Ako negiranje ili sumnja u princip kauzalnosti dovodi do sumnje ili negiranja principa kontradikcije onda pet klasičnih dokaza Božje opstojnosti [egzistencije], ispravno shvaćenih, ne možemo odbaciti bez da dođemo do apsurda u temeljima stvarnosti. Moramo izabrati što se nalazi u srcu univerzuma; ili Biće koji opstoji nužno i vječno, koje jedino može reći "Ja sam istina i život"; ili radikalan apsurd. Ako je stvarno Bog nužno Biće, o kojemu sve ovisi, onda bez Njega opstojnost bilo čega postaje nemoguća, nezamisliva, apsurdna. Oni koji ne žele priznati opstojnost vrhovnog i univerzalnog uzroka, koji je sam po sebi opstojnost i život, moraju se zadovoljiti kreativnom evolucijom, koja s obzirom da joj nedostaje bilo koji raison d'etre, postaje kontradikcija: univerzalni pokret, bez subjekta koji se razlikuje od sebe sama, bez djelatnog uzroka koji se razlikuje od sebe sama, bez cilja koja se razlikuje od sebe sama, evolucija u kojoj, bez uzroka, više proizlazi iz manjeg.
Princip kontradikcije, identiteta, kauzalnosti; svi prvi principi padaju u vodu. Ponovimo; bez nužnog i vječnog bića, o kojemu sve drugo ovisi, ništa ne postoji i ništa ne može postojati. Negirati Božju opstojnost, a istodobno afirmirati bilo koju opstojnost nužno vodi u kontradikciju. Ona možda nije odmah očita, ne vidimo je odmah iz pojmova koji se koriste, ali ukoliko ih istražite uvijek ćete je pronaći. Mnogi od Spinozinih zaključaka sadržavaju te apsurde. A fortiori, sakriveni su ateističkoj doktirni koja negira Božju opstojnost. Tako agnosticizam koji sumnja u Božju opstojnost dovodi čak do sumnje u prvi princip misli i stvarnosti, princip kontradikcije.
Reginald Garrigou-Lagrange, "Reality; A Synthesisi of Thomistic Thought"
PS
Preuzeto iz knjige Reality; A Synthesisi of Thomistic Thought". U poglavlju "The proofs of God's existence" RGL kratko opisuje poznato tomističko izlaganje dokaza Božje opstojnosti te Božje atribute koji su rezultat takvog dokazivanja (ne radi se o a priori argumentima).
---
Prije toga RGL pojašnjava;
Dokazi se oslanjaju na princip kauzalnosti: Bilo što postoji, ako ne postoji samo po sebi, ovisi u konačnici o nečemu što postoji samo po sebi. Negiranje tog principa dovodi do apsurda. Reći "kontingenta stvar, odnosno stvar koja sama po sebi nema opstojnost, je svejedno neuzrokovana" isto je kao reći; Stvar može postojati sama po sebi i istodobno ne postojati sama po sebi.
RGL objašnjava u čemu je problem (primjerice s Kantom, kada se tvrdi da je možda takvo što apsurdno za ljude, ali možda nije samo po sebi apsurdno); kada kažete da bilo što može "nastati bez uzroka iz apsolutno ničega" onda se ne radi samo o neopravdanoj i neutemeljnoj izjavi nego je ona objektivno apsurdna.
Biće koje nije samo-postojeće, koje tek sudjeluje u opstojnosti, pretpostavlja nužno Biće koje je po svojoj naravi samo-postojeće.
Istina, negirati princip kauzalnosti nije očita kontradikcija poput one kada bi tvrdili da "kontingentno nije kontingentno." Negirati suštinsku ovisnost kontingentnog bića o svom uzroku dovodi do apsurda jer takvo negiranje podrazumijeva afirmaciju tvrdnje da opstojnost pripada stvari koja nije po svojoj naravi samo-postojeća ali je ipak neuzrokovana. To bi značilo da u jednoj stvari imamo i nesuštinsku opstojnost i ne-ovisnost o ikojem uzroku te opstojnosti; takva propozicija je objektivno apsurdna.
(Kod nekih, prema RGL-u, primjerice Spinoze, imamo negiranje principa kauzalnosti koje je još manje očito i naizgled prikriveno.)
---
Ukoliko niste upoznati s pojmovima (njihovim tehničkim značanjem) možda Vam neće biti jasno o čemu se govori, ali zapravo se ne radi o kompleksnim stvarima, samo nečemu s čime se prosječna osoba danas ne susreće. Sažeo sam već sažeta razmišljanja. Očito, prijevod ima puno manjkavosti, ali mislim da je za poantu posta dovoljno jasno o čemu se govori. (Nisam toliko upoznat sa pojmovima koje je uobičajeno koristiti. Primjerice negdje sam vidio da se koristi pojam "samosubzistirajući" što nije teško prepoznati, ali riječ "ozbiljeni" [za lat. actualitati, eng. actual] nije nešto što bih upotrijebio u brzinskom prijevodu, iako je zapravo zanimljiva riječ.)
