srijeda, 11. ožujka 2015.

Scruton o Dobru Države

U svom inauguracijskom govoru predsjednik Reagan je proglasio da "Država [goverment] nije rješenje za naše probleme; država je problem," a njegova primjedba prihvaćena je od konzervativnih podržavatelja. Američki konzervativci, kada ih traže da definiraju svoju poziciju, ponavljaju poruku da imamo "previše Države." Nezaustavljiva ekspanzija regulacija; sve veća kontrola onoga što se događa na radnome mjestu, u javnom prostoru, pa čak i u obitelji, stalno stvaranje novih zločina i prijestupa, s ciljem kontroliranja kako se udružujemo i s kime; pokušaji ograničavanja prava iz prvog i drugog amandmana – sve to uznemirava konzervativce. Čini se da Amerika ide u novom smjeru, dalje od slobodnog udruživanja pojedinaca koji upravljaju svojim životom kako su to zamislili osnivači, prema društvu poslušnih ovisnika, koji mijenjaju svoju slobodu i svoje odgovornosti za stalni paket iz javne torbe. Dovoljno je pogledati Europu da vidite rezultate.

Europske zemlje vodi politička klasa koja se skriva od odgovornosti iza zatvorenih vrata Europskih institucija. Te institucije uručuju beskrajni broj zakona i regulacija koje pokrivaju sve aspekte života, od broja radnih sati do prava seksualnih manjina. Svugdje u Europskoj Uniji režim političke korektnosti otežava obdržavanje zapovijedi koje krše državno-nametnuto pravovjerje. Zakoni o ne-diskriminaciji tjeraju mnoge vjernike da se ponašaju suprotno nauku svoje vjere u pitanjima homoseksualnosti, javnog propovijedanja i iskazivanja religioznih simbola. Aktivisti u Europskom Parlamentu žele nametnuti svim država unije, neovisno o kulturi, vjeri ili suverenosti, pravo na pobačaj, zajedno s oblicima "seksualnog odgoja" kojima je cilj pripraviti mlade osobe kao robu na seksualnom tržištu, a ne kao odgovorne odrasle osobe koje traže predanost i ljubav.

Europskim elitama koje oblikuju mišljenje bjesni određena histerija odricanja, biraju se jedan po jedan stari i prihvaćeni običaji dvotisućljetne civilizacije, te ih se zabranjuje ili izobličuje u jedva prepoznatljive karikature. Sve to prati postepeni transfer ekonomskog života iz privatnog podzetništva prema centralnoj vlasti, tako da u Italiji i Francuskoj više od pola građana imaju prihode od država, a mala poduzeća se bore sa zadovoljavanjem režima regulacija kojima kao da je svrha namjerno ih uništiti.
[...]
Tako filozof Roger Scruton započinje svoj esej The Good of Government (objavljen u firstthings.com s podnaslovom "American conservatives need a positive view of government".). Esej pročitate u izvornoj verziji, a ja u nastavku prenosim još nekoliko odvojenih razmišljanja – uređivanje oblika teksta moje, uz napomenu da pojam "government" prevodim i kao "Država" i kao "Vlast" ovisno o kontekstu – dakle "Država" se ne odnosi na zemlju nego na "vladu" odnosno različite oblike vlasti.

[...]
Država nije ono što su mnogi konzervativci vjerovali da je, i ono što su ljevičari oduvijek tvrdili da je kada se nalazila u rukama nekog drugog osim njih – odnosno sustav moći i dominacije. Država je potraga za redom, a za moći samo utoliko što je moć potrebna za red. Prisutna je u obitelji, u selu, u slobodnom udruživanju sa susjedima, i u "malim vodovima" koje su veličali Burke i Tocqueville.

