ponedjeljak, 2. ožujka 2015.

Umjetnost i književnost - N.G. Dávila

Zbog moderne želje da bude originalan, mediokritetski umjetnik vjeruje da je jednostavno biti drugačiji tajna originalnosti.

Moderni umjetnici se toliko žele razlikovati jedan od drugog da ih sama ta ambicija okuplja zajedno u jednu vrstu.

Više od nemorala suvremenog svijeta; njegova sve veća ružnoća potiče vas da sanjate o samostanu.

Najozbiljnija optužba protiv modernog svijeta je njegova arhitektura.

Moguće je suvremenom buržuju usaditi bilo koju glupu ideju u ime napretka i prodati mu bilo koji groteskni objekt u ime umjetnosti.

U usporedbi sa toliko dosadnih intelektualaca, toliko umjetnika bez talenta, toliko stereotipnih revolucionara, buržuj bez pretenzija izgleda poput Grčkog kipa.

Čitanje je nenadmašan lijek jer nam omoguće bijeg ne samo od osrednjosti naših života, nego i bijeg od osrednjosti naših duša.

Današnji sekularni zadatak "demokratizacije kulture" je postigao ne da se više ljudi dive, primjerice, Shakespeareu ili Racinu, nego da više ljudi vjeruje da im se dive.

Najopasnija nepismenost nije kada čovjek ne poštuje nijednu knjigu, nego kada čovjek poštuje sve knjige.

Samo onoga koji sugerira više od onoga što izražava se može nanovo čitati.

U nijednom prijašnjem razdoblju, umjetnost i književnost nisu uživale veću popularnost nego u našem. Umjetnost i književnost su ušle u škole i tisak. Međutim, nijedno drugo doba nije stvorilo tako ružne objekte, nije sanjalo takve grube snove, niti je prihvaćalo takve prljave ideje. Kažu da je javnost bolje educirana, ali to se ne primjećuje.

Samo ljepota i dobrota ne zahtijevaju granice. Ništa nije prelijepo ili predobro.

Goya je vidjelac demona, Picasso je njihov suučesnik.

Titanizam moderne umjetnosti započeo je herojskim titanizmom Michelangela; a završio je crtićkim titanizmom Picassa.

Trebali bi ohrabrivati nekoga da čini nešto što je vrijedno činjenja zato što je to vrijedno. Dobrota zbog dobrote same, istina zbog istine same, umjetnost zbog umjetnosti same.

Najveće nepoštovanje koje možete dati umjetničkom djelu je tretirati ga kao skupocjen objekt. Novonastali bogataši srećom ne mogu objesiti pjesmu na zidove svog doma.

Kako bi mogao govoriti s prezirom prema velikom piscu koji je van mode, intelektualac se suzdržava od čitanja [njegovih djela].

Kako su rijetki oni koji se ne dive knjigama koje nisu pročitali!

Čitatelji poznatog autora mogu se podijeliti u dvije skupine: oni koji mu se dive bez da su ga čitali i oni koji ga preziru bez da su ga čitali.

Suvremena književnost je u svakom razdoblju najgori neprijatelj kulture. Ograničeno vrijeme čitatelja je potrošeno na čitanje tisuću mediokritetskih knjiga koje otupljuju njegov kritički osjećaj i narušavaju njegov književni senzibilitet.

Grijeh prestaje izgledati kao fikcija kada vas ošamari estetska vulgarnost.

Biti glup znači vjerovati da možete fotografirati mjesto koje je pjesnik opjevao.

Postoje ljudi koji priznaju, bez srama, da "studiraju" književnost.

Smrtni grijeh kritičara leži u tajnom snivanju da bi on mogao usavršiti autora.

U umjetnosti, ono što se naziva autentičnim je konvencija vremena.

Jedino čega se moderni čovjek srami je priznanje da se divi autoru koji je van mode.

Kada se religija i estetika odvoje, nije poznato koja od njih se prije pokvari.

U ovome stoljeću sve je obimno, ništa nije monumentalno.

Potreban je titanski napor da bi moderan svijet bio tako ružan.

Riječi nisu dovoljne da se prenese civilizacija; kada se arhitektonski krajobraz raspadne, nestaje duša civilizacije.

Moderna arhitektura zna kako podići industrijske kolibe, ali ne uspijeva izgraditi niti palaču niti hram. Ovo stoljeća će za sobom ostaviti samo tragove guma prijevoznih sredstava koja su iskorištena da bi zadovoljila našu najprljaviju pohlepu.

Sve do 18. stoljeća, ono što je čovjek dodao prirodi uvećalo je njegovu ljepotu, nakon toga, ono što dodaje uništava je.

Muzeji su izum čovječanstva koje nema mjesta za umjetnička djela; niti u svom domu niti u svom životu.

Ne znam kažnjava li vrag na drugome svijetu ireligiozno društvo; ali vidim da ga ovdje brzo kažnjava estetikom.

Bogatstvo trgovca, industrijalca, ili financijera, estetski je inferiorno bogatstvu u zemlji i stadu.

Nicolás Gómez Dávila, Arts & Letters

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana