"Dvadeset i četiri tomističke teze" i njihova važnost – RGL

Ukoliko niste upoznati s 24 tomističke teze i okolnostima nastanka istih preporučio bih da pročitate prijevod kojeg je pripremio Luka Ilić - Dvadeset i četiri tomističke teze sa stranice konzervativac.com.

Ipak, ukoliko niste prethodno upoznati s značenjem pojedinih pojmova (njihovom primjenom i implikacijama) vjerojatno će vam puno toga ostati nejasno. Potrebno je određeno razumijevanje tomističke tradicije i općeniti interes za takva razmišljanja. Možda ćete smatrati da je sve to nebitno - upitati se zašto bi se itko time bavio, ali kao što možemo vidjeti u svijetu oko nas, mala pogreška početka dovodi kasnije do velike pogreške. (Filozofija nam je potrebna - dobra filozofija, kako bi odgovorili na lošu filozofiju.)

U nastavku prenosim sažetak Garrigou-Lagrangeove napomene o važnosti tomističkih teza, iz knjige "Reality; A Synthesisi of Thomistic Thought" (Chapter 55: Twenty-four Thomistic theses). Knjigu možete besplatno pronaći  ovdje na EWTN stranici.

---

Papa Pio X. propisao je 1914. da kolegiji filozofije moraju podučavati "načela i glavne doktrine Sv. Tome." Javila se potreba za time jer je došlo do mnoštva iskrivljenja. Mnogi su Sv. Tomu preoblikovali u glasnogovornika vlastitih teorija, došlo je do kontradiktornih predstavljanja njegova nauka što je izazvalo konfuziju kod studenata kojima više nije bio privlačan. Tomizam je reduciran na minimum, sveden na rascvali tradicionalizam i implicitni fideizam. Sve to dovelo je do neopreznog pristupa, napuštanja misli, praktičnog skepticizma u filozofiji i misticizma utemeljenog na emocijama. Kao odgovor na takav usahli i konfuzni tomizam Pio X. propisuje povratak na doktrine Sv. Tome.

RGL opisuje detalje pojedinih teza. Posebno naglašava važnost razlikovanja mogućnosti i zbiljnosti [potentia et actus, eng. potency and act]. Ne radi se samo o hipotezi nego o prvom principu, nužnoj osnovi. Objektivno i stvarno razlikovanje mogućnosti od zbiljnosti ima dalekosežne posljedice (i u naravnom i nadnaravnom poretku).

Ipak, ovdje prenosim samo dio koji se bavi povijesnom situacijom, ne samim tezama.

RGL nastavlja da smo zaboravili na 24 teze; 

Naveli smo situaciju koja je dovela do formiranja dvadeset i četiri teze, Sada, trideset godina kasnije [knjiga je izdana sredinom prošlog stoljeća], vratili smo se u istu situaciju. Svi spominju sv. Tomu, ali teze koje se brane pod njegovim imenom su često različite, čak i proturječne onome što je tvrdio. Možemo li čovjeka zvati tomistom samo zato jer priznaje dogme Crkve iako slijedi Descartesa u njegovu nauku o duhovnom životu, ili negira očito načelo kauzalnosti, a to znači da negira i valjanost dokaza za Božju opstojnost.

Mala pogreška na početku dovede do velike na kraju. Takvo je razmišljanje Sv. Tome koje je ponovio Pio X. Odbaciti prvu tezu znači odbaciti ih sve.

Ali nisu li istine zdravog razuma dovoljan temelj za katoličke filozofe i teologe? Jesu, ali ne i kada ih iskrivljuju individulisitčka tumačenja. Ukoliko danas želimo obraniti te istine od fenomenista, idealista i apsolutnih evolucionista, moramo prodrijeti u njiihovu filozofsku dubinu. Bez takvog prodiranja gubimo svu dosljednost, čak i u osnovama, padamo u skepticizam, ako ne u misli onda u životu i djelovanju, padamo u fideizam koji detronizira razum i svaki ozbiljan intelektualni život.

Da bi iskrenost u traženju istine opstala, moramo primjetiti da je iskrenost koja odbija prepoznati vrijednost najvećeg doktora zasigurno dvojbena iskrenost, nikada neće postići svoj cilj. Zdrav razum je važan, ali to mora biti istinski zdrav razum, osnažen dubokom analizom pojmova i principa. (Ukoliko to ne učinimo onda ćemo se umjesto u taboru Tome Akvinskoga naći u taboru Tome Reida.)

Trebali bi poslušati isusovca Pierrea Charlesa koji je primjetio;

 "Umjesto povijesti dogme, diskreditirajući metafiziku, uveden je krajnje opasan realtivizam u podučavanju doktrine. Psihologija je zamijenila ontologiju. Otkrivenje je zamijenjeno subjektivizmom. Povijest je nasljedila mjesto dogme. Razlika između katolika i protestanata reducirana je samo na praktičan stav oko papinstva. Kako bi zaustavio takav poguban i sklizak put, Pio X. je odabrao odgovarajuću gestu. Anglikanski modernizam nam pokazuje zastrašujuće posljedice do koje može dovesti, bez intervencije Svete Stolice, doktrinarni relativizam.

Papina osuda iznijela je na vidjelo, kod mnogih katoličkih teologa, zjapeću prazninu, nedostatak filozofije. Dijelili su pozitivistički prezir prema metafizičkim spekulacijama. Ponekad su zagovarali vrlo upitan fideizam. Moderno je ismijavanje filozofije, ismijavanje njenog rječnika, suprotstavlajnje njene smjelosti skromnosti znanstvenih hipoteza. Papa, kada je opisao modernističku pogrešku, natjerao je teologiju na preispitivanje, ne toliko nekog konkretnog problema, nego temeljnih religijskih pojmova koje je skupina inovatora tako vješto iskrivila. Postala je jasna potreba filozofskog kostura za čitav teološki organizam."

---

RGL opisuje izgubljenost modernističkih teologa, sve veće probleme u kojima smo se našli, ali to je, prema njemu, samo još jedan razlog da se vratimo Tominim doktrinama o bitku, istini i dobroti; objektivnoj valjanosti prvih principa koji ukazuju na sigurnost Božje opstojnosti, temelja svake dužnosti.

Kao što ukazuje Vatikanski koncil; Razum, prosvjetljen vjerom, ukoliko traži marljivo, pobožno i trevezno može postići najplodonosnije razumijevanje otkrivenih otajstva; kako analogijom naravnim znanjem tako i isprepletnom unijom tih otajstava s konačnim čovjekovim ciljem.

(Usmjeravajuća) Načela misli i života postaju sve nužnija u svijetu koji zahtijeva sigurnost, nepokolebljivu vjeru te još čišću i snažniju ljubav prema Bogu.

PS

Ako je situacija bila loša početkom odnosno sredinom prošlog stoljeća, pretpostaviti ću da niti danas nije najbolja. (Ipak, postoji određeno buđenje interesa za tomizmom, a neke sekularne filozofije koje su se možda smatrale perspektivnim prije sto godina više nisu toliko popularne.)

Inače, RGL je predstavnik tzv."neoskolastičkog tomizma". Postoje razni tomistički pristupi, primjerice analitički tomizam, ali i drugi koji imaju veća odstupanja od tominog pristupa pa vjerojatno vrijedi RGL-ovo pitanje koliko ih uopće možemo smatrati tomističkim. (Takvi pristupi su utjecajniji u teologiji nego filozofiji.)

Spominjanje Tome nije nimalo popularno u određenim krugovima. Kao što je primjetio jedan poznati filozof, samo spominjanje je dovoljno da netko odbaci čitavu stvar. ali ponekad možete iskoristiti njegovu ideju uz promjenjenu terminologiju pa će se to smatrati briljantim razmišljanjem.

Ponavljam još jednom poveznicu na hrvatski prijevod 24 tomističke teze.