[...] Rousseau nam je rekao da smo "rođeni slobodni", tvrdeći da samo moramo ukloniti okove koje nam je nametnuo društveni poredak kako bi mogli uživati u svom punom prirodnom potencijalu. Iako su Američki konzervativci skeptični prema toj ideji, i u šezdesetima su se borili protiv destruktivnog utjecaja radikala, svejedno su skloni prihvaćanju takvog razmišljanja. Nasljeđuju kulturu pionira. Obožavaju usamljenog poduzetnika, koji iznosi teret projekta na svojim ramenima i otvara prostor kojim bojažljivo i mi ostali napredujemo. Taj lik, mitskih proporcija u romanima Ayn Rand, ima u svojoj blažoj verziji, opravdano mjesto u američkoj priči. Ali priča obmanjuje ljude da povjeruju kako slobodan pojedinac postoji u prirodi, i da postajemo slobodni uklanjajući okove Države. Suprotno vrijedi.

Nismo, u stanju prirode, slobodni; a kamoli da smo mi pojedinci, obdareni pravima i dužnostima, i u stanju upravljati svojim životima. Slobodni smo jer možemo postati slobodni, tijekom razvoja; a taj razvoj ovisi u svakom trenutku o mreži i odnosima koji nas povezuju sa širim društvenim svijetom. Samo određene vrste društvenih mreža ohrabruje ljude da se vide kao pojedinci, zaštićeni svojim pravima i povezani zajedno svojim dužnostima. Samo u određenim stanjima su ljudi ujedinjeni u društvu ne organskom dužnošću nego slobodnim pristankom. Ili jednostavnije, čovjek pojedinac je društveni konstrukt, a pojava pojedinca u povijesti je dio onoga što razlikuje našu civilizaciju.

[...]
Kada konzervativci gunđaju protiv Vlasti to je protiv Vlasti za koji u im se čini da je nametnuta izvana, poput vlasti okupatorske sile. To je vrsta vlasti koja je nastala u Europi tijekom komunizma, i koja ponovno raste pod Europskom Unijom – možda blaža, ali također nikome ne polaže račune.

[...]
Vlast se javlja u malim zajednicama kao rješenja na problem koordinacije. Pravila se javljaju, ne nužno kao zapovijedi od strane centralnog autoriteta, nego kao uvjerenje koja spontano svi prihvate – poput konvencija dobrog ponašanja. Nitko ne prigovara lokalnom sucu ili zakonodavcu koji polaže račune ljudima jer je on jedan od njih, ili lokalnom odboru za planiranje koji pozove sve da imaju podjednako pravo glasa u odluci. Hayek i drugi su proučavati te oblike "spontanog poretka" za koje je Englesko Pravo najbolji primjer. Njihovi argumenti sugeriraju da kako društva postaju veća i uključuju sve više teritorija, i sve više i više različitih oblika života i profesija, tako se povećava i problem koordinacije. Postoji točka kada koordinacija ne može biti postignuta odozdo, prirodnom spremnošću građana da prilagode svoje želje i planove svojim susjedima. Pri toj točki koordinacija počinje zahtijevati Vlast odozgo, preko koje se pravila i regulacije postavljaju za zajednicu kao cjelinu, a podržava ih ono što je Weber nazvao "monopol nasilja" – sustav koji podržava zakon i koji ne tolerira rivale.

To opisuje naše stanje. Naravno, to reći ne znači podrivati prigovore protiv moderne Vlasti koja je postala prenametljiva, preodlučna da nameće navike, mišljenja i vrijednosti koje su strane mnogim građanima; preželjna postavljati prepreke slobodnom poduzetništvu i slobodnom udruživanju. Ali to nije rezultat Države. Radi se o rezultatu liberalnog razmišljanja, a to je razmišljanje moćne elite unutar nacije. Zadatak konzervativaca je kritizirati one koji pogrešno koriste Vlast, i koji žele nametnuti svoje odluke van granica koje mi ostali spontano prepoznajemo. Konzervatizam bi trebao biti obrana Države od zlostavljanja od strane liberala.

[...]
Stoga je Država, prema liberalnom razmišljanju, umijeće dokopavanja te zatim redistribucije dobrih stvari prema kojima svi građani imaju zahtjeve. Prema takvom razmišljanju Država nije iskazivanje predpostojećeg društvenog poretka oblikovanog našim slobodnim dogovorima i našim prirodnim dispozicijama da naše susjede smatramo odgovornima; Država je stvaratelj i rukovoditelj društvenog poretka oblikovanog prema vladajućim doktrinama poštenosti i nametnuta je narodu nizom odredbi s vrha. Tamo gdje liberalno poimanje prevlada, Država povećava svoju moć, ali istodobno gubi svoj unutarnji autoritet. Postaje "država-tržište" koja pruža ponudu svojim građanima u zamjenu za njihove poreze, i ne zahtijeva nikakvu lojanost ili poslušnost osim poštovanja dogovorenih uvjeta ugovora.

