U Conservatism and the Conservatory Scruton objašnjava;
Postoji vrsta konzervatizma koja vidi
svako političko pitanje kao pitanje ekonomije, u kojem je slobodno
tržište vladajući principa a širenje izbora potrošaća jedini
koherentni politički program. Takvo gledanje može pokriti više
stvari no što se isprva čini. Primjerice, postoji ekonomsko
opravdanje za tradicionalnu obitelj s oba roditelja, ona proizvodi
dobro prilagođenu djecu koja su su stanju brinuti se za sebe i
davati pozitivan doprinos ekonomiji, i koja vjerojatno neće biti
ovisna o skrbničkoj državi. No, radi li se o jedinoj, ili
najvažnijoj stvari koju možete reći u korist tradicionalne
obitelji? Zasigurno je narav obitelji kao mjesto mira, blagostanja i
ljubavi puno važnije, i ako bi se ikada dokazalo da su
jednoroditeljske obitelji i dječji rad ekonomski produktivnije, to
ne bi bio presudni argument, ako bi uopće bio, protiv starog
poretka. Tradicionalna obitelj ima intrinzičnu, kao i instrumentalnu
vrijednost, i to je pravi razlog zašto je konzervativci brane. Brane
je jer imaju viziju ljudskog ispunjenja koja nadilazi ekonomiju,
prihvaćanje svih tih vrijednosti – moralnih, duhovnih i osobnih
– koje oblikuju ljudska bića kao viša od životinja zaslužuje
našu zaštitu.
***
Pravi razlog zašto su ljudi
konzervativni ima malo, ako ikakve, veze sa ekonomijom, čak i ako su
svjesni da je ekonomski prosperitet dobra stvar, i da je nužan za
druge stvari koje cijene. Pravi razlog zašto su ljudi konzervativci
je taj što su privrženi stvarima koje vole, i žele ih očuvati od
zlostavljanja i propadanja. Privrženi su obitelji, prijateljima,
vjeri, i okolini koja ih okružuje. Razlikuju stvari koje njeguju i
stvari koje ugrožavaju njihovu sigurnosti i duševni mir.
Konzervatizam je, za mene,
filozofija i politika privrženosti. Počinje od voljenog načina
života, te institucija i uređenja koja su rezultat istog. Nasuprot
konzervatizma je sasvim drugačije stanje uma, ono se ponekad
maskira ka ljubav, ali uvijek kao ljubav prema idealnom,
nepostojećem, onome "što će biti", u ime toga smo
pozvani srušiti i uništiti stvari koje postoje. Radikalna politika
je nemilosrdna prema postojećem, posebno kada postojeće
utjelovljuje stare načine, stare institucije i stare hijerarhije
koje su nastale iz naših privrženosti.
Konzervativci se drže stvari ne samo
zato što su im privrženi, nego zato što ne vide smisla u
radikalnoj promjeni, barem ne dok im netko ne objasni do čega će
dovesti. Kritizirate tradicionalnu obitelj? Onda nam recite koja je
alternativa, i molim vas daje nam detalje: Recite nam kako će djeca
odrastati u tom novom stanju, kako će pronaći sigurnost, ljubav i
zadovoljstvo, kako će steći osjećaj odgovornosti, suživot s
drugima, kako će se reproducirati i kako će umirati.
PS
Kao što naslućujete iz naslova,
Konzervatizam i Konzervatorij, Scruton se dotiče odnosa
konzervativaca prema kulturi, ističe nužnosti pravilnog odnosa
prema njoj. Opravdava financiranje iste.
Prema njemu, učenjem sviranja Bacha
ili Beethovena, nalazite se pred testom, postoji ispravan i pogrešan
način, morate naučiti izražavati se, kontrolirati, odgovarati na
zreli i uvjerljivi način. Odgajate emocije i vještine koje nadilaze
vaše prste. Postaju dio vašeg svijeta. Učeći klasičnu glazbu,
učite diskriminirati (razlikovati), prepoznavati autentične
primjere, razlikovati stvarne od glumljenih emocija; shvaćate i
dubinu patnje i vrhunce radosti koje čovjek može doživjeti.
Naravno, neće svi biti podjednako uspješni u tome, kao što što
neće svi biti matematičari, mehaničari ili košarkaši.
Za Scrutona, ne možete imati
koherentan konzervatizam bez uzimanja u obzir visoke kulture. Zbog
budućnosti kulture, klasična glazba mora preživjeti, ne kao
izložak nego kao živa tradicija izvođenja i uživanja, zračeći
svojom milošću i gracioznošću u našim zajednicama, pružajući
nam, bilo kao slušateljima bilo kao izvođačima osjećaj
intrinzične vrijednosti što smo ovdje, sada i među našim
bližnjima. Konzervativci moraju obraćati više pažnje glazbenim
vještinama, paziti koje je mjesto glazbe u školama i sveučilišnim
kurikulima.
(Moram priznati da nisam najbolja
publika za tu vrstu argumenata; koji god da je razlog.)