Ukoliko Vas zanima, knjigu možete besplatno pročitati na ewtnu Reality: A Synthesis of Thomistic Thought, web izdanje, sigurno ima negdje za preuzeti pdf ili drugi format. (Čini mi se da za neke dijelove već i google translate dosta dobro funkcionira.)
The Thomistic Institute je na svojoj yt stranici prenio jednostavna i ilustrirana objašnjenja u kojima na dostupan način predstavljaju o čemu se radi. Ukoliko Vas zanimaju takve stvari na njihovom kanalu možete pronaći niz informativnih izlaganja.
Primjerice ;Five Ways to Prove God Exists (Aquinas 101), The Principle of Non-Contradiction (Aquinas 101), What is Efficient Causality? (Aquinas 101), How St. Thomas Aquinas' Second Way for Proving the Existence of God Works (Aquinas 101), How St. Thomas Proves God's Existence Through Efficient Causality (Aquinas 101), Quantum Mechanics and the Principle of Non-Contradiction (Aquinas 101) itd
---
No, da se vratimo knjizi. RGL kasnije nabraja atribute koji su rezultat tih dokaza; prvi pokretač , djelatni uzrok, nužno biće, vrhovno biće, vrhovna inteligencija. Radi se o samo-opstojnom biću, prvi uzrok koji nije uzrokovan, on ne prima opstojnost nego je opstojnost sama. Inteligencija koja se ne oslanja na nešto drugo, ona koja neće samo reći "Imam istinu i život" nego "Ja jesam istina i život."
Ono što pokazuje naravno promišljanje, ono što pokazuje filozofija, upravo je ono što je objavljeno Mojsiju:"Ja sam koji jesam". (Suština i opstojnost su u njemu ista stvar.)
S obzirom na navedeno, možemo razumijeti 23. tomističku tezu;
"Božja bît, po tome što se izjednačava s ozbiljenim bivanjem samoga bitka ili po tome što je sâm samosubzistirajući Bitak, u svome nam se takoreći metafizičkome pojmu predočuje kao dobro oblikovana, i samim time pruža nam pojam svoga neograničenog savršenstva."
(Prijevod sam preuzeo sa stranice konzervativac.com, Dvadeset i četiri tomističke teze )
Samo je Bog vlastita opstojnost, neuzrokovana, neparticipirajuća samoopstojnost. Nijedno stvorenje nije vlastita opstojnost, opstojnost koju ima je participirajuća, primljena, ograničena, suštinom, objektivnim kapacitetom kojim je prima.
Radi se o objektivnoj istini, stvarnosti koja prethodi djelovanju uma. Kompozicija biti i opstojnosti nije tek logička kompozicija nego nešto što pronalazimo u samoj naravni stvorene stvarnosti. Kada stvorenje ne bi bilo takva kompozicija onda se ne bi razlikovalo od Boga.
---
No, kao što sam već spomenuo, sve to možete pronaći u knjizi ili kod nekih drugih autora koji objavljuju u tomističkoj tradiciji.
Posljednjih par stoljeća mnogi filozofi se upuštaju u zamršene argumente kako bi mogli povjerovati da ne postoji jedno vrhovno i beskonačno Božanstvo. (Neki su ateisti, čak i otvoreno mrze i preziru vjeru, dok će drugi govoriti o Bogu ali taj njihovoj bog nije onaj istinski Bog.)
Ipak, ovdje ne želim istaknuti njihovo negiranje i preziranje Boga nego činjenicu da kako bi to činili moraju negirati prve principe. Bez ikakvog dubljeg promišljanja mnogi će se pozivati na određene filozofe, ili danas puno popularnije na kvantnu mehaniku, teoriju relativnosti, evoluciju ili što god, kako bi pokazali da klasični dokazi Božje opstojnosti ne uspijevaju jer ti filozofi (ili određeno tumačenje nekih znanstvenih teorija) pokazuje da je primjerice princip kauzalnosti pogrešan. Ili da je princip kontradikcije pogrešan.
Naravno, njihovi prigovori nisu ispravni, u konačnici ne pokazuju problem s klasičnim dokazima, ali kada bi bili ispravni radilo bi se o rezultatu koji bi utjecao upravo na one stvari na koje se često takvi ljudi oslanjaju. Ne možete u jednom momentu tvrditi da princip kauzalnosti ili princip kontradikcije nije točan, a onda kasnije nastaviti po starome. RGL je u pravu, negiranje dovodi do apsurda.
Što god mislili o tomističkim dokazima (i općenito klasičnim dokazima ranijeg doba) - možete to sve smatrati nepotrebnim metafiziciranjem, ne možete samo tako negirati principe na način na koji to mnogi čine. (Jedan yt komentator primjećuje ispod videa o kazualnosti i QM; u redu je što kvantna mehanika pobija princip ne-kontradikcije jer ujedno to i ne čini.)
Već sam ranije objavio o povezanim temama, npr kategorija klasični teizam, telologija, Pa što onda ako i jest istinito?, kategorija teizam itd.
