ponedjeljak, 24. lipnja 2013.

Reakcije na inicijativu "U ime obitelji"

Proteklih tjedana različite medijske ličnosti komentirale su građansku inicijativu "u ime obitelji". U svega par rečenica uspjele su ispervertirati niz pojmova poput ljubavi, tolerancije, jednakosti, pravde, diskriminacije itd. U nastavku nekoliko komentara vezano uz takve izjave. (Inače, već sam pisao o "istospolnim brakovima", i o političkoj korektnosti.)

***

Oni koji napadaju inicijativu tvrde kako je njen cilj spriječiti ljude istog spola da uđu u brak. Odnosno, još gore, kako je cilj inicijative oduzeti im pravo na brak. Ali takva predstavljanje problema je primjer logičke pogreške poznate kao petitio principii – kada pretpostavljate ono što se treba dokazati (odnosno ono o čemu se i raspravlja). Inicijativa se ne bavi "oduzimanjem prava" nego pitanjem što je brak. Razni naprednjaci tvrde kako oni štite njihovo pravo na brak, ali ne možete štititi nešto što ne postoji. Jedna pjevačica je zabrinuta zbog "loših namjera" i korištenja "emocija ljudi". Zar je samo jedna strana emocionalna? Ako pročitate različite izjave i svjedočanstva teško ćete doći do zaključka da je konzervativna strana ta koja je emocionalna. Zar je tako teško vjerovati da potpisnici jednostavno imaju principijelan stav o braku? Da vjeruju kako brak kao institucija služi vezivanju dvoje ljudi različitog spola, sa različitim emocijama i različitim interesima, radi koristi njihovog potomstva. Zar je nemoguće da vjeruju kako instituciju koja predstavlja kamen temeljac Zapadne civilizacije treba očuvati?

Ne postoji ništa "antigay" u zalaganju za tradicionalni brak. Je li anti-djece smatrati da djeca ne smiju glasovati? Je li anti-slijepih smatrati da ne smiju voziti auto? Apsurdno je smatrati da se ljudi zalažu za tradicionalni brak samo zbog svog (navodno iracionalnog) odnosa prema homoseksualcima, postoje dobri moralni i pravni razlozi zašto se ljudi zalažu za "tradicionalni brak".

Svatko u Hrvatskoj ima isto pravo: ući u brak sa osobom suprotnog spola. Nema ništa "nepoštenog" u ograničavanju braka na heteroseksualne parove. Ukoliko naprednjaci žele tvrditi da ne postoji relevantna razlika između heteroseksualnih i homoseksualnih parova onda to moraju pokazati, nije dovoljno koristiti neke političke korektne riječi i tako manipulirati povodljivim građanima. Svi imaju pravo – isto pravo, jednako pravo – sudjelovati u instituciji braka. Nitko nema pravo izmijeniti instituciju kako bi ispunila njegove hirove. Nemate pravo sklopiti brak sa dvoje (ili više) ljudi, sa svojom braćom, ili sa djetetom, ili sa psom, ili sa zgradom, ili autom, ili sa samim sobom. Nemate pravo sklopiti brak sa osobom istog spola. Prava posjeduju pojedinca, a ne parovi ili veće skupine. (Ako su Vam gornji primjeri smiješni onda ste u pravu, ništa od navedenog ne može tvoriti brak, zamislite kako bi bilo smiješno da netko iz takve kombinacije tvrdi da je diskriminiran jer mu ne dopuštamo ulazak u instituciju koja mu nije namjenjena.)

Neki dovode u pitanje i sam naziv "u ime obitelji", koji je prema njima manipulativan. Ne znam zašto je odabran baš taj naziv, ali očito je da ljudi koji su pokrenuli (i podržali) inicijativu smatraju kako brak postoji radi stvaranja i održavanja obiteljskog života. Brak koji se sastoji od muškarca i žene, u pravilu, rezultira djecom što znači da se proširuje takva unija dvoje na zajednicu koja uključuje i djecu. Smatraju da brak mora štiti taj osnovni izvor ljudskog društva. Svaka drugačija definicija bi narušila takvo razumijevanje, nema ništa sporno u nazivu inicijative.

