Dokumentarac Indoctrinate U istražuje političku cenzuru na sveučilištima SAD-a, bavi se temama jednakosti i pravednosti, ideološkog konformizma i političke korektnosti.
Film u cijelosti možete pogledati Indoctrinate U, ili u dijelovima Indoctrinate U - Our Education/Their Politics(Part 1/10) ...
***
Jonathan Haidt, profesor psihologije, u posljednje vrijeme je poznat zbog svoje knjige The Righteous Mind u kojoj opisuje razliku između konzervativaca i liberala. U nastavku sam izdvojio dio govora The bright future of post-partisan social psychology kojeg je održao na skupu socijalnih psihologa.
Je li socijalna psihologija plemenska moralna zajednica?
Je li socijalna psihologija postala Plemenska Moralna Zajednica? Jesmo li zajednica koju zajedno vežu liberalne vrijednosti, zasljepljujući nas na svako otkriće koje ugrožava naše svete vrijednosti? Vjerujem da je odgovor da, i navest ću tri stvari kako bi podržao tu tvrdnju.
1. Imamo tabue i opasne zone
Mi socijalni psiholozi smo vrlo dobri u propitivanju kauzalnih teorija drugih psihologa; ako netko opiše fenomen i predloži kauzalno objašnjenje, mi ostali ćemo odmah osmisliti pet alternativnih kauzalnih objašnjenja, zajedno sa pet kontrolnih uvjeta kako bi isključili te alternative. Navedeno ne vrijedi kada govorimo o određenim problemima. Takvi problemi ograničavaju naše razmišljanje, onemogućuju nam da osmislimo alternativne hipoteze. Preopasno je za mene da razrađujem primjere; samo ću vas podsjetiti na poznati slučaj Larry Summersa koji je objašnjavao zašto su muškarci zastupljeniji u području matematike i prirodnih znanosti na najboljim sveučilištima.
U jednoj od hipotezi, naveo je kako postoji razliku u standardnoj devijaciji IQ rezultata između muškaraca i žena. Nije rekao da su muškarci pametniji, nije rekao da muškarci imaju viši IQ. Samo je spomenuo poznatu činjenicu kako je varijanca muških rezultata veća, odnosno kako postoji više muškaraca koji su na dnu, i muškaraca koji su na vrhu po rezultatima. Može li to objasniti zašto u samom vrhu ima manje žena? Čini se kao dobra hipoteza koju bi vrijedilo istražiti, ali ako ste u našem području, ta hipoteza nije dopuštena. Radi se o svetogrđu. Okrivljuje žrtve, umjesto moćne. Bijes koji je uslijedio je doveo do njegove ostavke na mjesto predsjednika Harvarda. Mi psiholozi smo se trebali pobuniti. Trebali smo braniti njegovo pravo da slobodno razmišlja.
2. Statistički nemoguć nedostatak raznolikosti
Druga stvar je statistički nevjerojatan nedostatak raznolikosti. U američkoj javnosti 40% ljudi se izjašnjava konzervativcima, a 20% liberalima; dakle udio je 2 naprema 1, koliki je u socijalnoj psihologiji? Kako bih počeo svoj izračun odlučio sam guglati frazu "liberalni socijalni psiholog", dobio sam 2740 rezultata, kada sam promijenio u "konzervativni", dobio sam 3 rezultata. Izgleda kako je omjer 1000 naprema jedan, ali je zapravo omjer veći jer je prvi rezultat za konzervativce sa stranice na kojoj netko spominje kako je njegov otac bio jedini konzervativni socijalni psiholog, drugi rezultat je tipografska pogreška, a treći rezultat je konzervativni bloger koji se žali kako je udio konzervativnih socijalnih psihologa statistički beznačajan. Dakle google nije pronašao niti jednog konzervativnog socijalnog psihologa.
Zatim sam odlučio provesti kratko istraživanje, poslao sam mail tridesetorici socijalnih psihologa koje poznajem, na svim raznima, od profesora do studenata. Pitao sam ih :"Možete li odgovoriti sa popisom socijalnih psihologa za koje vjerujete da su politički konzervativni?" Par puta je spomenuto 4 imena, ali svako je ime popraćeno sa sumnjom poput; "Nisam siguran, ali je radio sa Philom Tetlockom", tako da neću spominjati ničija imena. Još je jedan psiholog dobio 2, a drugi po 3 glasa, ali najčešće sam dobivao "ne mogu se sjetiti nijednog konzervativca". Na kraju je ispalo da postoji slaganje oko toga da je Phil Tetlock konzervativac. Dakle rezultati su tu, imamo konzervativca. Onaj konzervativni bloger je bio u krivu. Zar ne?
