Može se doista pokazati kako je daleko najteži, i ne najmanje važan, zadatak za ljudski razum racionalno shvatiti svoja vlastita ograničenja. Za razvoj razuma je neophodno da se mi kao pojedinci poklonimo snagama i pokorimo principima za koje se ne možemo nadati da ćemo ih u potpunosti shvatiti, ali o kojima, unatoč tome, ovisi napredak, pa čak i očuvanje, civilizacije. Povijesno gledajući, to se postizalo utjecajem različitih religioznih vjerovanja, i tradicijama te praznovjerjem koje je čovjeka natjeralo da se pokori tim silama (više apeliranjem na njegove emocije nego na njegov razum.)
Najopasnija faza u rastu civilizacije možda je ona u kojoj čovjek počinje smatrati kako su sva takva uvjerenja praznovjerje te ih odbija prihvatiti, ili se odbija pokoriti bilo čemu što on racionalno ne shvaća. Racionalist čiji razum nije dovoljan da ga pouči takvim ograničenjima snage svjesnog uma, i koji prezire sve institucije i običaje koji nisu svjesno dizajnirani, tako postaje uništavač civilizacije koja je izgrađena na njima. To se može pokazati kao prepreka koju će čovjek preskočiti, ali samo kako bi se opet vratio barbarstvu.
F.A Hayek (The Counter-Revolution of Science:
Studies in the Abuse of Reason)
***
Citat kojeg vrijedi pročitati više no jednom. Inače, na Hayeka je utjecao i Burke, objavio sam post sa Burkeovim citatom povezane tematike: O Tradiciji i Miješanju u ono što ne razumijemo – Burke, na dnu se nalaze poveznice na postove sličnog sadržaja. (Još jedan post koji spominje obje ličnosti: Individualizam: istiniti i lažni - Hayek & Burke).
Burkea spominjem samo kako bih ukazio na (ono što filozof Feser naziva) Burke-Hayekov argument (protiv različitih reformi). Iako će neki ljudi biti oduševljeni argumentom kada ga primjenite u ekonomskom području, neće im biti prihvatljiv kao argument za očuvanje tradicionalnog poretka.
Ponovit ću još jednom, za sve koji cijene njegov rad, poveznicu na pjesmu I'm in Love with Friedrich Hayek.