Odbacivanje (tomističkih dokaza) Božje opstojnosti dovodi do Apsurda – RGL

Ako negiranje ili sumnja u princip kauzalnosti dovodi do sumnje ili negiranja principa kontradikcije onda pet klasičnih dokaza Božje opstojnosti [egzistencije], ispravno shvaćenih, ne možemo odbaciti bez da dođemo do apsurda u temeljima stvarnosti. Moramo izabrati što se nalazi u srcu univerzuma; ili Biće koji opstoji nužno i vječno, koje jedino može reći "Ja sam istina i život"; ili radikalan apsurd. Ako je stvarno Bog nužno Biće, o kojemu sve ovisi, onda bez Njega opstojnost bilo čega postaje nemoguća, nezamisliva, apsurdna. Oni koji ne žele priznati opstojnost vrhovnog i univerzalnog uzroka, koji je sam po sebi opstojnost i život, moraju se zadovoljiti kreativnom evolucijom, koja s obzirom da joj nedostaje bilo koji raison d'etre, postaje kontradikcija: univerzalni pokret, bez subjekta koji se razlikuje od sebe sama, bez djelatnog uzroka koji se razlikuje od sebe sama, bez cilja koja se razlikuje od sebe sama, evolucija u kojoj, bez uzroka, više proizlazi iz manjeg.

Princip kontradikcije, identiteta, kauzalnosti; svi prvi principi padaju u vodu. Ponovimo; bez nužnog i vječnog bića, o kojemu sve drugo ovisi, ništa ne postoji i ništa ne može postojati. Negirati Božju opstojnost, a istodobno afirmirati bilo koju opstojnost nužno vodi u kontradikciju. Ona možda nije odmah očita, ne vidimo je odmah iz pojmova koji se koriste, ali ukoliko ih istražite uvijek ćete je pronaći. Mnogi od Spinozinih zaključaka sadržavaju te apsurde. A fortiori, sakriveni su ateističkoj doktirni koja negira Božju opstojnost. Tako agnosticizam koji sumnja u Božju opstojnost dovodi čak do sumnje u prvi princip misli i stvarnosti, princip kontradikcije.

Reginald Garrigou-Lagrange, "Reality; A Synthesisi of Thomistic Thought"

Bože, zašto je život tako nepravedan? - Wetta, pustinjski oci

Antun pustinjak bio je zabrinut oko Božjeg suda i molio se govoreći; "Bože, zašto je život tako nepravedan? Neki umiru mladi, a drugi stari; neki su siromašni, drugi bogati; ali najvažnije, zašto su zli ljudi tako dobrostojeći, a dobri ljudi pate u siromaštvu?"

Glas mu je sišao i rekao "Antune, Bog zna što radi. Brine za za svoja posla".

Priča pustinjskih otaca, prenio benediktinac Augustine Wetta u knjizi "Pray. Think. Act.: Make Better Decisions with the Desert Fathers")

---

Wetta često unosi dodatnu dozu humora u pustinjačke priče, jedan hrvatski prijevod donosi priču o Antunu koji se pita:

"Gospodine, kako to da neki umiru mladi, dok drugi dožive duboku starost? Zašto su neki siromašni, a drugi jako bogati? Kako to da se zli ljudi bogate, a dobri su u potrebi?

Pusti, Antune, pazi na sebe jer samo Bog zna te stvari... a tebi nije ni od kakve koristi znati ih."

PS

O povezanom "prigovoru zla" sam rijetko objavljivao (npr. O prigovoru Zla i Božjim Atributima – Feser, Aquinas )

Tri koraka u đavalskom napastovanju – "Život vrijedan življenja", Sheen

Fulton J. Sheen u knjizi Život vrijedan življenja ("Istočni grijeh i čovječanstvo");

Tko je iskušavao naše praroditelje? Pali anđeo, Sotona. Kada je Sotona iskušavao naše praroditelje, čime je započeo? Započeo je pitanjem: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?"

Postoji tri koraka u tome đavolskom napastovanju i želimo li valjano istražiti prirodu napasti s psihološkoga stajališta, ništa se ne može mjeriti s pričom iz Knjige Postanka. Prvo, đavao je u Evi potaknuo sumnju.

"Zar vam je Bog rekao ...?"

"Božja ograničenja su nepravedna."

"Budite slobodni!"

"Zar ne vidite da ta zapovijed ograničava vašu Ustavom zajamčenu slobodu da otpišete svoju savjest?"

Uzbunio je njihov duh. Osvrnite se unatrag i prizovite u sjećanje neku od napasti kojima ste bili izloženi. Je li ijedna od njih započela drukčije nego pitanjem zašto? Kao da nam se obraća neki unutarnji glas.

"Zašto se ne prepustiš seksualnim nagonima? Zar ti ih nije dao Bog?"

"Zašto ne bi zaradio više novaca" Nisi li zbog toga na ovome svijetu?"

"Zašto Crkva ustrajava na stajalištu da se ne smijemo ženiti drugi put dok nam je prva žena živa?"

"Zašto?"

"Budi slobodan!"

"Zbaci okove!"

To se događa svaki dan na svijetu i to se dogodilo u početku.

Sotonin drugi korak bio je odagnati strah od posljedica grijeha. Izvrgao je podsmjehu kaznu i rekao Adamu i Evi: "Ne, nećete umrijeti!" Bog ih je upozorio na to da će umrijeti budu li jeli sa stabla spoznaje dobra i zla. Sotona uvijek proturiječi Bogu. Čini sve ne bili umanjio posljedice grijeha.

Vjeruješ da čovjek ne smije rastavljati što je Bog združio?"

"Samo izvoli, učini to. Nitko neće znati!"

"De, ispij taj koktel, pa makar ti bio i deseti; ne trebaš se bojati da ćeš postati alkoholičar; od toga ćeš se samo osjećati bolje."

"Samo se ti prepusti tjelesnim užicima; nikada im nećeš postati rob!"

"Vjeruješ u pakao? Ne budi smiješan. Pakao je kazna za grijeh."

Tako govori đavao. On nam na početku objave kaže: "Ah, nije to ništa", da bi nam poslije rekao: "To je sve!"

Treći korak Sotonina napastovanja jest lažno obećanje. Našim praroditeljima rekao je: "Vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo". Baš tako im je rekao.

"Bog zna razliku između dobra i zla."

"Razlog zbog kojega on ne želi da jedete s drveta spoznaje dobra i zla jest u tome što ćete tada i vi moći razlikovati između dobra i zla."

"Kada jednom spoznate razliku između dobra i zla, bit ćete kao Bog."

"Shvaćate, to je razlog zbog kojega vam je zabranio jesti s toga drveta."

"Ne želi da budete poput njega."

"Ljubomoran je!"

Zabluda je bila u tome da Bog ne spoznaje dobro i zlo onako kako mi to činimo. Bog potpuno apstraktno spoznaje dobro i zlo. Kada vi i ja spoznajemo zlo, to se ne događa na apstraktan način. Nama zlo uđe u krv i postane dio nas. Zao čin postaje navika. Sotona nas bocka.

"Nisi živio!"

"Nevin si, zar ne?"

"Nikada nisi bio pijan?"

"Moraš spoznati dobro i zlo".

Prvo nisu bila evanđelja nego predaja – Fulton J. Sheen

Fulton J. Sheen u knjizi "Život vrijedan življenja" pišući o Isusovoj majci zapisuje;

Kako bismo razumjeli dokaze, moramo shvatiti da na početku nisu bila evanđelja, nego predaja. Svaki je član prve Crkve, nakon Duhova pa sve do pisanja evanđelja, znao za Isusovo čudo umnažanja kruha i ribe, za čudo uskrnuća i čudo rođenja od Djevice. Znanje koje imamo o tim događajima slično je našemu znanju da je Prvi svjetski rat počeo 1914. Nije nam potrebno taj podatak pronaći u knjizi da bismo vjerovali da je točan, zar ne? On samo potvrđuje nešto što već otprije znamo. Evanđelje je, dakle, na jedan sustavniji način zabilježilo nešto u što je Crkva već vjerovala.

Pretpostavimo da ste živjeli tijekom prvih dvadeset pet godina Crkve nakon Duhova. Kako biste odgovorili na pitanje: "kako mogu znati u što moram vjerovati?" Ne biste mogli reći: "pogledat ću što o tome piše u Bibliji." Tada još nije postojao Novi Zavjet. Morali biste vjerovati onome što je tada naučavala Crkva. Gospodin nijednom nije zatražio od očevidaca da pišu o njegovu životu. Samo je jedinom tijekom života nešto napisao, i to u pijesku. Ali jest rekao svojim apostolima da propovijedaju u njegovo ime i da mu budu svjedoci sve do kraja zemlje. Prema tome, oni koji posežu za ovim ili onim tekstom iz evanđelja, da bi nešto dokazali, najčešće izdvajaju tekst iz povijesnoga konteksta u kojemu je nastao i iz usmene predaje koja je pronosila Kristovu istinu.

Evanđelja su napisana i kako bi zabilježila predaju koja je već postojala. Nisu je stvorila. Nakon nekoga vremena ljudi su odlučili zapisati tu predaju, što objašnjava početak Lukina evanđelja. On piše "da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen". Luka pretpostavlja da su ljudi već otprije poučeni u vjeri. Evanđelja nisu pokrenula Crkvu; Crkva je pokrenula evanđelja. Crkva nije proizašla iz evanđelja, evanđelja su proizašla iz Crkve. Crkva je prethodila evanđeljima, ne obrnuto. Ljudi nisu povjerovali u usrsnuće zato što je u evanđeljima tako pisalo. Evanđelisti su zabilježili izvještaj o Kristovu raspeću i uskrsnuću jer su već u to vjerovali.

Slično tome, Crkva nije vjerovala u djevičansko rođenje zato što u evanđeljima piše da je Djevica rodila sina; vjerovala je zato što je Živa Riječ Božja, u svojemu mističnom tijelu – Crkvi – već ranije vjerovala u to, a sveti pisci taj su događaj zabilježili u evanđeljima. Da apostoli koji su živjeli s našim Gospodinom, koji su ga slušali na obroncima brežuljaka i u hramu, da apostoli nisu naučavali da je Djevica rodila sina, nitko drugi ne bi to naučavao, nitko drugi ne bi to zapisao.

PS

Sheen se (uvjerljivo) bavi nekim Marijanskim dogmama, ali ovdje mi je zanimljivije navedeno iz drugih razloga.

Možda sam već prenio nešto slično, ali čitajući gornja promišljanja shvatio sam da je moje poznavanje (dijela nauka) evanđelja rezultat ne toga što sam ih čitao (ili što sam čitao one koji su ih čitali) nego što sam to čuo (predajom, kroz tradiciju, Crkvu). Naravno, evanđelja su davno zapisana, oni od kojih sam čuo o pojedinom nauku su ih vjerojatno čitala (primjerice čuo sam misna čitanja), ali čak i da nisu zapisana - da je primjerice postojala zabrana zapisivanja, da se sve svodilo na usmenu predaju i tradiciju, imao bih slična znanja o događanjima. Ovdje ne govorim o nekoj alternativnoj povijesti, nego činjenici da Crkva nije rezultat nečega što smo pročitali u knjizi. (Kao što je Sheen istaknuo, svi imamo neka znanja o događanjima iz prošlosti koja nisu rezultat našeg "čitanja knjige".) Vjerojatno nisam dobro objasnio na što ciljam i zašto mi se to učinilo toliko zanimljivim. 

Pozitivno sam iznenađen knjigom "Život vrijedan življenja", očekivao sam nešto drugačiji sadržaj na temelju predstavljanja i korica iako sam prije gledao Sheena.

Na Isusov se spomen sam (Jesu dulcis memoria)

Još od prvog slušanja, himan "Jesu dulcis memoria" ("Na Isusov se spomen sam") ostavio je poseban dojam na mene. Autorstvo se pripisuje svetome Bernardu iz Clairvauxa. Kasnije su ga uglazbili i neki od najvećih skladatelja (Palestrina, De Victoria) što je također milozvučno, ali sam gregorijanski himan mi je daleko upečatljivi.

Stihovi;

Na Isusov se spomen sam

Jesu dulcis memoria

Na Isusov se spomen sâm U duši budi dragi plam, A vrh milinama je svim U milom društvu kad si s njim. Što nježnije da zapjevaš, Što ljupkije da poslušaš, Il’ što draže promatraš No što je Isus, Gospod naš? O blag spram sviju, Isuse, Što mole ili kaju se, Il' traže te kroz žića vaj: Tko tebe nađe, nađe raj! Govoriti je uzalud, Badava peru cio trud, Tko kuša, taj tek pravo zna, Što znači ljubav Gospodnja. Ti, Isuse, milinom svom I našom budi nagradom; Naš ponos cijeli bio tek U tebi, Spase, zauvijek. Amen.

Jesu dulcis memoria Dans vera cordis gaudia: Sed super mel et omnia Ejus dulcis præsentia. Nil canitur suavius, Nil auditur jucundius Nil cogitatur dulcius Quam Jesus Dei filius. Jesu spes pænitentibus, Quam pius es petentibus! Quam bonus te quærentibus! Sed quid invenientibus? Nec lingua valet dicere, Nec littera exprimere: Expertus potest credere, Quid sit Jesum diligere. Sis Jesu nostrum gaudium Qui es futurus præmium Sit nostra in te gloria Per cuncta semper sæcula. Amen.

Možete poslušati snimke raznih izvedbi, primjerice; 

• "Na Isusov se spomen sam" - Koralisti zagrebačke katedrale
• Na Isusov se Spomen (Sanctae Clarae Claritas)
• Zbor mladih Lukavci
• Akademski zbor "Palma" - Tomas Luis de Victoria: Jesu Dulcis Memoria
• Muški pjevački zbor itd

Ili jedna Verzija s yt kanala Luka Cosic, kao dio euharistijskog rukoveta (U kojeg iz nekoga razloga nije uključen Klanjam ti se Smjerno, Usta moja uzdižite itd.)

Nema se što dodati;

"Govoriti je uzalud,
Badava peru cio trud... "

Sustavni prikaz duhovnog života – Monfortanci

Prenio sam nekoliko razmišljanja Garrigou-Lagrangea iz knjige "The Three ways of the spiritual life" (vidi kategorija Tri puta duhovnog života). Iako postoje djela koje se bave određenim svecima i njihovim pristupima duhovnosti, nisam znao da postoji (domaći) sustavni pregled duhovnosti na tragu onoga što sam ranije prenio.

Slučajno sam naišao na stranicu monfortanaca (Misionari Monfortanci) na kojoj možete pronaći više knjiga (priručnika) u pdf  i web izdanju koja se bave upravo ovom temom. Družba Misionara Monfortanaca mi nije toliko poznata, ali vidim da su objavili više priručnika koje prenose Pobožnosti Katoličke Crkve. (Koliko sam shvatio, u svojoj duhovnosti posebno naglašavaju pobožnost Presvetoj Djevici, ali o tome ne znam ništa, trenutno su mi zanimljivi samo zbog priručnika.)

Možete i sami istražiti njihove stranice i pronaći dokumente s vrijednim informacijama; primjerice posebno ističu dokument u kojem se nalaze sve pobožnosti Crkve;

Enciklopedijski Priručnik Pobožnosti Katoličke Crkve,

Ili recimo Osnovni kršćanski vjeronauk, itd.

S obzirom na vrijeme u kojem se nalazimo možda će nekome biti zanimljivo i; Pobožnost Božićnom otajstvu i djetetu Isusu.

---

Objavili su Sustavni prikaz duhovnog života koji se sastoji od šest knjiga. Radi se o opsežnijim pregledima tako da nisam pročitao većinu.

Prve tri knjige nose naslov Put čišćenja, Put prosvijetljenja, Put sjedinjenja i predstavljaju klasičan način prikazivanja puta duhovnoga rasta u katoličkoj svetačkoj tradiciji koja seže još od crkvenih otaca i svetaca iz prvih stoljeća kršćanstva.

Nakon toga slijede tri knjige, Posveta Isusu Kristu po Mariji, Komentar zamka duše i Poniznost i ljubav put duhovnog rasta koje iznose sustavne prikaze triju različitih duhovnosti  svetačkih tradicija sv. Ljudevita Montfoskoga, sv. Terezije Avilske i bl. Marije Terezije od sv. Josipa.

Možete ih pronaći i preuzeti na već spomenutoj poveznici;

---

Osim web stranice na kojoj možete pročitati/preuzeti dokumente imaju i yt kanal Misionari Monfortanci - Škola duhovnog života s različitim predavanjima slične tematike koje možete poslušati, pretpostavljam da prate objavljene knjige. Primjerice playlista Put pročišćenja duše; ili playlista Put prosvijetljenja duše.

Ili izlaganje Duhovnost došašća - priprava za slaviti Božić.

---

Stigao sam tek brzinski proći prvu knjigu koja se bavi Putem Čišćenja (Temeljne prakse i dinamike ovog dijela puta duhovnoga rasta). Priredio p. Miljenko Sušac, 513 str., 3,14MB. (Ostale knjige su i duže.)