***

Inicijativa se bavi pitanjem što je brak i što zahtijeva pravda po pitanju braka. S obzirom na veliki broj potpisnika (koji sigurno imaju različite pristupe etici) možda nije moguće konkretno sažeti što svi misle o braku, ali očito je da misle kako je brak nešto više od intenzivnog emocionalnog zajedništva. Smatraju da brak ima određenu esencijalnu svrhu. Slažu se s antropološkom istinom da su muškarci i žene različiti i komplementarni, s biološkom činjenicom da reprodukcija ovisi o muškarcu i ženi, te socijalnom stvarnošću da su djeci potrebna i majka i otac. Vjerojatno smatraju da, s obzirom na važnost, postoji obveza pravilnog definiranje te institucije, kako bi u zakon uključili moralno utemeljeno poimanje braka. Žele da se iz zakona može prepoznati priroda i vrijednost braka kako bi utjecali na sposobnost ljudi da žive u istinskim brakovima. Brak je nastao zbog činjenice da spajanjem određenog muškarca i određene žene nastaje novi život, a najstabilnija okolina za odrastanje djeteta je unutar obitelji sa svojim biološkim ocem i biološkom majkom. Brak je prirodno povezan s djecom.

Naravno, mnogi će prigovoriti da postoje brakovi bez djece i da zbog toga nema niti smisla povezivati brak s djecom. O tome sam već pisao, ali da pojasnim. (Inače, nešto slično tvrde i ljudi koji smatraju da je uspješnost nuklearnih obitelji irelevantna jer postoje manjkave tradicionalne obitelji. Prema takvom razmišljanju, to što postoji slučajan nastanak nesavršenosti opravdava naše namjerno stvaranje istih.)

Dakle, prigovor je slijedeći;
1a. Da je brak vezan uz djecu, onda ne bi dopustili niti neplodnim niti plodnim-bez-djece heteroseksualnim parovima da sklope brak.
2a. Neplodnim i plodnim-bez-djece heteroseksualnim parovima je dopušteno sklapanje braka.
    Što znači,
3a. Brak nema veze s djecom.
Logika argumenta je valjana, ali prva premisa je pogrešna, što znači da niti argument nije dobar. Usporedite argument koji ima istu formu:
1b. Da je pijenje alkohola vezano uz zrelosti, onda nezreli pojedinci koji su iznad zakonske dobi za pijenje ne bi smjeli piti alkohol.
2b. Nezreli pojedinci koji su iznad zakonske dobne granice smiju piti alkohol.
    Što znači,
3b. Pijenje alkohola nema veze sa zrelošću.
Prva pretpostavka drugog argumenta je pogrešna, to će priznati i oni koji žele reviziju "braka". Postoji niz razloga praktične (i moralne) prirode zašto je zakon o konzumiranju alkohola takav kakav je. Dobna granica pijenja omogućuje provedbu koja ne zahtijeva posebne agente koji bi provjeravali zrelost.

Ista stvar vrijedi i za pravilo koje omoguće samo heteroseksualnim parovima da sklapaju brak. Kada bi to pravilo mijenjali onda bi se neki agent države trebao uplitati i raspitivati o djeci (Kako dokazati namjeru para? Koliko godina ih pratiti? Kako kontrolirati njihovo ponašanje?). Čak i kada bi zanemarili praktični problem, takvo uplitanje u život para bi bilo kršenje privatnosti, a to je moralni problem na koji također moramo paziti. (Pretpostavljam da će sada naprednjaci reći da je invazija privatnosti kada službenica pita Vanju i Matiju tko je kojeg spola, ali teško da će to ikoga uvjeriti). Da bi bio praktičan, zakon negdje mora podvući crtu, granica između heteroseksualnog i homoseksualnog para je jasna i utemeljena na stvarnosti jer većina heteroseksualnih brakova stvarno rezultira potomcima. Zakon je posebna institucija sa svojim metodama, ciljevima, vrijednostima i problemima, potrebna je učinkovitost. Zakon se ne bavi pojedincima, nego kategorijama. Homoseksualci se ne mogu razmnožavati, heteroseksualci mogu, to je razlika koja čini razliku.

