nedjelja, 12. svibnja 2013.

Argument neplodnosti za "istospolne brakove"

Veliki broj konzervativnih argumenta oslanja se na činjenicu da brakovi u pravilu rezultiraju djecom, odnosno da je brak uvijek bila zajednica muškarca i žene koja postoji primarno zbog zaštite sljedeće generacije. Ipak, očito je da svi parovi nemaju djecu što dovodi progresivce do zaključka kako brak nema veze sa djecom. (Često isti ti progresivci tvrde kako je bitna samo "ljubav" za brak, ali postoje brakovi u kojima nije prisutna takva "ljubav", znači li to automatski njihov pristup nije dobar?)

Naravno, definicija tradicionalnog braka je nešto šira, brak koji ne rezultira djecom je i dalje brak, odnosno i dalje ima važnu ulogu; ali sada se želim pozabaviti samo argumentom neplodnosti za "istospolne brakove".

Zakon će prepoznati brak između neplodnog heteroseksualnog para, unatoč činjenici da ne očekuje djecu u takvom braku, baš kao što ne očekujemo djecu niti kod istospolnog braka, koja je razlika? Pretpostavit ćemo da su obje zajednice monogamne, trajne, isključive i neplodne. Koja je onda razlika koja opravdava drugačiji tretman?  

Relevantna razlika; biološki je nemoguće da istospolna zajednica rezultira djecom. Biološki je moguće, i zapravo vjerojatno, da će heteroseksualna zajednica rezultirati djecom. Radi se o razlici koja se temelji na biološkoj činjenici, a ne na zakonu ili nekoj konvenciji. Ta činjenica opravdava interes države u regulaciji braka, i opravdava državno ograničenje braka na raznospolne parove.

Država ne smije biti upletena u svaki oblik udruživanja, ali njeno uplitanje u brak je opravdano jer ima legitimne interese u svojoj budućnosti, odnosno svojem održavanju putem djece - njihovom socijalizacijom, zaštitom i transformacijom u produktivne građane koji će doprinositi društvu. (To naravno ne znači da bi se država trebala svugdje uplitati, ali opisani interesi opravdavaju državno prepoznavanje i regulaciju braka kao zajednice samo jednog muškarca i samo jedne žene.)

Naravno, zagovornici "istospolnih brakova" neće biti zadovoljni objašnjenjem jer postoje heteroseksualni parovi koji ne rezultiraju djecom, reći će da država treba prihvatiti "istospolne brakove" ako shvati homoseksualnost kao vrstu neplodnosti. Drugim riječima, oni nude slijedeći argument;
      1. Homoseksualni parovi su neplodni kao što su i neplodni heteroseksualni parovi neplodni: ne postoji razlika
      2. Neplodnim heteroseksualnim parovima je dopušteno stupanje u brak.
      3. Slični slučajevi se moraju slično tretirati.
Što znači da:
      Z:Istospolnim parovima treba dopustiti ulazak u brak.
Argument je pogrešan jer je prva pretpostavka pogrešna. Pretpostavka kaže da sve što nije plodno, čak i ako nije moguće da bude plodno, je neplodno. Istospolni parovi su onda neplodni na isti način kao što su neplodni i brojevi ili misli.

Istospolni brakovi su esencijalno neplodni, a raznospolni parovi su tek slučajno neplodni. Odnosno, ne postoji ništa u prirodi heteroseksualne zajednice što isključuje mogućnost prokreacije; ali u slučaju istospolne zajednice, sama priroda zajednice isključuje mogućnost prokreacije. Dakle pretpostavka je pogrešna jer istospolni parovi nisu neplodni na isti način kao što su neplodni neki raznospolni parovi. Slične slučajeve moramo tretirati slično, ali navedeni slučajevi nisu slični.

Stvar je još naglašenija kada shvatimo da su "plodno" i "neplodno" predikati koje možemo smisleno koristi samo za stvari u čijoj je prirodi da rađaju. Prema tome, reći da su istospolni parovi neplodni je isto kao i reći da je čekić mrtav.

Istospolna zajednica je esencijalno neplodna, neplodna po samoj svojoj prirodi, a raznospolne zajednice su tek slučajno neplodne. Raznospolni par je "neplodan" zato što je jedan partner neplodan; ali zajednica dviju homoseksualnih osoba je u pravilu zajednica dviju plodnih žena ili dva plodna muškarca. Ako želite reći da su homoseksualne parovi "neplodni" onda koristite taj pojam na drugi način nego kada ga koristite da opišete heteroseksualni par koji je "neplodan". Istospolni brakovi su neplodni zato što, otvoreno govoreći, dildo ili prsti u vagini, odnosno penis u anusu ne dovodi do razmnožavanja – a razlog za to nije neki defekt i abnormalnost ili starost partnera.

Dakle "argument neplodnosti" nije uvjerljiv. No kada bi i željeli (a ne želimo zbog niza razloga) isključiti heteroseksualne parove koji su neplodni, očito je kako to nije izvedivo. Zakoni su osmišljeni kako bi zadovoljavali opći slučaj, primjerice postajete zakonski odgovorni sa 18 godina iako je to "nepravedno" prema ljudima koji su ranije dovoljno odgovorni - zakon koji bi uključivao različite posebne slučajeve bi postao prekompleksan i neprimjenjiv.

Dakle, što se tiče "argumenta neplodnosti" – Ono što opravdava državno uplitanje u brak je njen interes u rađanju djece i njihovom razvoju u produktivne građane. Mogućnost prokreacije opravdava prepoznavanje i regulaciju braka, a takva mogućnost ne postoji kod istospolnih zajednica što znači da država nema interesa u prepoznavanju takve zajednice kao braka.

***

Sve navedeno se bavi argumentom neplodnosti samim za sebe. Postoje drugi razlozi zašto "tradicionalni brak" treba uključivati i heteroseksualne parove za koje znamo da neće rezultirati djecom (a u pravilu to ne znamo). Brak, odnosno društveni interes u braku je ipak šire definiran, razvijene su socijalne norme kojima je cilj dati posebno mjesto zajednici muškarca i žena radi dobrobiti slijedeće generacije. Uklonite te norme, i nestat će veza kroz generacije kojoj je cilj odgajanje djece, ostat će samo ugovor za kohabitaciju, baš kao i svaki drugi ugovor – privremen i podložan raskidu.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana