Scruton u The Meaning of Conservatism primjećuje;
U politici su se također ti mitovi
pojavili, uključujući i idiotski jezik "napretka".
Političari danas [2002.] mogu govoriti kao da se stanje države
kreće "naprijed", ili "nazad". Kaže se da
konzervativci "zaustavljaju napredak", a liberali "idu
naprijed". Konzervativac je "reakcionaran".
Revolucija ne znači okretanje kotača, nego "svrgavanje"
"nazadnih" sila. U svom tom obveznom novogovoru koji je
krasio milenijske govore Tonya Blaira, nailazimo na iste lakomislene
mitove. Stvari "idu naprijed" jer im je to u naravi. Jedina
istina je da vrijeme ide naprijed, od prošlosti prema budućnosti;
Ali nijedna politika ne može predstaviti takvu trivijalnu istinu.
Stoga se tijek vremena miješa s kretanjem znanja. Stvari napreduju,
na način na koje znanje raste. Stoga postaju bolje svakim danom,
osim ako se konzervativci ne umiješaju u proces.
Takve gluposti ispunjavaju govore Tonya
Blairea; ali političari nisu jedini koji se time služe. Čak i
ugledni povjesničari mogu opisivati konzervativce kao one koji
"sprečavaju", na nekoliko godina, neizbježno kretanje
"unaprijed", dok oni drugi unapređuju svijet liberalnim
ili socijalističkim ciljevima. Franco nije bio uspješan u
Španjolskoj: on je samo zaustavio liberalno prosvjetljenje.
Metternich nije stvorio ili uzdržavao trajni poredak, on je samo
"slomio", u svoje vrijeme, duh povijesti. I tako dalje i
tako dalje. Socijalistička država koja traje deset godina je
preludij vječnosti; konzervativna država koja traje trideset je
samo gesta preživljavanja. Ali jednom kada vidimo koliko su smiješni
ti motivi "Napretka" onda ćemo prestati promatrati stvari
na taj način.
Konzervativac se, prema njemu, nalazi u teškoj situaciji jer živi u svijetu ispunjenom mitovima; "Prirodna prava" i "sloboda" liberala; "besklasno društvo" i "emancipacija" radikala;"društvena pravda" i "jednakost" socijalista. Što preostaje konzervativcu?
Raniji postovi na blogu iz kategorije jezik se nalaze ovdje - jezik.