(Konkretne moralne teorije su određenije prilikom definiranja braka. Ovdje govorimo o zakonu, sve navedeno pišem općenito kao odgovor na prigovor. Naravno da je brak više od životinjskog parenja i brige za potomstvom, postoje ostali socijalni i kulturni dodaci toj prirodnoj podlozi.)

***

Možda ste zapazili da sam spomenuo kako se ova inicijativa bavi pravdom; a ukoliko pratiti medije mogli ste također primijetiti da se stalno spominje kako "pravda" zahtijeva "slobodu za sklapanje braka", "bračnu jednakost" i slično. No, pravo pitanje nije nečija sloboda nego treba li društvo potvrditi takav "brak" (što je zapravo ograničenje slobode), sve ostalo samo zamagljuje problem. Pojam "bračne jednakosti" je manipulativna retorika.

Pravda zahtijeva da se slično tretira slično, a različito različito (s obzirom na stupanj različitosti). Ako se različito tretira kao slično, onda dolazi do nepravde. Pojam "bračne jednakosti" pretpostavlja, bez davanja ikakvog argumenta, da ne postoji relevantna razlika. Pojam je osmišljen kako bi zaobišao, a ne uključio, racionalno razmišljanje. Homoseksualci primjerice inzistiraju da imaju "pravo" sklopiti brak sa osobom istog spola, da to zahtijeva "pravda", da se radi o pitanju "jednakosti". Ali ništa od toga nije točno. Pravda zahtijeva da se slično tretira slično, a različito različito. Ako postoji relevantna razlika između heteroseksualnih parova i homoseksualnih parova, pravda zahtijeva da ih tretiramo drugačije. Većina ljudi vjeruje upravo to, da postoji takva razlika, odnosno razmnožavanje – a s obzirom da je brak zakonska institucija kojoj je cilj odgoj djece, to je razlika zbog koje postoji razlika.

Priče o diskriminaciji (razlikovanju) su promašene jer institucija braka ne diskriminira (razlikuje) na temelju irelevantne karakteristike (frizure, boje očiju, kože...) nego na temelju relevantne karakteristike koja je nužna da bi brak bio ono što je. Ne samo da takva diskriminacija (razlikovanje) nije nepravedna, nego sama pravda zahtijeva da razlikujemo različito. Ako naprednjaci žele promijeniti definiciju braka onda će se morati potruditi da bi u to uvjerili ostale. Pozivanje na jednakost nije dovoljno jer jednakost zahtijeva da se jednako tretira jednako, a različito različito. Pitanje je dakle jesu li, s obzirom na brak, istospolni i heteroseksualni parovi jednaki. Nisu. Prema tome, bilo bi nepravedno dopustiti istospolnom paru da sklopi "brak". (Inače, takvo razumijevanje "pravde" i "jednakosti" seže sve do Aristotela. Pravda ima svoje značenje, to nije riječ koju možete koristiti u svom naletu političke korektnosti da bi izbjegli cijelo pitanje i zastrašili one koji se ne slažu s Vama. Neće Vam niti pomoći ako sve koji se suprostavljaju Vašoj reviziji nazivati "zatucanim", "mrziteljima" i ostalim standarnim epitetima.)

***

Za popriličan broj ljudi, istospolni "brak" nije nešto što će dovesti do loših posljedica i apsurda nego je samo po sebi apsurdno. Nešto poput kvadratnog kruga; A pitanje treba li homoseksualcima dopustiti da međusobno sklapaju brak je poput pitanja treba li mačkama dopustiti da filozofiraju.