Pa, ne baš. Pisao sam Philu kako bi ga pitao je li istina, kako se vjeruje, da je konzervativac. Odgovorio mi je na svoj karakteristični način i rekao "Imam poprilično kompleksni (vrijednosno-pluralistički) skup preferencija tako da etiketiranje mene kao liberala ili konzervativca ili libertarijanca ili čak umjerenog nije baš informativno."
Odlučio sam još malo potražiti kako bih pronašao nekog konzervativnog socijalnog psihologa, i pronašao sam ga. Rick McCauley, sa Bryn Mawr Collegea. Rick je jedini socijalni psiholog kojeg poznajem da javno priznaje kako je politički konzervativan.
Iznimno sam sretan što poznajem Ricka, kada sam ga prvi put upoznao bio sam sumnjičav prema njemu. Čuo sam da je konzervativac, trebalo mi je vremena kako bih ga osobno upoznao i prestao sumnjati. Prije toga nikada nisam upoznao stvarnog konzervativnog profesora, trebalo mi je vremena da shvatim koliko je vrijedno čuti nekoga sa drugačijim razmišljanjem. Rick je jedan od vodećih stručnjaka za psihologiju terorizma. Siguran sam da su mnogi njegovi uvidi mogući zato što je izvan liberalnog razmišljanja.
Ali on ne može biti jedini konzervativac u socijalnoj psihologiji. Da održimo anketu pronašli bi barem pet posto? Pa, u ovoj prostoriji se nalazi najbolji uzorak socijalnih psihologa koje ćemo ikada pronaći, probajmo. Ovdje ima oko tisuću ljudi, trebali bi onda pronaći oko 50 konzervativaca, to bi bilo 5 posto. Molim vas da podignete ruku, kako bi opisali svoju političku orijentaciju? Među četiri opcije, koju bi izabrali? Koliko vas bi se opisalo liberalnim, ili lijevo od centra? [većina ruku se podigla, procjena je oko 80% do 90% publike] Koliko vas bi se opisalo u centru, ili umjereno?[otprilike dvadesetak ruku se podiglo] Koliko vas bi se opisalo kao libertarijanci? [podiglo se dvanaest ruku] Koliko vas bi se opisalo kao konzervativci, ili desno od centra? [Podiglo se točno tri ruke.]
Kao što možete vidjeti, nemamo niti blizu 50 konzervativaca, točniji broj je oko 0.3%. Dakle omjer liberala prema konzervativcima je oko 800 prema 3, odnosno 266 prema 1. Dakle govornik prije mene je bio u pravu kada je rekao: "Dobar sam liberal, baš kao i svaki drugi socijalni psiholog kojeg poznajem."
Naravno, postoji puno razloga zašto konzervativci nisu toliko zastupljeni u socijalnoj psihologiji, većina njih nema veze sa diskriminacijom ili neprijateljskom atmosferom. [..] Ali omjer od dvjesto ili tristo prema jedan, u državi gdje je inače omjer jedan prema dva? Kada pronađemo neko radno mjesto u kojem žene ili manjine zauzimaju trećinu ili četvrtinu odmah zaključujemo kako se radi o dokazu diskriminacije. Ukoliko ne možemo pronaći dokaz za eksplicitnu diskriminaciju, pretpostavimo kako postoji neprijateljska klima koja obeshrabruje te skupine od ulaska.
Tvrdim kako podzastupljenost konzervativaca u socijalnoj psihologiji, i to za faktor od nekoliko stotina, predstavlja dokaz kako smo plemenska moralna zajednica koja aktivno obeshrabruje konzervativce od ulaska.
3. Pritajeni konzervativci
[... Nisam prevodio, ukratko; neki ne-liberali, osim straha od izjašnjavanja, smatraju kako neke svoje rezultate ne bi mogli objaviti ukoliko se ne bi sviđali recenzentima ...]
Ovako se zamišljamo: Mi socijalni psiholozi smo supertolerantni slobodni mislitelji. Slavimo raznolikost i nekonformizam. Hrabro slijedimo puteve kojima nas vodi znanost, neovisno o tome koga uvrijedimo. Stalo nam je samo do istine!
No u stvarnosti smo plemenska moralna zajednica. U prilog toj tvrdnji, dao sam tri argumenta. Tvrdim, zato što imamo svete vrijednosti osim istine, imamo tabue koji ograničavaju naše razmišljanje; nemamo gotovo nikakvu moralnu/političku raznolikost; stvorili smo neprijateljsku klimu za studente koji ne dijele te svete vrijednosti. Ako su ove tvrdnje točne, onda je potrebno da pokrenemo ozbiljnu raspravu o tome kako popraviti stvari.
PS
I ranije sam objavio neka razmišljanja o ovom pitanju;
