Ukoliko niste upoznati s 24 tomističke teze i okolnostima nastanka istih preporučio bih da pročitate prijevod kojeg je pripremio Luka Ilić - Dvadeset i četiri tomističke teze sa stranice konzervativac.com.
Ipak, ukoliko niste prethodno upoznati s značenjem pojedinih pojmova (njihovom primjenom i implikacijama) vjerojatno će vam puno toga ostati nejasno. Potrebno je određeno razumijevanje tomističke tradicije i općeniti interes za takva razmišljanja. Možda ćete smatrati da je sve to nebitno - upitati se zašto bi se itko time bavio, ali kao što možemo vidjeti u svijetu oko nas, mala pogreška početka dovodi kasnije do velike pogreške. (Filozofija nam je potrebna - dobra filozofija, kako bi odgovorili na lošu filozofiju.)
U nastavku prenosim sažetak Garrigou-Lagrangeove napomene o važnosti tomističkih teza, iz knjige "Reality; A Synthesisi of Thomistic Thought" (Chapter 55: Twenty-four Thomistic theses). Knjigu možete besplatno pronaći ovdje na EWTN stranici.
---
Papa Pio X. propisao je 1914. da kolegiji filozofije moraju podučavati "načela i glavne doktrine Sv. Tome." Javila se potreba za time jer je došlo do mnoštva iskrivljenja. Mnogi su Sv. Tomu preoblikovali u glasnogovornika vlastitih teorija, došlo je do kontradiktornih predstavljanja njegova nauka što je izazvalo konfuziju kod studenata kojima više nije bio privlačan. Tomizam je reduciran na minimum, sveden na rascvali tradicionalizam i implicitni fideizam. Sve to dovelo je do neopreznog pristupa, napuštanja misli, praktičnog skepticizma u filozofiji i misticizma utemeljenog na emocijama. Kao odgovor na takav usahli i konfuzni tomizam Pio X. propisuje povratak na doktrine Sv. Tome.
RGL opisuje detalje pojedinih teza. Posebno naglašava važnost razlikovanja mogućnosti i zbiljnosti [potentia et actus, eng. potency and act]. Ne radi se samo o hipotezi nego o prvom principu, nužnoj osnovi. Objektivno i stvarno razlikovanje mogućnosti od zbiljnosti ima dalekosežne posljedice (i u naravnom i nadnaravnom poretku).
Ipak, ovdje prenosim samo dio koji se bavi povijesnom situacijom, ne samim tezama.
RGL nastavlja da smo zaboravili na 24 teze;
Naveli smo situaciju koja je dovela do formiranja dvadeset i četiri teze, Sada, trideset godina kasnije [knjiga je izdana sredinom prošlog stoljeća], vratili smo se u istu situaciju. Svi spominju sv. Tomu, ali teze koje se brane pod njegovim imenom su često različite, čak i proturječne onome što je tvrdio. Možemo li čovjeka zvati tomistom samo zato jer priznaje dogme Crkve iako slijedi Descartesa u njegovu nauku o duhovnom životu, ili negira očito načelo kauzalnosti, a to znači da negira i valjanost dokaza za Božju opstojnost.
Mala pogreška na početku dovede do velike na kraju. Takvo je razmišljanje Sv. Tome koje je ponovio Pio X. Odbaciti prvu tezu znači odbaciti ih sve.
Ali nisu li istine zdravog razuma dovoljan temelj za katoličke filozofe i teologe? Jesu, ali ne i kada ih iskrivljuju individulisitčka tumačenja. Ukoliko danas želimo obraniti te istine od fenomenista, idealista i apsolutnih evolucionista, moramo prodrijeti u njiihovu filozofsku dubinu. Bez takvog prodiranja gubimo svu dosljednost, čak i u osnovama, padamo u skepticizam, ako ne u misli onda u životu i djelovanju, padamo u fideizam koji detronizira razum i svaki ozbiljan intelektualni život.
Da bi iskrenost u traženju istine opstala, moramo primjetiti da je iskrenost koja odbija prepoznati vrijednost najvećeg doktora zasigurno dvojbena iskrenost, nikada neće postići svoj cilj. Zdrav razum je važan, ali to mora biti istinski zdrav razum, osnažen dubokom analizom pojmova i principa. (Ukoliko to ne učinimo onda ćemo se umjesto u taboru Tome Akvinskoga naći u taboru Tome Reida.)
Trebali bi poslušati isusovca Pierrea Charlesa koji je primjetio;
"Umjesto povijesti dogme, diskreditirajući metafiziku, uveden je krajnje opasan realtivizam u podučavanju doktrine. Psihologija je zamijenila ontologiju. Otkrivenje je zamijenjeno subjektivizmom. Povijest je nasljedila mjesto dogme. Razlika između katolika i protestanata reducirana je samo na praktičan stav oko papinstva. Kako bi zaustavio takav poguban i sklizak put, Pio X. je odabrao odgovarajuću gestu. Anglikanski modernizam nam pokazuje zastrašujuće posljedice do koje može dovesti, bez intervencije Svete Stolice, doktrinarni relativizam.
Papina osuda iznijela je na vidjelo, kod mnogih katoličkih teologa, zjapeću prazninu, nedostatak filozofije. Dijelili su pozitivistički prezir prema metafizičkim spekulacijama. Ponekad su zagovarali vrlo upitan fideizam. Moderno je ismijavanje filozofije, ismijavanje njenog rječnika, suprotstavlajnje njene smjelosti skromnosti znanstvenih hipoteza. Papa, kada je opisao modernističku pogrešku, natjerao je teologiju na preispitivanje, ne toliko nekog konkretnog problema, nego temeljnih religijskih pojmova koje je skupina inovatora tako vješto iskrivila. Postala je jasna potreba filozofskog kostura za čitav teološki organizam."
---
RGL opisuje izgubljenost modernističkih teologa, sve veće probleme u kojima smo se našli, ali to je, prema njemu, samo još jedan razlog da se vratimo Tominim doktrinama o bitku, istini i dobroti; objektivnoj valjanosti prvih principa koji ukazuju na sigurnost Božje opstojnosti, temelja svake dužnosti.
Kao što ukazuje Vatikanski koncil; Razum, prosvjetljen vjerom, ukoliko traži marljivo, pobožno i trevezno može postići najplodonosnije razumijevanje otkrivenih otajstva; kako analogijom naravnim znanjem tako i isprepletnom unijom tih otajstava s konačnim čovjekovim ciljem.
(Usmjeravajuća) Načela misli i života postaju sve nužnija u svijetu koji zahtijeva sigurnost, nepokolebljivu vjeru te još čišću i snažniju ljubav prema Bogu.
PS
Ako je situacija bila loša početkom odnosno sredinom prošlog stoljeća, pretpostaviti ću da niti danas nije najbolja. (Ipak, postoji određeno buđenje interesa za tomizmom, a neke sekularne filozofije koje su se možda smatrale perspektivnim prije sto godina više nisu toliko popularne.)
Inače, RGL je predstavnik tzv."neoskolastičkog tomizma". Postoje razni tomistički pristupi, primjerice analitički tomizam, ali i drugi koji imaju veća odstupanja od tominog pristupa pa vjerojatno vrijedi RGL-ovo pitanje koliko ih uopće možemo smatrati tomističkim. (Takvi pristupi su utjecajniji u teologiji nego filozofiji.)
Spominjanje Tome nije nimalo popularno u određenim krugovima. Kao što je primjetio jedan poznati filozof, samo spominjanje je dovoljno da netko odbaci čitavu stvar. ali ponekad možete iskoristiti njegovu ideju uz promjenjenu terminologiju pa će se to smatrati briljantim razmišljanjem.
Ponavljam još jednom poveznicu na hrvatski prijevod 24 tomističke teze.
