Primjer paradoksa možemo pronaći u
knjizi Mudrih Izreka, koja uključuje neke naizgled nedosljedne
izreke. Par iz 26. poglavlja;
"Ne odgovaraj bezumniku po njegovoj ludosti,
da mu i sam ne postaneš jednak.
Odgovori bezumniku po ludosti njegovoj,
da se ne bi učinio sam sebi mudar. "
"Vidite? Kršćanski spisi
proturječe sami sebi!" Ali očito se ne radi o tome. Takvo
suprotstavljanje je namjerno.
Postoje razlozi da odgovorite bezumniku
na njegov način, ali postoje i razlozi zašto to ne učiniti. Odluka
o tome trebate li šutjeti ili reagirati ovisi o situaciji.
Onaj tko nije razmišljao o tome, teško
će shvatiti umijeće retorike.
Preuzeto od J. Budziszewski, Paradox.
PS
Feser se u Briggs on TLS and tone (2012.) bavi tonom kojeg je koristio u svojoj knjizi The Last
Superstition.
Vallicella se također više puta
osvrsnuo na Uljudnost (kategorija Civility njegova bloga) konzervativaca koji se boje, ili
odbijaju, odgovoriti Ljevici onako kako zaslužuje. Prema njemu;
"U borbi s Ljevicom, nije dovoljno imati činjenice, logiku i moralnu pristojnost na svojoj strani; morate iskoristiti taktike Ljevice protiv njih; koristiti ismijavanje, ruganje, bezobrazluk i sve druga oružja kako bi ih prokazali kao blesave, nevažne i dosadne. [...]
Uljudnost je cijenjena konzervativna vrlina, rado bi da takve verbalne taktike nisu nužne; Ali za ljevičare, politika je rat, i bezuman je konzervativac koji to ne shvaća i koji ustraje u misli da se radi o džentlmenskoj debati o zajedničkim interesima."
Onima koji smatraju da u svakoj
situaciji morate biti ljubazni i nikada ne izazivati ikoga poručuje;
"Uljudnost je poput tolerancije, ima svoje granice".
Problem čije posljedice posebno vidimo
posljednjih nekoliko godina je taj što ne raspravljamo, i ne živimo,
kao da je Istina bitna.
Raniji postovi; U nedostatku otpora, bezumnost pobjeđuje upornošću - TD, Raspravljanje (ni)je uzaludno, itd.