Ali takva država više ne utjelovljuje etos nacije, i ne izaziva nikakvu lojalnost osim one kakvu imamo prema običnom trgovačkom lancu. U socijalnim demokracijama Europe, javno iskazivanje patriotizma, dijeljene vjernosti i ponosa na zemlju i njenu povijest, iščezava prema nekoliko nepovezanih trzaja, a na političku klasu kao cjelinu se počinje gledati sa sarkazmom i prezirom. Vlada prestaje biti naša i postaje njihova – vlasništvo anonimne birokracije o kojoj svejedno ovisimo.

[...]
Drugim riječima, obični amerikanci imaju poimanje Vlasti koje je ne samo prirodno, nego je u suprotnosti s liberalnom idejom države kao redistributivne mašine. Napadajući liberalnu ideju, konzervativci moraju razjasniti da oni reafirmiraju stvarnu i prirodnu alternativu. Brane Državu kao izraz u simboličkom i autoritativnom obliku naše duboke odgovornosti jedno prema drugome.

To ne znači da su konzervativci vezani uz neko libertarijansko poimanje minimalne države. Rast suvremenog društva je stvorio socijalne potrebe koje stari obrasci slobodnog udruživanja više nisu u stanju zadovoljiti; ali ispravan odgovor nije zabraniti državi da zadire u socijalnu pomoć, zdravstvo, obrazovanje i ostalo; nego ograničiti njen doprinos tako da građanske inicijative ponovno preuzmu glavnu ulogu. Konzervativci žele društvo koje vodi javni duh, ali on se razvija samo među ljudima koji su slobodno djelovati prema njemu, i uživati u rezultatima. Javni duh je oblik privatnog poduzetništva, a kada država prevladava onda se izgubi. Zbog toga su privatne dobrotovorne organizacije gotovo potpuno nestale iz kontinentalne Europe, a uspješne su samo u anglosferi gdje je građanin svjestan da je odgovoran drugima što ima slobodu u kojoj uživa.

Konzervativci stoga imaju obvezu odrediti istinsku domenu Države, i granice čiji prelazak od strane Države označava kršenje slobode građana; Ali čini mi se da su propustili ponuditi biračima uvjerljiv opis, upravo zato što su propustili uvidjeti da ono što zagovaraju nije sloboda od Države, nego druga i bolja vrsta Države – Država koja utjelovljuje sve što predajemo našim susjedima kada im se pridružimo kao nacija.


PS

Scruton piše ovaj esej za američku publiku i govori o američkoj povijesti odnosno vlasti; iako ujedno kritizira vladu komunističkim društava, odnosno EU koja je u određenim aspektima samo blaži oblik prve.

Mogu li onda hrvatski konzervativci primijeniti nešto od onoga što govori Scruton? Pa, mislim da možemo prepoznati probleme o kojima govori esej; dugo smo bili pod komunističkom vlašću (i to vlašću koja se prostirala na jedan neprirodni prostor), a sada kombiniramo ostatke takvog vladanja s novim oblikom pervezije vladanja, odnosno različitim Europskim odredbama i propisima koje nam nameću ljudi koji ne odgovaraju nikome - a često ih nitko nije ni izabrao na te pozicije. (Sigurno je da nemaju mandat za takvo ponašanje.) Dakle, u našem društvu je lako prepoznati da izjava "Država jest problem" upućuje na stvarni fenomen.

Ipak, to ne znači da bi konzervativci trebali u potpunosti preuzeti retoriku libertarijanaca. Potrebno je ponuditi alternativu liberalnom razmišljanju o Državi i društvu, ali ta alternativa mora uzeti u obzir sve okolnosti u kojima se nalazimo i ponuditi rješenje koje će ljudi moći prepoznati kao nešto što odgovara prirodnom shvaćanju Države.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana