Želimo li Boga steći, vanjština se mora spojitit s nutrinom

četvrtak, 9. svibnja 2024.

Želimo li Boga steći, vanjština se mora spojitit s nutrinom - Pascal

Praznovjeran je tko stavi svoju nadu u propise. Ali je ohol tko im se ne podvrgne.

***

Želimo li Boga steći, vanjština se mora spojitit s nutrinom. A to znači pasti na koljena, moliti ustima itd. Da bi se ohol čovjek, koji se nije htio podložiti Bogu, sada podvrgao stvoru [onome što je u nama čisto prirodno- za razliku od onoga što dolazi od Boga]. Tko očekuje pomoć od ove vanjštine, praznovjeran je. A tko je neće vezati s nutrinom, oholica je.

***

Ostale vjere, na primjer poganske, pučkije su jer se temelje na vanjštini. Ali one ne odgovaraju sposobnim ljudima. Čisto intelektualna religija mnogo bi više odgovarala učenima. Ali ova opet ne bi odgovarala puku. Jedino je kršćanska religija prilagođena svim ljudima, jer nosi smjesu vanjštine i nutrine. Ona podiže puk iznutra, a unižava oholice izvana. I nije savršena bez obojega, jer narod mora čuti duh slova, a sposobni moraju podvrgnuti svoj duh slovu.

***

Ne treba da se varamo u pogledu sebe: mi smo ujedno automat i duh. Stoga sredstvo s pomoću kojeg se dolazi do osvjedočenja nije isključivo dokazivanje. Kako je malo toga dokazano" Dokazi uvjeravaju samo um. Običaj [Navika] čini naše dokaze snažnima i uvjerljivima. On pokreće automat, a ovaj povlači um, a da on na to i ne misli. Tko je dokazao da će sutra osvanuti, i da ćemo umrijeti? A što je od toga vjerojatnije? U to nas dakle uvjerava običaj. On odgaja tolike kršćane, muslimane pogane, zanatlije, vojnike itd. (Kod kršćana još k tome postoji vjera primljena na krštenju, čega nema kod muslimana.) Najzad, valja pribjeći običaju kada je već jednom duh uvidio gdje je istina, da bismo se napojili i obojili tim vjerovanjem što nam svakog časa izmiče; jer teško je da nam dokazi budu trajno pred očima. Treba postići vjerovanje na lak način, kao iz navike koja nas nuka da vjerujemo bez sile, bez vještine, bez dokaza, i koja može skloniti sve naše moći na to vjerovanje, tako da nam duša može prirodno u nj uroniti . [...]

Pascal,Pensées (249, 250, 251, 252)

Jedan stariji post Sakramentalna teologija, i kategorija Pensees

Naša civilizacija je u rastvaranju, jer je u najkobnijoj kontradikciji sa samom sobom. Izrasla na bujnim izvorima kršćanstva, ona je od kršćanstva zadržala samo još neke oblike, neke konvencijalnosti potpuno lišene, njihove nutarnje sadržajnosti, a s dušom kršćanstva, ona je gotovo u svim svojim socijalnim manifestacijama - obračunala. Stoga je i sama ostala skup -gdjekad silno razvijenih izraslina, ali ipak izraslina, bez nutarnje organske povezanosti, bez duše. (S.T.Poglajen, 1939.)

Sjeti se čovječe ... - Sjeti se čovječe, da si prah, ako prah hoćeš da budeš ako cijelo svoje biće istovjetuješ s materijom, s tijelom, koje će se sigurno pretvoriti u prah.

Sjeti se čovječe, da si prah, i da ćeš se pretvoriti u prah, ako cijelo svoje bivovanje razbiješ u prolaznosti i sitnice bez duše, bez svrhe, bez ljubavi, bez – Boga.

No sjeti se čovječe, da ti za prah nisi stvoren! Sjeti se, da je u tebi princip vječnosti, princip besmrtnosti, po kojem Ti kroz sve trzaje pa i sve zaokrete života, sad svijesno, a još češće nesvjesno - a ipak stvarno težiš za Njim, za beskrajnim, za – Bogom.

Sjeti se čovječe, da si ti kruna Božjega stvaranja u svemiru; sjeti se da si ti pozvan da budeš svjesni odraz Mudrosti, koja se nesvijesno u kozmosu krije; da je tebi dano da budeš ostvarivač Pravde Božje na zemlji, na ovoj zemlji, gdje toliki nevini nepravedno trpe; sjeti se čovječe, da je tebi povjereno utjelovljenje ljubavi Božje na zemlji, one ljubavi, koja je ljupka na riječima, ali još jača na djelima, koja će uvijek tražiti, da se u nečem odrekneš sebe, ali će uvijek za uzvrat napuniti tebe, tebe i one oko tebe, toplinom i – mirom.

Da, sjeti se čovječe, da si – čovjek, najsavršenije stvorenje Božje, dijete Božje. Ako se toga budeš -uvijek i stvarno sjećao, tad se ne ćeš ni – ti, niti išta od tebe pretvoriti u prah. I Prah tvojega tijela bit će samo privremen, jer će i ono uskrsnuti u dan, koji više neće poznavati mrtvih. I prah tvoje "sitne" svakidašnjice, bit će samo prividan: njega će zadahnjivati jedan duša, povezivati ga u jedno i davati mu životni smisao; i prah tvoje vremenske egzistencije bit će pretvoren u puninu, koju će mu dati djelotvornost ljubavi i vjernosti u služenju Istine.

A iz tvoje duše će nestati svakoga praha, jer će u nju sići, da je ispuni Onaj, za kim ona u svim i najkontradiktornijim varijantama života, svom cjelinom svojega bića – nužno teži.

S.T. Poglajen

'ideja da priroda' ima nešto za reći više nije dopuštena; čovjek mora imati slobodu da se prepravi po želji. Treba biti slobodan od svih prethodnih datosti svoje esencije. On sebe pretvara u što god on želi, i samo na taj način je on stvarno 'slobodan' i oslobođen. Iza tog pristupa je čovjekova pobuna protiv ograničenja koje on ima kao biološko biće. Na kraju, radi se o pobuni protiv našeg stvorenog bića. Čovjek treba biti svoj vlastiti tvorac – moderni, novi oblik pradavnog pokušaja da budemo Bog, da budemo kao Bog. (BXVI)

Stranice

četvrtak, 9. svibnja 2024.

Želimo li Boga steći, vanjština se mora spojitit s nutrinom - Pascal

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana