Nekoliko citata Iz priručnika Put Prosvjetljenja; (Nisam baš siguran za jedan nemali detalj, ali prenosim):
Kako nastaje čin vjere? Da postoji Gospod Bog prva je istina s kojom mora biti na čistu naš razum. A kako se dolazi do spoznaje ove istine? Promatranjem prirode oko sebe. I čitavi svemir ima svoj uzrok, a taj je Gospod Bog. Bog je najviše biće. U njemu su sve savršenosti bez broja i mjere.
Vjernik se trudi upoznati Božju objavu u Svetom Pismu koju po Isusovoj volji Crkva čuva i naviješta te dolazi do zaključka: Sve je u Objavi lijepo, korisno i uzvišeno, sve je dostojno vjere, sve mi dokazuje da je opravdano Bogu vjerovati. Treba priznati Boga gospodarom, podložiti mu razum, volju, dušu, tijelo, čitavo svoje biće. Trebam se priznati ovisnim o Bogu, vršiti naloge Njegove, prihvatiti kao istinu sve što god je Bog objavio, makar ne mogu sve razumom dokučiti.
Nakon suda: »dakle treba Bogu vjerovati«, nastaje u volji pobožno čuvstvo u prilog vjeri. Volja je raspoložena prihvatiti što je Bog objavio, jer je nukaju razlozi koji opravdavaju vjeru. Razum je razloge uvidio, vagnuo, oni vjeru opravdavaju, pa je zato volja sklona vjeri. Međutim, čin vjere još nije gotov. Jer u Objavi ima i takvih istina koje su našemu razumu nedokučive, a to su tajne vjere; ne može se volja sama konačno odlučiti za vjeru, nego joj treba pomoć od Boga, a to je milost Božja. Kad se volja pomoću milosti odlučila za vjeru i s razumom zajedno kaže: Vjerujem sve što je Bog objavio radi Božjega ugleda, tek tada je gotov cjelovit čin vjere.
---
Duhovna (religiozna i moralna) zrelost. Duhovna zrelost osobe sastoji se u njenoj sposobnosti i spremnosti da živi krjeposno, da ostvaruje ideale. Osoba koja posjeduje duhovnu zrelost, svjesno, slobodno i iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu usmjeruje svoj život prema istinskim, objektivnim vrjednotama. Duhovna zrelost nužno u sebi uključuje nutarnju slobodu koja omogućuje autentičnu ljubav. Duhovna zrelost uključuje u sebi religioznu u moralnu zrelost.
Religiozna zrelost. Religiozna zrelost se najviše očituje u sposobnosti osobe da osmisli svoj život. Ova zrelost pomaže osobi da i one teške situacije kao npr. neizlječivu bolest ili gubitak voljene osobe, stavi u koordinate Božje Providnosti i tako ih osmisli i lakše prihvati.
Pravu religioznu zrelost posjeduje osoba koja svoj život temelj, na Bogu tako da Mu se u slobodi i ljubavi stavi na raspolaganje. Takva osoba ponizno traži od Boga pomoć ali je također i ona sama spremna raditi za Kraljevstvo Božje tražiti prije svega Božju slavu i vršiti Njegovu volju.
---
Prve pojednostavnjenje [mislene molitve] sastoji se u tome, da se smanjuje, a zatim posve ispušta djelovanje razuma, koje je imalo tako važno mjesto kod razmatranja početnika. Budući da su oni morali najprije steći čvrsta uvjerenja i budući da nisu bili naviknuti na pobožna čuvstva oni su morali dugo razmišljati o temeljnim vjerskim istinama i o njihovu odnosu s duhovnim životom, o naravi, potrebi glavnih kršćanskih kreposti, o sredstvima, kojima će se u njima vježbati, prije nego postignu to, da im se iz duše izviju osjećaji zahvalnosti, ljubavi, kajanja zahvalnosti i ljubavi, pa čvrste odluke, žarke i usrdne molbe. Ali dolazi vrijeme, kad su ta uvjerenja već toliko prožela našu dušu, da su ona, - da tako kažemo - dio našeg svakodnevnog mentaliteta i da je dosta tek nekoliko minuta, da ih dozovemo u svijest. Onda nam iz duše izlaze spremno i lako pobožna čuvstva o kojima smo govorili, i mislena molitva postaje afektivna
