srijeda, 4. ožujka 2015.

Ukusi, manire, sentimenti - N.G. Dávila

Civilizirano društvo je ono u kojem fizička bol i užitak nisu jedini argumenti.

Civilizacija je zbroj internih i eksternih represija nad amorfnim širenjem pojedinca ili društva.

Kada nam danas kažu da nekome fali osobnosti, znamo da se radi o jednostavnom, pouzdanom, ispravnom biću.

Osobnost je, u naše vrijeme, zbroj onoga što impresionira budalu.

Moderni čovjek ima ambiciju zamijeniti stvarima koje kupuje ono što su se ljudi u drugim razdobljima nadali postići stalnim njegovanjem sentimenata.

Moderni individualizam nije ništa drugo nego tvrdnja da su mišljenja koja svi dijele vaša vlastita.

Pristojan čovjek je onaj koji si postavlja zahtjeve koje mu okolnosti ne postavljaju.

Zrelost se ne sastoji od odricanja naših želja, nego prihvaćanja da ih svijet nije dužan ispuniti.

Duhovna zrelost započinje kada prestanemo osjećati da se moramo brinuti o svijetu.

Uskoro ćemo doći do toga da civilizacija propada svakim dodatnim komforom.

Relativnost ukusa je isprika koju usvajaju razdoblja koja imaju loš ukus.

Nemojmo dati glupim mišljenjima užitak da nas sablažnjuju.

Civilizirano društvo zahtijeva da, kao u starim kršćanskim društvima, jednakost i nejednakost budu u stalnom dijalogu.

Tajna čežnja svakog civiliziranog društva nije dokidanje nejednakosti, nego njeno educiranje.

Onaj koji vjeruje da opravdava izopačeni sentiment time što je iskren, samo pogoršava stvar.

Sve veća sloboda običaja u modernom društvu nije potisnula sukobe u domu; samo im je oduzela dostojanstvo.

Današnja učestalost uvreda dokazuje naše neznanje umijeća življenja.

Vulgarnost je kolonizirala zemlju; njeno oružje su televizija, radio i tisak.

Zemlja nikada neće biti raj, ali možda je možemo spriječiti da postane sve bliže i bliže vulgarnoj imitaciji pakla.

Danas, onoga koji ne viče, niti se čuje niti shvaća.

Malo strpljenja u odnosu sa budalom pomaže nam izbjegavanju žrtvovanja naših dobrih manira našim uvjerenjima.


Kako se povećava vodostaj ovog stoljeća; delikatni i plemeniti sentimenti, senzualni i profinjeni ukusi, diskretne i duboke ideje pronalaze utočište u nekoliko usamljenih duša; kao preživjeli na planinskom vrhu nakon potopa.

Možda religiozne prakse ne poboljšavaju etičko ponašanje, ali neupitno poboljšavaju manire.

Misliti da su samo važne stvari bitne je prijetnja barbarizmom.

Individualizam je kolijevka vulgarnosti.

Kapitalizam je vulgarna strana moderne duše, socijalizam njena mučna strana.

U stoljeću u kojem mediji objavljuju beskrajne gluposti, kulturan čovjek je definiran ne onime što zna nego onime što ne zna.

Jedini čovjek spašen od intelektualne vulgarnosti je čovjek koji ignorira ono što je pomodno znati.

Pravi aristrokrat je čovjek koji ima unutarnji život. Neovisno kojeg je podrijetla, pozicije ili bogatstva.

Znamo se ponašati pristojno pred svijetom samo onda kada znamo da nam se ne duguju ništa; bez bolne grimase frustriranog vjerovnika.

Civilizacija se uvijek sastoji od odijevanja, ne svlačenja.

Konzervatizam ne bi trebao biti stranka nego normalno ponašanje svakog pristojnog čovjeka.

Geste, a ne riječi, su istinski prijenosnik tradicije.

Kulture se isuše kada ispare vjerski sastojci.

Bez vjerskih rutina duše zaborave naučene suptilne i polirane sentimente.


***
Ljubav i Senzualnost

Život modernog čovjeka oscilira između dva pola: posla i seksa.

Moderan čovjek ne voli, nego pronalazi utočite u ljubavi; ne nada se, nego pronalazi utočište u nadi; ne vjeruje, nego pronalazi utočište u dogmi.

Naši križevi nas manje opterećuju od onih koje ne možemo pomoći nositi našim voljenima.

Određeno stvorenje koje volimo nikada nije Božji rival. Ono što završi kao otpadništvo je obožavanje čovjeka, kulta čovječanstva.

Samo zato što nam On zapovijeda da volimo čovjeka moderni svećenik se prepušta vjerovanju u Isusovo božanstvo; ali zapravo samo zato što vjerujemo u Isusovo božanstvo se prepuštamo ljubavi prema čovjeku.

Voljeti značiti razumjeti razlog zašto je Bog stvorio ono što volim.

Svećenici i novinari su uprljali pojam "Ljubavi" sa toliko sentimentalnosti da čak i njezin odjek zaudara.

Sve veće propadanje osobe može se izmjeriti uspoređujući izraz "ljubavne avanture" što je bilo u stilu 18. stoljeća, s izrazom "seksualno iskustvo" što se koristi u 20. stoljeću.

Sposobnost konzumiranja pornografije je distinktivna karakteristika imbecila.

Eroticizam, senzualnost, i ljubav, kada ne konvergiraju prema istoj osobi nisu, u izolaciji, ništa više od bolesti, poroka i gluposti.

Svrha seksualnih odgoja je olakšati učenje seksualnih perverzija.

Osloboditi čovjeka znači izložiti ga pohlepi i seksu.


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana