Iz priručnika PutProsvjetljenja;
Sada ćemo iznijeti klasičan katolički nauk o znakovima raspoznavanja utjecaja Božjeg, đavolskoga i ljudskoga duha na ljudsku dušu. Neki puta ovi duhovi se miješaju u djelovanju na dušu te treba biti jako oprezan u razlikovanju.
Znakovi djelovanja Božjeg duha:
Znakovi djelovanja Božjeg duha na razum:
Bog je u sebi istina i duši nadahnjuje samo istinu, dakle ako netko govori da je nadahnut a ono što tvrdi nije u skladu sa Svetim Pismom, istinama vjere, naukom Crkve očito da ga ne nadahnjuje Bog.
Bog nikada ne nadahnjuje o beskorisnim stvarima, neplodnim i ispraznim. On uvijek potiče dušu na važne stvari za rast u vjeri.
Bog je svijetlo i njemu nema tame, njegova nadahnuća prosvjetljuju, pa čak i onda kad se radi o kušnjama tamnih noći potiče dušu da želi duhovni rast, podnosi kušnje iako ne poznaje odmah i izravno njene uzroke ni učinke.
Bog potiče dušu na poučljivost, duša spoznaje i prihvaća svoje ne znanje o duhovnom putu te je spremana prihvatiti savjet duhovnika i drugih duhovnih osoba. Ova poučljiva poslušnoj je jedan od najboljih znakova da dušu potiče i vodi Duh Božji.
Duh Božji potiče na diskreciju, razboritost, pravičnost i promišljenost u svojim djelima. Duša tada ne pretjeruje, ne čini i ne sudi olako, nije nesmotrena i ishitrena u odlukama.
Bog potiče dušu na ponizne misli, vodi je prema spoznaji vlastite bijede i ništavila, ali bez da je to dušu vodi u depresiju i očaj.
---
Znakovi djelovanja Božjeg duha na volju:
Bog potiče na mir. Mir je jedan od plodova Duha Svetoga i uvijek je prisutan kada Bog djeluje u duši.
Duboka i učinkovita poniznost povezan sa niskom misli u sebi o samome sebi, što je jedan od najvećih znakova da Bog vodi dušu. Bez ove poniznosti ne treba dalje istraživati jer je duša negdje prevarena i ne vodi je dobri duh.
Povjerenje u Boga i nepovjerenje u samoga sebe je posljedica ove poniznosti. Duša ne može računati na samodostatnost te se prepušta i predaje Bogu znajući da ne može ništa postići samo svojim silama.
Volja poučljiva, lako se podlaže i vjeruje. Ovo stanje duše se sastoji u spremnosti volje da se podloži Božjim nadahnućima i pozivima, a odražava se i u spremnosti da se slijedi savjet duhovnika, poglavara.
Iskrenost i čistoća nakane u djelovanju, duša vođenja Božjim Duhom traži slavu Božju, želi u potpunosti vršiti volju Božju bez primjesa ljudskih egoističnih nakana i interesa.
Strpljenje u patnjama duše i tijela. Duša strpljivo podnosi muke, to ne znači da nema trenutke slabosti, nego se radi o dominantnom stanju duše.
Spremnost umiranja sebi i posvećenja nutarnjih nagnuća. To je ona spremnost nositi svoj križ s Kristom.
Iskrenost, istinoljubivost i jednostavnost ponašanja su evanđeoske kreposti koje su uvijek prisutne kod osoba koje nadahnjuje i vodi Duh Božji.
Sloboda duha. Duša vođena od Boga ne navezuje se ni na što, pa ni na same Božje darove i utjehe. Njima se okoristi i služi ali ostaje slobodan u sebi i kada ima iskustva suhoća i tama. Isto tako duša ne navezuje na ljude ni predmete.
Velika želja da nasljeduje Isusa u svemu. Duša koju potiče Duh Božjiima pred očima Krista kojeg želi ljubiti i u svemu mu ugoditi.
Ljubav dobrostiva, blaga i nesebična. Evanđeoska ljubav je najbolji znak još je sv. Augustin učio: „Ljubi i čini što hoćeš, nećeš pogriješiti. Bilo da govoriš, šutiš ili ispravljaš drugoga, sve čini s ljubavlju, ne može biti da nije dobro ono što se rađa iz korijena ljubavi“ (Komentar 1Iv br.7)
---
Znakovi djelovanja đavolskoga duha:
Znakovi djelovanja đavolskog duha na razum:
Znakovi djelovanja đavolskoga duha su potpuno oprečni djelovanju Božjeg Duha. Ali treba naglasiti da neki puta pakleni neprijatelj preuzima izgled anđela svijetla te na početku nadahnjuje dobre stvari kako bi privremeno prikrio svoje zle namjere koje kasnije pokazuje. Duhovnik treba pomoći dušama da razotkriju đavolska nadahnuća, učiti ih odbacivati i tražiti Božju pomoć i svijetlo.
Nadahnjuje laži, neki puta laži pomiješane s istinom kako bi naveo dušu da mu lakše povjeruje.
Sugerira beskorisne i neprikladne stvari kako bi duša izgubila vrijeme u sporednim, beskorisnim, besplodnim stvarima te je na taj način udaljava od provjerene, sigurne i plodne pobožnosti.
Sugerira tame, uznemiruje ili prosvjetljuje lažnim svijetlom koje utječe na maštu i sjetili dio duše, svjetlo koje je bez pravih duhovnih plodova.
Potiče na duh tvrdoglavosti, protivljenja, presmionosti.
Duh indiskretnosti i ne prikladnosti, na primjer potiče na velike pokore kako bi dušu bacio u oholost, nepoštivanje liturgijskoga vremena, na primjer potiče radost na veliki petak, žalost na Božić i uskrs, kod mističnih iskustava na neprikladnost vremena i mjesta (potiče na lažne ekstaze u javnosti), potiče pustinjake da misle kako imaju poziv na život apostolata, potiče na neopsluživanje staleških dužnosti.
Potiče na duh oholosti, ispraznost, samodopadnost, misao o vlastitoj uzvišenosti
Znakovi djelovanja đavolskog duha na volju:
Nemir, zbunjenost duše.
Beznađe, nepovjerenje, obeshrabrenje, ili umišljenost i lažna sigurnost, neutemeljeni optimizam.
Neposluh, otpor da se duša iskreno otvori duhovniku, pokore koje se čine iz vlastitih hirova, tvrdoću srca.
Oholost, i lažna poniznost u riječima a u duši se ima uzvišena misao o sebi i svome duhovnome putu.
Dvostruke nakane i ciljeve, želju da se bude cijenjen, ugledan, da se dobiju važne službe.
Nestrpljenje u naporima i u patnji, postojanost u zlopamćenju.
Nered i bunt u strastima zbog beskorisnih razloga i nerazmjerne reakcije na poticaje, zaslijepljenost razuma popraćena tvrdoglavim ustrajnim nagnućima i željama za onome što nije dobro.
Licemjerstvo, dvoličnost, pretvaranje.
Navezanost na zemaljske stvari, na duhovne utjehe, na druge ljude, traženje samoga sebe.
Zaborav Boga, Isusa i misli na njegovo nasljedovanje.
Lažna ljubav i gorljivost indiskretna koja uznemiruje druge i samu dušu.
---
Znakovi djelovanja ljudskog duha:
Kad se radi o znakovima djelovanja ljudskog duha onda treba razlikovati pokrete koji dolaze iz ljudske naravi ranjene grijehom i ljudske naravi vođene milošću. Ljudska narav je sklona vlastitim udobnostima i užitku, ima odbojnost i strah od patnje i poniženja. Sama po sebi nije sklona umiranju sebi, odricanju, mrtvljenju.
Kada je narav vođena milošću onda s jedne strane ona sama se oplemenjuje sve više i više a s druge prihvaća i sve one stvari koje su protivne egoističnim sklonostima usprkos svih odbojnostima koje nadvladava voljom i odlukom za vrijednostima za koje se isplati naprezati i žrtvovati.
Royo Marin donosi razlikovanje između naravnog impulsa i đavolske sugestije. Naravni impuls se događa u spontanosti djelovanja, uzrokovan je naravnim stvarima, duša doživljava poticaje pa i protivljenja sjetila koja potiču razum, i naravni impuls ostaje postojan i kad je duša ustrajna u molitvi.
Dok đavolske sugestije su nasilne za dušu, teško se mogu zapriječiti, nastaju neočekivano bez razloga, sugestije su na duh i razum potiču sjetila, nestaju nakon molitve (izuzev ako se radi o tipično kontemplativnim kušnjama ili vanrednim đavloskim utjecajima).
---
Znakovi za koje ostaje sumnja od koga dolaze:
Klasični priručnici
katoličke duhovnost donose i neke znakove utjecaja na ljudsku dušu
za koje ostaje sumnja od koga dolaze i zahtijevaju posebnu pozornost
i daljni napor u razlučivanju duhova.
Težiti za nekim drugim staležom nakon što se već duša opredijelila.
Poticaji na rijetka iskustva i neredovite stvari koje su neprikladne vlastitom staležu. Kada Bog poziva na ovakve stvari onda je to ne dvoznačno, ukazuje na svoju volju po posebnim prigodama. Uvijek pri tome treba obratiti pozornost na poslušnost i poniznost osobe.
Željeti izvanredne stvari u prakticiranju kreposti „svete ludosti“ koje su činili sveci,
Težnja prema velikim izvanjskim pokorama može biti sumnjiva, Bog je to tražio od nekih svetaca ali to nije redoviti put djelovanja Božje providnosti.
Sjetilne utjehe su nesigurne provenijencije, mogu doći od Boga, od đavla, od naše naravi. Po plodovima se razlučuju.
Duhovne utjehe koje su stalne i ne prekidne izazivaju veliku sumnju i jako je nesigurna njihova provenijencija. Crkveni oci uče da se Duh Božji drugačije ponaša, objavljuje se i skriva i tako pedagoški poučava i čisti dušu.
I same suze u kojima je duša potresena mogu dolaziti od od đavla, od naše naravi. Po plodovima se razlučuju.
Veliki vanredni darovi i mistični fenomeni su posebno poglavlje o čemu ćemo i govoriti.
