opravdavanja zločina kao rezultata društvene nepravde.]


2. Liberali imaju tendenciju potkopavanja morala svojim protivljenjem religiji

Mnogi od nas su internalizirali etičke norme koje vode naše živote putem vjerske pouke u djetinjstvu. Primjerice, poučili su nas Deset Zapovijedi. Nisu nas samo učili o njima, nego su nas učili njih. Učili smo ih srcem, i k srcu smo ih primili. Takva rana pouka, suprotno od onoga što A.C.Graying i ostali militantni ateisti misle, imala je vrlo pozitiva učinak na nas prilikom formiranja naše savjest, pretvorila nas je u pristojna ljudska bića. Ne želim reći da je moralna formacija moguća jedino unutar religije, nego da neke religije rade sjajan posao prenošenja i usađivanja etičkih standarda koji usmjeravaju život i čine ga lakšim; da je moralna formacija van religije malo vjerojatna za prosječnu osobu, a da je gotovo nemoguća ukoliko djecu jednostavno prepustite štetnom utjecaju sekularnog društva čiji se utjecaj prenose kroz televiziju i ostale medije. Svatko s moralnim osjećajem može vidjeti kako su masovni mediji postali kanalizacija u kojoj se svaka vrsta kulturnog onečišćenja ne samo tolerira nego promovira. Mi koji smo davno educirani možemo se umočiti u tu kaljužu bez previše moralne štete; ali predati našu djecu bilo bi stvarno zlostavljanje, kao što bi to rekao zaslijepljeni profesor Grayling.

Odvjetnici ACLU-u [~udruge], da uzmem primjer osobito destruktivnih ljevičara, nastoje ukloniti svaki trag naše judeo-kršćanske etičke tradicije iz javnog prostora. Ne mogu ni početi nabrajati sve njihove budalaštine, ali nedavno je ... [V. nabraja neke primjere, i kod nas možemo čuti slične zahtjeve.]


3. Liberali obično imaju niske standarde, slave bezvrijedno te ne predstavljaju uzorne karaktere

Naši suvremeni medijski majstori izgleda misle kako je smisao umjetnosti degradirati senzibilnost, omesti kritičko mišljenje, slaviti razne gadove, i nabijati nam na nos sve više seksa i nasilja. Čini se očitim da je liberalna fetišizacija slobode izražavanje bez ograničenja ili osjećaja odgovornosti dio problema. Ali i određena vrsta libertarijanskih ili ekonomskih konzervativaca nosi svoju krivnju. Njihova pohlepa za profitom je također tu uključena.

Što to karakterizira suvremeno medijsko baljezganje? Između ostalog, neprestano predstavljanje nedostatnih ljudskih bića kao da su nešto više od onoga što jesu, kao da ne postoji ništa pogrešno u njihovu načinu života. Devijantno ponašanje se predstavlja kao uobičajeno i prihvatljivo, ako ne i poželjno. Zatim se nude jadna objašnjenja takvog predstavljanja: "takav je današnji život; mi jednostavno prikazujemo stvari kakve jesu." Nikada im ne pada na pamet da umjetnost možda ima oplemenjujuću funkciju.

Liberali i ljevičari misle da je svako predstavljanje vrijednih ciljeva ili stilova života kojima se možemo diviti tek licemjerno propovijedanje; A za liberale i ljevičare, ništa nije gore od licemjerja. Zapravo, dobar indikator pripada li netko toj klasi neizlječivo neprosvjećenih je opsjednutost licemjerjem za kojeg smatra da je najgora stvar na svijetu. [Vidi post O Licemjerju.]


4. Liberali obično negiraju ili umanjuju slobodu volju, odgovornost pojedinca, i stvarnost zla.

Ovo je povezano s točkom broj dva, ljevičarskim neprijateljstvom prema religiji. Ključno za našu judeo-kršćansku tradiciju je vjerovanje da je čovjek stvoren na Božju sliku i priliku. Ta slika je ona tajanstvena moć u nama koju zovemo slobodna volja. Sekularno ekstremistički napadi na religiju su ujedno i napadi na tu tajanstvenu moć, kroz koju zlo dolazi na svijet.

Radi se o široj temi, dovoljno je napomenuti da je jasan pokazatelj tog negiranja bizarno liberalno prebacivanje odgovornosti za zločin na nežive objekte, pištolje, kao da je oružje, a ne pucač, izvor zla za koje je oružje samo instrument.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove