nedjelja, 18. siječnja 2015.

Tko će se suprotstaviti Državi?

A.D. Lindsay u The Modern Democratic State objašnjava tenzije između Crkve i Države:
"Bilo je možda podjednako važno što je postojanje i prestiž Crkve spriječilo društvo od toga da postane totalitarano, spriječilo je svemoćnu državu, i očuvalo je slobodu na jedini način na koji je moguće očuvati slobodu – održavanjem u društvu organizacije koja se može suprotstaviti državi... Nijedna strana nije negirala da postoje dvije sfere, jedna pripada Crkvi, druga državi. ... Postoje stvari koje su Careve i stvari koje su Božje. Može biti neslaganja o tome što je čije, ali samo postojanje distinkcije nitko nije negirao."

Konzervativci, neovisno o tome jesu li religiozni, trebaju podržavati utjecaj religije jer je ona jedna od faktora koji sprečavaju Ljevicu od stjecanja potpune kontrole. Religija izmiče totalitarnoj kontroli, a to se mnogima ne sviđa pa je pokušavaju ugušiti ekstremističkim tumačenjima odvojenosti Države i Crkve.


Nije bitna samo vrijednost religije u životima građana, antitotalitarne vrijednosti koje oblikuje kod njih, nego je bitna i njena snaga u političkom životu. Totalitarna ljevica je toga svjesna. Crkvi nije bilo potrebno oduzeti imovinu samo zato što ju ima - kako bi je podijelili sebi i svojim prijateljima, nego zato što je predstavljala stalnu prijetnju. Država mora preuzeti kontrolu, ona ne konfiscira samo imovinu, nego čitavo društvo, ne može se dopustiti djelovanje Crkvi, ne može se dopustiti da kršćani žive svoje vrijednosti.

Danas su metode nešto drugačije, ali napad su u nekim stvarima još veći. Provode se, ili se barem pokušavaju provesti, različiti programi kojima je cilj "osloboditi" društvo od običaja, tradicija, autoriteta i institucija. Ali što je društvo bez običaja, tradicije, autoriteta i institucija? Što preostaje od društva? Tko onda definira društvo?

Religija, prema naprednjacima, nudi opijat - "raj na nebu", a oni nude "raj u budućnosti" koji je dostižan, potrebno je samo predati vlast intelektualnoj predvodnici (koja je odvojena od - i iznad je- masa). Dok kršćani štuju Boga na visinama, oni štuju boga kojeg su spustili na zemlju i preoblikovali u idealno društvo.

No, kada se društvo pretvori u nepovezani skup atomiziranih pojedinaca, tko će preuzeti kontrolu? Tko preuzima sve odnose u društvu? Tko se može nositi s katastrofom koja slijedi?

***

"Kada ukinete Boga, Vlada postaje Bog."
G.K. Chesterton

Tko se može suprotstaviti svemoćnoj Državi i naprednjacima koji nas vode u tu rajsku budućnost? Rekao bih da je jedan od odgovora, zapravo najbolji odgovor, Crkva. Konzervativac koji cijeni ono što je dobro u društvu i želi to očuvati, obnoviti i podržati trebao bi prepoznati vrijednost utjecaja Crkve, ali i svi oni koji cijene slobodu trebali bi imati simpatija prema instituciji koja predstavlja protutežu Državnoj svemoći. (Često to nije slučaj, pa oni koji misle da cijene slobodu nemaju problema s korištenjem državne prisile da ostvare svoj slobodarski raj.)

"Ali Crkva želi totalitarno društvo", reći će naši napredni sugrađani, i popratiti to poznatim izrazima. No, takvim izjavama se zapravo žale da se Crkva protivi njihovom totalitarnom preuzimanju društva – a to prema njima znači da je totalitarna. (Ako se primjerice protivite prisilnom preodgoju Vaše djece kojeg su oni osmislili, onda ste totalitarist - kako se uopće usuđujete ometati njihove nimalo totalitarne pokušaje.)

Važnost civilnog društva, prostora između države i pojedinca, je potpuno izbrisana. Danas, civilno društvo nisu obitelji, zajednice, župe, udruženja, klubovi nego skup kvazinevladinih ureda i udruga koje koriste moć te iste države da bi provodili svoje planove. Tako ste mogli čuti da udruge civilnog društva zahtijevaju provođenje različitih odgoja u školama. "Civilno društvo" niste Vi i Vaše obitelji, niste Vi i Vaši prijatelji, nego je to skup profesionalnih aktivist; Vi niste društvo, nemate pravo upravljati plodovima svoga rada ili odgajati svoju djecu – to bi bilo opasno za "civilno društvo", predstavlja opasnost za "građansku Hrvatsku".

Naprednjaci nemaju svojih vrijednosti nego su uvijek neutralni; odnosno tako razmišljaju o sebi, ili su barem spremni lagati i tako se predstavljati – kada vam je cilj zemaljski raj, sredstava nisu bitna. (Tako ste mogli pratiti zgražanje "struke" jer su mladi konzervativniji od svojih roditelji, Država mora hitno nešto poduzeti.) Naprednjaci nisu za pobačaj nego su za "izbor", nisu protiv braka nego su protiv "diskriminacije", nisu protiv dobrog karaktera, nego su samo protiv "osuđivanja". Ne radi se o nekom sektaškom pogledu na svijet, oni nemaju svoj stav o svijetu, o tome što je istinito i što je dobro. Oni su jednostavno neutralni i neosuđuju. Oni su jednostavno za Napredak – kakav bi se totalitarist tome protivio. Nema tu nikakve varke i obmane, čisti razum.

***

Postojanje Crkve je u prošlom sustavu pružalo otpor svemoćnoj Državi, očuvalo nešto civilnog društva - onog stvarnog društva sačinjenog od pojedinaca koji žive svoje živote i pronalaze načine suradnje i rješavanja nesuglasica. Isto tako, Crkva i danas pruža otpor moćnoj Državi i kvazireligiji Ljevičarstva.

U svjetlu toga, napadi na Crkvu nas ne trebaju čuditi; a napadi na Crkvu su upravo to – napadi na zajednicu vjernika. Ne radi se o, kako se to pokušava prikazati, napadu samo na biskupe i svećenike – kao da je to nešto što bi vjernici trebali odobravati?, neke odvojene entitete.

Naprednjaci ne shvaćaju Crkvu, ne shvaćaju ljudsku prirodu, ne shvaćaju konzervatizam, ne shvaćaju ekonomiju: Ukratko, ne shvaćaju stvarnost. Opasno bi bilo prepustiti im oblikovanje naših života.


PS

Crkva nije jedina koja se može suprotstaviti Državi, ali izgleda da je jedina u stanju to učiniti na neki značajniji način. Isto tako, Crkva nije bila jedina žrtva sustava 20. stoljeća, ali izgleda da je jedina preživjela do današnjih dana. Ne morate prihvaćati učenje Crkve da bi se protivili Državnoj svemoći, ali nerijetko takva protivljenja nemaju utjecaja i brzo prestaju, čak se i pretvaraju u prihvaćanje.

Sigurno ne treba idealizirati ulogu ljudi iz Crkve, ali još sigurnije, ne treba dopustiti ni Ljevičarsko preuzimanje društva u ime "oslobođenja" i "Napretka".

Mislio sam dodati još par ograda na ulogu Crkve (i odnos s Ljevičarstvom), ali odustao sam nakon što sam pogledao emisiju u kojoj nas je ugledni pravnik uvjeravao da moramo Ustavom zabraniti konzervativnu poziciju – u ime sekularizma, naravno. (Svaki put kada prekinem svoj medijski post zažalim.)

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana