Što? Niste znali da su
konformisti? To ne iznenađuje. Naš učenjak razmišlja o sebi kao o
neovisnom misliocu, trudi se kako bi takva slika bila projecirana i
kod drugih. Prema njemu, ne-intelektualci su konformisti, a on i
njegovi kolege intelektualci su iznimke, slobodni umovi i duhovi koji
se razlikuju od stada.
Površno, ima nešto u
tome. Točno je da se njegovi stavovi razlikuju od stavova
ne-intelektualaca. Možda čak i prezire njihove stavove. Studentu,
koji vidi da njegov profesor razmišlja drugačije od njegovih
roditelja, možemo oprostiti što smatra da je njegov profesor
neovisni mislilac; ali istina je jednostavno ta da roditelji studenta
nisu ona vrsta ljudi s kojima se profesor usklađuje.
Učenjaci se usklađuju
jedan s drugim. Koncenzus je postignut ne slijeđenjem dokaza tamo
gdje vode, nego uvjeravanjem sebe da promatrate dokaze na takav način
da niste nikada u opasnosti da se previše udaljite od razmišljanja
drugih učenjaka.
Priznajemo da su se takve
stvari događale u nedavnoj prošlosti. Geolozi su "znali"
da je zemljina kora stacionarna, penolozi su "znali" da
zatvor rehabilitira, neuroznanstvenici su "znali" da su
muški i ženski mozak jednaki osim onih regija koje reguliraju
seksualne hormone i ponašanje, psiholozi su "znali" da
seksualni zlostavljači koji su prošli terapiju više nisu opasni za
djecu, politički ekonomisti su "znali" da transfer
bogatstvo iz vlada bogatih zemalja prema vladama siromašnih zemalja
obogaćuje siromašne u tim zemljama, a klimatolozi su "znali"
da će zemlja uskoro ući u novo ledeno doba.
Iako volimo misliti da
smo nadišli takve stvari, strah od odstupanja od onoga što pametni
ljudi misle je snažan kao što je uvijek i bio. Atmosferski
znanstvenici "znaju" da ljudska aktivnost uzrokuje
zatopljenje zemlje, biolozi "znaju" da ništa u biologiji
nema smisla osim u svijetlu nasumične varijacije i prirodne
selekcije, sociolozi "znaju" da su djeca odrasla pod
istospolnim parovima uspijevaju podjednako kao i djeca odgojena pod
majkom i ocem, politički znanstvenici "znaju" da je
različitost boja [kože] ključna za intelektualnu raspravu ali
različitost mišljenja nije, sveučilišni administratori "znaju"
da su razlike u preferencijama intelektualnih polja od strane
muškaraca i žena rezultat diskriminacije, a intelektualci općenito
"znaju" da iako možda postoji Bog, ne postoji onakav čije
bi postojanje imalo ikakve važnosti.
Koja
je moja teza? Da je impuls konformizma podjednako jak među
intelektualcima kao među ljudima općenito? Ne, mislim da je puno
jači.
Vjerojatno postoji puno
razloga, ali ukazat ću na samo dva.
Jedan od razloga je
financijski i organizacijski. Laboratorijska istraživanja i anketna
istraživanja su skupa, čak i oni učenjaci koji istražuju stvari
koje ne koštaju ništa su često pod pritiskom onih koji odlučuju o
plaćama i promocijama da privuku novac kroz različite grantove. Tko
dodjeljuje novce? Sve češće upravo vlast. Tko odlučuje tko će ih
primiti? Odbori učenjaka. Kakvi učenjaci obično upadaju u te
odbore. Oni koji imaju konvencionalne stavove. Kakva istraživanja
takvi ljudi podržavaju? Onu vrstu istraživanja koja ne osporava te
stavove.
Iako su financijska i
organizacijska objašnjenja snažna, postoji određeni misterij jer
se postavlja pitanje zašto intelektualci podnose takav režim? Zašto
se ne pobune? Barem djelomice odgovor leži u tome kako smo odrasli.
Većinom smo bili štreberi. Bili smo dobri u stvarima za koje druga djeca nisu marila,
i bili smo loši u stvarima kojima su se druga djeca divila.
Očekivano, druga djeca su mislila da smo čudni. Kako bi
kompenzirali, mnogi od nas su uzgojili osjećaj superiornosti. "Ne
trebaju mi ta glupa djeca; ja sam jedan od pametnih." Ali
"pametna djeca" su također socijalna bića. Dijete koje
"ne treba" odobravanje "glupe djece" ovisi zbog
toga još više o odobravanju "pametne djece" kojima očajno
želi pripadati. A činjenica je da čudnost ne cijene niti
"pametni"; oni samo imaju drugačiji kriterij što je
čudno. Ulazak u klub pametnih ne znači samo biti pametan, nego
misliti na način na koji razmišljaju djeca koju se smatra pametnim.
Starenjem, pritisak da ostanete u dobrim odnosima s klubom ojačava.
Sve to me ne uznemiruje
nešto posebno. Nije ništa pogrešno s intelektualnim autoritetom;
problem je što se slažemo s najgorom vrstom, autoritetom
intelektualne rulje. Raditi unutar intelektualne tradicije je zapravo
dobra stvar; problem je što umjesto da radimo unutar tradicije, mi
radimo unutar prolaznih moda.
Može li intelektualna
kultura biti drugačija? Naravno, ne radi se o trajnoj značajki
stvarnosti; postojale su mnoge intelektualne kulture.
Napisano prema Why Are Intellectuals Such Conformists?, autora J. Budziszewski,.
,
PS
Je li ova
pojednostavljena analiza točna? Pa, u nekim slučajevima možda je;
Ali prenio sam tekst jer ljudi danas vole isticati da oni "drugačije"
razmišljaju, da nisu "konformisti" itd. Poruka pokreta se
može sažeti kao "Bori se protiv konformizma, ne želiš
biti drugačiji."