Osim toga, vjerojatno ljudi koji podržava inicijativu smatraju da postoje posljedice redefiniranja braka koje, s obzirom na kompleksnost društva, nije niti moguće sve predvidjeti. Tradicionalno shvaćen, brak je vrsta zajedništva koju samo muškarac i žena mogu formirati, nije tek neka vrsta emocionalnog partnerstva između dvije (ili više) odraslih osoba; a zbog važnosti koju ima za društvo, potrebno je ispravno shvatiti brak i promovirati bračnu kulturu, stabilizirati norme o kojima ovisi socijalni red: norme poput trajnosti, ekskluzivnosti i monogamije. Redefiniranje institucije znači i redefiniranje normi, narušavanje ideje braka. (Zapravo uništavanje institucije braka i uvođenje nove institucije koju nazivamo brak* - koja zapravo predstavlja ugovor o kohabitaciji.) Brak* postaje nešto što je u svojoj biti povezano samo s emocionalnim ispunjenjem, bez ikakve inherentne povezanosti s tjelesnim sjedinjenjem ili prokreacijom i obiteljskim životom. Brak* primjerice neće promovirati da je očinstvo i majčinstvo bitno; ako tvrdimo da dijete nema potrebu za ocem ili za majkom, to znači da nestaju i poticaji/pritisci da muškarac ili žena ostanu zajedno sa svojim djetetom. (Brak* nije samo asimilacija gay stila u Normalno, nego transformacija onoga što Normalno jest.)

Postoje različiti razlozi zašto građani podržavaju inicijativu; nema koristi od toga da naprednjaci stalno propituju njihove motive i napadaju njihov karakter, ako žele promijeniti temeljnu instituciju civilizacije onda će morati smisliti nešto bolje od toga. Cenzuriranje onih koji se ne slažu s naprednjacima, kako bi osigurali da plitkim argumentima razriješe stvar, samo će dovesti do većeg otpora. Ljudi diljem Hrvatske nisu spremni odbaciti norme o kojima su ovisila društva kroz zapisanu povijest. Tražeći osobu koja će izraziti i zastupati njihove mišljenje naišli su samo na neugodnu tišinu pa su svojim potpisom odlučili podržati inicijativu. (To je od strane naprednjaka shvaćeno kao hereza - mišljenje protivno politički korektnom pravovjerju, indirektna poruka da istospolni parovi nisu, niti mogu biti, jednaki.)

Ako želite tvrditi da su, s obzirom na brak, heteroseksualni i istospolni parovi isti, onda ćete morati izložiti teoriju braka i pokazati kakav je interes društva u toj novoj instituciji koju Vi želite i dalje zvati brakom. (Pritom morate biti spremni prihvatiti sve ostale posljedice koji slijede iz Vaših pretpostavki.) Još jednom, priče o "bračnoj jednakosti" i "diskriminaciji" su obična logička pogreška (petitio principii) jer pretpostavljate ono što morate pokazati. Veliki broj ljudi se ne slaže s Vama, imaju racionalne argumente (a ne iracionalne strahove), potrebno im je odgovoriti nečim boljim od vrijeđanja.

Homoseksualci kao pojedinci imaju sva prava koja imaju i svi drugi građani Hrvatske, ali nemaju pravo, kao par, sudjelovati u instituciji koju nije namijenjena njima. Nitko nema pravo izvrnuti instituciju kako bi se prilagodila njegovim zahtjevima. Brak nije roba koju možete kupiti, ili pravo na koje se možete pozivati.


PS

Ako mislite da sam u gornjem postu razvio potpuni argument protivljenja istospolnim "brakovima", ili da sam komentirao građansku inicijativu "u ime obitelji", ili da sam komentirao homoseksualne prakse, onda ste u krivu.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana