Ivan Ilyin, ruski konzervativac, kojeg su komunisti poslije revolucije protjerali iz države, osvrće se na fašizam. Nisam općenito upoznat s Ilyinovim razmišljanjima – izgledno je da se njegov ruski konzervatizam razlikuje od anglo-američkog, ali prenosim njegova razmišljanja o fašizmu.
Fašizam je, prema Ilyinu, kompleksni fenomen; u njemu pronalazite elemente zdravlja i bolesti, starog i novog, protekcije i destrukcije. Ipak, potrebno je biti svjestan svih njegovih opasnosti. Fašizam se javio kao reakcija na boljševizam, napredovanjem ljevičarskog kaosa i totalitarizma, došlo je do nužnog i neizbježnog, u tom smislu – suprotstavljanja ljevičarskom totalitarizmu- je zdrav fenomen. Osim toga, fašizam je u pravu jer se dotiče zdravog nacionalno-patriotskog senzibiliteta. Međutim, objašnjava Ilyin;
Paralelno s time, fašizam
je počinio cijeli niz teških i ozbiljnih pogrešaka koje su
definirale njegovu političku i povijesnu fizionomiju, sam njegov
naziv poprima okus kojeg njegovi neprijatelji stalno neumorno
naglašavaju. ... Nedostaci i pogreške;
- Ireligioznost: neprijateljski stav prema Kršćanstvu, religijama, vjeri i crkvama općenito.
- Stvaranje desnog-totalitarizma kao trajnog i navodno "idealnog" sustava.
- Uspostavljanje stranačkog monopola i nastala korupcija te demoralizacija koje proizlazi iz njega.
- Povlačenje u ekstremni nacionalizam i militantni šovinizam (nacionalna megalomanija).
- Miješanje socijalnih reformi sa socijalizmom, put kroz totalitarizam do državnog preuzimanja ekonomije.
- Upadanje u idolopoklonički Cezarizam s pripadnom demagogijom, podčinjenjem i despotizmom.
Navedene pogreške
ugrozile su fašizam i usprotivile ga čitavim religijama, strankama,
narodima i državama što je u konačnici dovelo do nepobjedivog rata
i destrukcije. Kulturna i politička misija fašizma je propala, a
Ljevica je preuzela stvar s još većom silom.
- Fašizam nije trebao držati neprijateljsku poziciju prema kršćanstvu ili općenito bilo kojoj religioznosti. Politički režim koji napada Crkvu i religiju dovodi do raskola u dušama građana, podriva u njima najdublje korijene pravde i počinje zahtijevati vlastiti religiozni značaj, što je ludo. Mussolini je ubrzo shvatio da u katoličkoj državi, državna moć treba imati konkordat s Katoličkom Crkvom. Hitler, sa svojom vulgarnom bezboznošću, iza koje je bila prikrivena podjednako vulgarna samo-deifikacija, sve do kraja nije prepoznao da anticipirajući boljševike, hodi putevima Antikrista.
Dalje
nabraja da;
- Fašizam nije trebao stvoriti totalitarni sustav: trebao se zadovoljiti sustavom koji bi bio dovoljno jak da a) iskorijeni boljševizam i komunizam; i b) pruža religijama, tisku, akademiji, umjetnosti, sektorima ekonomije i ne-komunističkim strankama slobodu prosudbe
- Nigdje i nikada jednostranački monopol nije doveo do ničega dobrog. Najbolji ljudi napuštaju stranku, a najgori se priključuju, spremni prilagoditi se svemu kako bi ostvarili karijeru, dolazi do "selekcije" zbog "stranačkog koncenzusa". Ako je članstvo uvjet za bilo koji posao u pravnom i političkom kapacitetu, onda su vrata otvorena svim vrstama imbecila, varalica i karijerista. Razina stranke opada, a lopovi, predatori, špekulanti, teroristi i izdajnici dolaze na vlast.
Ako se
"fašisti" uspiju učvrstiti u Rusiji (Bože Sačuvaj),
ugroziti će zdrave ideje suverene moći i sramotno propasti.
- Fašizam nije trebao upasti u "političku megalomaniju". Oslobađanje svog naroda ne znači nadvladati i istrijebiti svoje susjede.
- Granica između socijalizma i socijalnih reforma ima duboko značenje. Moramo se sjetiti da je socijalizam antisocijalna, a pravda i oslobođenje u društvo ne tolerira ni socijalizam ni komunizam.
- Najveća fašistička pogreška je bila obnova idolopokloničkog Cezarizma. "Cezarizam" je direktna suprotnost monarhizmu. Cezarizam je bezbožan, neodgovoran i despotski; prezire slobodu, zakon, legitimitet, pravdu i individualna prava čovjeka. On je demagoški, teroristički i sujetan; žeđa za laskanjem, "slavom" i obožavanjem...
Na
kraju ističe nadu da ruski patrioti neće činiti iste pogreške.
(Ne znam iz koje godine je tekst.)
Izvorni tekst Ivan Ilyn: On Fascism, preuzeto s bloga The Soul of the East. (Na kojem objavljuje i domaći kali.) Još par engleskih prijevoda Ilynovih tekstova možete pronaći na istome blogu ovdje.
PS
Iako u svakoj pogrešci
možda ima nešto istine, kada lišite fašizam svih pogreški malo
toga ostane; valjda protivljenje boljševicima i prepoznavanje
važnosti nacionalnih osjećaja (koje fašizam ispervertira)?
Danas u polemičke svrhe
možete čuti kako su fašistički (i nacional socijalistički)
sustavi povezani s kršćanstvom ili konzervatizmom. Problem je što
je teško opravdati takvu tvrdnju. Neki povjesničari često
pokazuju netrepeljivost prema kršćanstvu i konzervatizmu, i često
nisu upoznati s njegovim vrijednostima, pa su skloni takvim
tumačenjima, ali to ne znači da takvi (naprednjački) sustavi imaju
stvarnu i duboku usklađenost s vrijednostima kršćanstva - ili
konzervatizma.
Fašisti, poput
komunista, nude idealni svijet, uvode napredan sustav koji odbacuje sve staro i stvara jedan novi
svijet. Sustavi 20. stoljeće predstavljaju raskid sa (starom)
Zapadnom civilizacijom, i svakako nisu konzervativni.
Konzervativci su svjesni
opasnosti takvih naprednjačkih eksperimenata (bilo "desnih" bilo
lijevih).
O fašizmu sam već nešto pisao; Idealni kandidat Ljevice i Gott ist tot.